Slučajni razgovor

 

Godine 1971. kada sam se s obitelji vratio s privremenog rada u Njemačkoj, volio sam kao i većina mladih zabavnu glazbu.

Upravo u Njemačkoj po prvi puta osjetio sam snagu narodne pjesme, a posebno međimurske, tražeći često, u ono doba, vrlo slab signal Radio Zagreba. Jedne večeri te 1971. godine došli su nas posjetiti Mijo Miser sa suprugom Lizom, naši prijatelji iz Donje Dubrave. Bili su članovi Seljačke sloge Donja Dubrava.

Razgovor je vrlo brzo s općeg prešao na tematski - naravno, folklor. Naši prijatelji predložili su nam da se učlanimo u njihovu Seljačku slogu jer trebaju plesače. Odmah smo pristali na učlanjenje, ali plesati narodna kola, pa još pred publikom na pozornici, bilo nam je nezamislivo. No riječ, po riječ, čaša po čaša i pred jutro smo se dogovorili: u utorak se vidimo na probi u Donjoj Dubravi.

Prvi put nije bilo lako krenuti, ali otišli smo ja i moja supruga Barbara i nije nam bilo žao. Naš prvi učitelj bio je pokojni Mijo Novak (samouki koreograf po čijoj se koreografiji i danas plešu mnoga međimurska kola). Uz moju partnericu u plesu Vere Jadan (danas Štefić) i partnera moje supruge Vinka Čituša naučili smo prve korake. Hvala im na trudu. Tamo smo ostali radeći u folklornoj i nešto manje u dramskoj grupi do 1975. godine.

 

 

Drugi dio priče nastaje u trenutku kada sam 1974. ili 1975. (nemam podatak) izabran na izborima u članstvo Mjesne zajednice Kotoriba. Bio sam relativno mlad i pomalo ambiciozan. Nisam htio biti nekoristan član Mjesne zajednice pa sam na jednom sastanku predložio da se osnuje u Kotoribi kulturno-umjetničko društvo. Na moj prijedlog nastao je tajac. Napokon Josip Marđetko ondašnji tajnik Mjesne zajednice reče: "Čuj, to je dobro, samo tko bi..." Rekao sam da sa suprugom Barbarom imamo neko iskustvo iz Donje Dubrave pa bismo se rado prihvatili organizacije društva i učenja kola. Na to će Vinko Munka, ondašnji predsjednik Mjesne zajednice, pomalo uz zagonetni smiješak reći: "Pak nek probaju!"

 

 

U folklornu sekciju pod vodstvom Ljudevita Sabolica i Barbare Sabolić prijavili su se slijedeći potencijalni plesači i plesačice: Đurda Bajs, Agneza Berković, Vera Bradać, Nada Dolenčić, Josip Dominić, Antun Fundak, Ružica Fundak, Franjo Gadanec, Nevenka Gadanec, Marija Gadanec, Anica Jauk, Julije Jauk, Željko Kos, Biserka Latin, Franjo Matotek, Đurdica Matotek, Biserka Pongrad, Ana Pongrac, Drago Rep, Marija R-dek, Ljudevit Sabolić, Barbara Sabolić, Marija Siladi, Zlatko Tilošanec, Miljenko Trojko, Štefica Trakoštanec, Daroslav Vračić, Ljubica Zvošec, Josip Siladi, Josip Latin i Marijana Jakopanec.

 

U mužicku sekciju pod vodstvom Berković Dražena prijavili su se: Stanko Sovic, Mijo Rajher, Vinko Horvat, Alojz Rusak i Dražen Berković.

 

U dramsku sekciju pod vodstvom Anice Jauk prijavili su se: Terezija Ujlaki, Vinko Ujlaki, Zdenka Bermanec, Franjo Zvošec, Ljudevit Sabolić, Barbara Sabolić, Josip Dominić, Anica Jauk.

 

U sekciju za pjesme i prikaze prijavili su se: Ljiljana Novak, Doroterja Lukša, Đuro Kolenić i Alojz Vidović.

 

 

 

 

 

Prije pisanja o radu KUD-a "Ivan Knez" Kotoriba želimo se sjetiti naših dragih prerano umrlih članova; Franje Zvošeca, Vinka Ujlakija, Vladimira Kneza, Josipa Matoteka, Stanka Škoda, Ignaca Golubica, Daroslava Vračića kao aktivnih članova drustva i Ivice Badanjeka te Antuna Fundaka kao podupirajučih članova.

 

Bili su vrijedni članovi našeg Drustva, ostat ce nam uvijek u sječanju. Hvala im.

Kulturno-umjetnicko društvo je konstituirano i dogovoreno je da se počne s probama utorkom i petkom u jednom razredu OŠ Kotoriba, a da se odmah počinje s adaptacijom podrumske prostorije u Vatrogasnom domu.

 

Od prije navedenih članova neki su već nakon nekoliko proba odustali, a neki su se naknadno priključili tako da smo dobili jedan pouzdan sastav s kojim smo sačinili program i uvježbali ga.

 

 

 

        (predsjednici, tajnici blagajnici)

        KROZ DVADESETGODISNJE RAZDOBLJE

Godina        .   Predsjednici        Tajnici        Blagajnici

                  

     1975.        Ljudevit Sabolic        Franjo Zvosec        Katica Juzbasic

     1976.        Ljudevit Sabolic        Franjo Zvosec        Katica Juzbasic

1977.        Ljudevit Sabolic        Julije Jauk        Katica Juzbasic

1978.        Ljudevit Sabolic        Julije Jauk        Katica Juzbasic

1979.        Julije Jauk        Ljudevit Sabolic        Katica Juzbasic

1980.        Jauk Julije        Ljudevit Sabolic        Katica Juzbasic

1981.        Jauk Julije        Ljudevit Sabolic        Katica Juzbasic

1982.        Ivan Trojko        Josip Latin             Katica Juzbasic

1983.        Ruzica Fundak        Josip Latin         Katica Juzbasic

   1984.        Ljudevit Sabolic     Drazen Berkovic   Drago Pogorelec

   1985.        Mladen Grubic        Nada Habus        Drago Pogorelec

   1986.        Mladen Grubic        Nada Habus        Drago Pogorelec

  1987.        Vinko Horvat        Mladen Grubic        Katica Juzbasic

1988.        Vinko Horvat        Mladen Grubic        Katica Juzbasic

1989.        Vinko Horvat        Mladen Grubic        Katica Juzbasic

1990.        Vinko Horvat        Mladen Grubic        Katica Juzbasic

    1991.        Priv. rukovodstvo        Mladen Grubic        Katica Juzbasic

1992.        Ladislav Fus        Mladen Grubic        Ana Pispek

1993.        Ladislav Fus        Mladen Grubic        Ana Pispek

1994.        Ljudevit Sabolic        Mladen Grubic        Ana Pispek

1995.        Ljudevit Sabolic        Mladen Grubic        Ana Pispek

 

 

 

Program se sastojao od međimurskih narodnih kola, zborskih i solističkih narodnih pjesama, prikaza i igrokaza.

Program smo uvježbali i planiramo prvi nastup. Budući da večina članstva nije nikada nastupala, osjećala se velika trema. Zbog toga odlučujemo da nas prvi nastup ne bude u Kotoribi pred domaćom publikom, nego u Legradu i to već 15. lipnja 1975. godine.

 

 

 

Ohrabreni uspjehom u Legradu već 4. srpnja iste godine nastupamo u Kotoribi. Ovaj nastup želio bih nešto šire opisati.

Prikazali smo vrlo opsežan program, jer smo pred svojima htjeli prikazati sve što znamo. Tako smo izveli desetak međimurskih narodnih kola, dvije zborske pjesme, jednu solističku pjesmu, dva prikaza i dva igrokaza, sve u trajanju preko dva i pol sata.

Program je izveden u Kino domu koji prima oko tristo šestdeset ljudi, a mi smo torn prigodom prodali 443 ulaznice, a na kraju otvorili sva vrata kako bi ljudi barem s ulice mogli vidjeti sto se unutra događa.

Moram napomenuti da su neki članovi i plesali i glumili, pa su se tokom priredbe morali i po nekoliko puta presvlačiti, a Kinodom tada nije imao svlačionicu, vec se sve odvijalo na uskom prostoru iza zastora na pozornici. Nije bilo lako, ali program je tekao bez zastoja i vrlo se uspjesno završio.

Na ovoj priredbi formiralo se buduće tamburasko jezgro i to: Dražen Berković - prim i voditelj sastava, Ivan Trojko - brač, Vinko Horvat - bugarija i Josip Škoda - bas.

 

 

U toj prvoj godini postojanja nastupamo prigodno na svim manifestacijama u Kotoribi, zatim Goricčnu, Donjem Vidovcu, Svetoj Mariji sve sa cjelovečernjim programom.

 

Zanimljivo je istaći da u mjesecu prosincu nastupamo u Kotoribi tri puta u jednom tjednu s istim programom i svaki puta je dvorana kina popunjena do posljednjeg mjesta.

 

Financiramo se uglavnom od prodaje ulaznica, članarine, dobrovoljnim prilozima članstva kao i nekih društvenih organizacija. Narodne nošnje jos nismo tada kompletirali, iako smo dosta toga nabavili.

 

Na uredenju prostorije u Vatrogasnom domu smo pri kraju uz veliko zalaganje članstva (razbijanje betonske podloge radi dobivanja visine prostora, iskop i betoniranje nove podloge).

 

Potrošili smo mnogo dobrovoljnih sati, ali odustajemo od završetka zbog povečanja broja članstva, a i zbog neadekvatnosti veličine prostora.

 

Uz sav taj napor, da zabavimo druge, znali smo napraviti zabavu i za sebe. Tako se rado sjećamo predivnog dočeka nove 1976. godine kod Fr-nje i Nevenke Gadanec, naravno uz mnogo pjesme, plesa i šala uz već spomenute tamburaše.

 

Da bi se sve ovo ostvarilo, trebalo je mnogo pokusa koji su bili redoviti i na vrijeme, te uz veliko odricanje pojedinaca. Lijepo je bilo cuti gospodina Hercigonju iz preloske delegacije na prvoj godisnjoj skupštini: "Pa vi ovo tak dobro delate kak da postojite vec pedeset ljet." Mislim da ove riječi mnogo govore.

 

 

"Snoboki"; dok se starci pogadaju, Ivek "nagljedava" Maricu

 

Ulazimo u drugu godinu postojanja. U toj godini koristimo uvježbani program iz prošle godine. (Tridesetak međimurskih narodnih kola, četiri igrokaza, tri prikaza, mnogo zborskih pjesama, te solistčcke pjesme).

Tamburaši u sastavu: Drazen Berković - prim, Ivan Trojko - drugi brać,

Stanko Škoda - prvi brać, Vinko Horvat - bugarija, i Josip Škoda - bas te povremeno kao pripomoć Ivan Dudeka iz Donjeg Mihaljevca, te dvojice bracista iz Podravske Selnice.

 

Tamburaši uvjezbavaju narodni program kao i program starogradskih pjesama i neke moderne zabavne pjesme. Nastupa se osamnaest puta te se ugošćuje u Kotoribi nekoliko društava iz Međimurja (SS Nedelišće, SS Prelog, AKUD "Mirko Bukovec" Nedelišće, SS Kuršanec - Šandorovec i Pjevačko društvo "Vladimir Nazor" Sveta Marija).

Posebno se u toj godini pamte dva vrlo zapažena i uspjesna nastupa i to u Mestnom gledališću u Ptuju gdje izvodimo prilikom Dana želježničara cjelovečernji program i to prvi puta u pravoj kazališnoj dvorani i atmosferi.

Bitno je ovom prilikom naglasiti da nam po prvi puta program "teće", tj. zastor se ne zatvara cijelo vrijeme trajanja predstave, a svo ljudstvo je na pozornici i točke jedna u drugu prelijevaju. Ovo je bilo vrlo naporno za izvodaće, ali se isplatilo jer je program bio fantastično prihvaćen.

Drugi jos veći uspjeh bilo je prvo sudjelovanje na Smotri medimurskog folklora u Donjoj Dubravi. Za tu smo priliku postavili na program scensku igru prosidbe djevojke tzv. Snoboki po scenariju Ljudevita Sabolića. Neki su to nazvali "folkmjuzikl" jer se u dvadesetak minuta može vidjeti gluma, ples te zborno i solistiščko pjevanje. Iako smo narušili tzv. red Smotre (ostala društva kao i dotad izvodila su samo kola), ipak mi je vrlo draga usmena čestitka profesora Stjepana Sremca, jedne od najstručnijih osoba na Smotri. (Snoboki su bili na programu 96 puta).

 

Da se takav način prezentiranja običaja i folklora dopao mnogima, dokaz su slijedeće smotre međimurskog folklora u Donjoj Dubravi gdje se pojavljuje niz društava sa slčcnim programom. Nas pokušaj da u 1976. godini formiramo mješoviti zbor sa zborovodom Rafaelom Balogom nije uspio.

U toj godini dobro je još spomenuti Radničke sportske igre u Kotoribi gdje ne samo što nastupamo na otvorenju, nego imamo i nogometnu momčad koja na kraju u vrlo jakoj konkurenciji osvaja pehar osvojeno treće mjesto.

 

Ovu godinu karakterizira velika aktivnost oko pripreme gradnje novog prostora za društvo u sklopu kinodvorane. Dosad su se i još se održavaju probe u Vatrogasnom domu, školi, dječjem vrtiću, a dogodilo se da smo vjžzbali i na ulici ispod ulične svjetiljke kod srušene kapelice sv. Đure, danas stambena zgrada za učitelje.

Posto je tako vrlo teško raditi, odlučeno je da se unatoć poteškoćama priđe organizaciji i prikupljanju novčanih i materijalnih sredstava za gradnju.

Tako dobiva tajnik Drustva Franjo Zvošec zadatak koordinirati s ondašnjom Mjesnom zajednicom, a predsjednik Drustva Ljudevit Sabolić s ondašnjim SIZ-om u Čakovcu. Uspjeli smo dogovoriti da će SIZ kulture sudjelovati u gradnji s 50 posto troškova, s MZ je dogovoreno da uz prihode drustva iz radnih akcija, (čišćenje i obrezivanje mrkve na poljoprivrednom dobru itd.), prihoda od ulaznica i zabava, ostatak sredstava do potrebnog iznosa podmiri MZ Kotoriba, naravno uz nas dragovoljni rad.

Ovdje je potrebno zahvaliti sada pokojnom Vinku Munki, predsjedniku MZ, i Josipu Marđetku, tajniku MZ Kotoriba, te Franji Sinku ondašnjem tajniku SIZ-a za kulturu Čakovec koji je podupro takvu odluku, vrlo pomno prateći rad našega Društva.

Te godine pribavljeni su nacrti, postavljene cijevi gradske kanalizacije ispod zgrade i napravljeni temelji. Posto je na mjestu gradnje prilicno uski prostor, z-hvaljujem ovom prilikom prvom susjedu Josipu Latinu koji je dozvolio da se zid postavi uz među.

 

Što se rada u Društvu tiće u 1977. godini, koristimo uvježbani program iz prošle godine, ali ga usavšavamo. Posebno se zapaža kvaliteta kod tamburaša koji su pojačani novim članovima (Vlado Knez, Antun Skoda, Ivan Nestić).

Budćci da smo do sada koristili stare školske muzičke instrumente, pred nekoliko mjeseci naručili smo izradu novih, kvalitetnih tamburaških instrumenata kod braće Kos u Pitomaći. Instrumenti, 10 komada - 3 prima, 4 braća, 2 bubnjarije, 1 bas su isporučeni i na veliko zadovoljstvo predani brojnom tamburaškom sastavu.

 

 

 

 

Nastupamo, kao i obično, na svim manifestacijama u Kotoribi, a od vanjskih nastupa izdvojio bih nastupe u Krapini i posebno u Jesenju pokraj Krapine gdje nećemo brzo zaboraviti ljubaznost domaćina - Aktiva žena Jesenje, kao ni nezaboravno druženje poslije nastupa.

Odabrani smo, također, za nastup prilikom posjeta Tita Zagrebu.

Značajno je što smo tom prilikom najmlađe društvo među ostalima već renomiranim društvima. Iz toga se vidi kojom kvalitetom raspolažemo.

Najviše radosti među članstvom donijelo je televizijsko snimanje TV Zagreb za poljoprivrednu emisiju voditeljice Ružice Trauber.

Tada se napet lokaliteta u Kotoribi i polju oko Kotoribe snimaju pjesme i narodna kola: Međimurje kak si lepo zeleno, Zmeđimurski zdenci, Lepe naše sino-koše, Baruš, oj Barice i Čip-čardaš. Honorar od snimanja koristimo za gradnju prostoarija KUD-a.

 

Godinu 1978. karakterizira intenzivna gradnja prostorija Društva i velik broj nastupa, a prihod od ulaznica koristi se uglavnom za gradnju. Do kraja godine s gradnjom se došlo do pod krov tako da za slijedeću godinu ostaje unutarnje žbukanje i uređenje. Veća investicija je izrada originalnih pokretnih kulisa za potrebe dramske sekcije.

 

 

Nastupamo s cjelovečernjim programom u Legradu, Kotoribi (nekoliko puta), Kutnjaku, Donjem Vidovcu, Hodošanu, Goričanu, Prelogu, ugošćujemo: Prelog, Slovensku Bistricu, Svetu Mariju. Znali smo prakticirati da priredimo dva nastupa na dan. Jedan u tri sata drugi u sedam sati popodne (Legrad i Kutnjak, Hodošan i Goričan).

 

Na nastupe se prevozilo autobusom, vlastitim automobilima, kamionom (Ivan Vuk), a zabavna je bila vožnja u Legrad, kad nas je naš član Dragutin Dolenčić - Dodo vozio na traktorskoj prikolici. Danas je to, možda, nezamislivo.

 

Vrlo dirljiv nastup imali smo u Kotoribi na dolasku "Sunčanog vlaka" punog invalida, koji je vozio jedno kružno putovanje iz Austrije preko Češke, Mađarske, Hrvatske, Slovenije opet do Austrije, Njemačke i natrag u Austriju. Program smo izvodili na peronu željezničkog kolodvora u Kotoribi, a vlak je lagano vozio naprijed-natrag kako bi svi invalidi mogli vidjeti program. Još jednom kažem da je bilo vrlo dirljivo gledati te ljude kako s dubokim osjećajem prate program.

 

Drugi značajan nastup imamo na Smotri folklora u Donjoj Dubravi. Za ovu samo prigodu pripremili novi program i to svatovske običaje Kotoribe, Baba gljive brala, Ples na zelje i svatovska kola. Opet primamo posebne čestitke profesora Stjepana Sremca, doktora Ivana Ivančana, kao i pohvalni napisi u Večernjem listu, Glasu Podravine, Areni, te članak doktora Stjepana Hranjeca u listu "Međimurje" od 14. lipnja 1978. godine.

Scenska igra "baba gljive brala"

 

 

Vrhunac svega za članstavo ipak su bili trodnevni nastupi u Puli. Nastupamo na terasi "Zlatne stijene" zatim u središtu Pule, a kruna svega je bio nastup u pulskoj Areni. Evo pismene izjave stručnjaka za taj nastup:

"Izveli: međimurske plesove, muzička pratnja: vrlo dobar tamburaški orkestar, koreografija: zapravo i ne postoji. Grupa je izvela ove plesove onako kako ih pleše kod kuće. Izvedba je bila vrlo dobra, pjevanje također. Primjedba se odnosi na suviše razvučenu izvedbu plesova tako da su isti izgubili na efektu. Potrebno je vremenski skratiti ove plesove i onda će izvedba ove simpatične grupe znatno dobiti na kvaliteti. Za pohvalu je njihovo sudjelovanje jer su svojim nastupom osvježili program."

 

To je pismena izjava cijenjenih stručnjaka: profesora Stjepana Sremca, Branka Šegulića, Zvonimira Reljića i Branka Kostelca. Ovako dobru ocjenu dobili smo u konkurenciji s vrlo renomiranim društvima: KUD-om "Ivan Goran Kovačić", Zagreb, KUD-om "Brodosplit" iz Splita, KUD-om "Maksim Gorki" Vinkovci, KUD-om "Brodograditelj" Rijeka, KUD-om "Ilija Gregorić" Zaprešić, KUD-Om "Vilko Jurčec" Varaždin, KUD-om "Sloboda" Varaždin, KUD-om "Vilim Galjer" Zagreb itd. Sudjelovalo je ukupno 22 KUD-a.

 

U ovoj godini imamo nešto manje nastupa jer se više posvećujemo gradnji naših prostorija. Tako nastupamo u Prelogu, Čakovcu dva puta, Slovenskoj Bistrici, Legradu, Orehovici, Delekovcu, Svetoj Mariji, Varaždinu i više nastupa u Kotoribi, od kojih posebno izdvajamo nastup prilikom pete obljetnice postojanja KUD-a "Ivan Knez" Kotoriba i otvorenja završnih prostorija Društva.

Društvo je vrlo jako, te ima folklornu, tamburašku sekciju, grupu zabavne glazbe "Meteori", rock grupu "Hatiti", jaku dramsku sekciju, reci-tatorsku sekciju i solističke pjevače.

 

Radovalo nas je također snimanje LP ploče za ondašnji "Jugoton", danas "Croatia records". Snimamo devet pjesama, a na ploči nam izlaze tri i to: Došel mi je list, Janica je fajn snešica i Japek i mamica.

 

U tih pet godina postojanja u Društvu je bilo 142 člana. Neki su dolazili, neki odlazili, ali smo imali jednu stalnu jezgru od šezdesetak članova kao čvrst oslonac društva.

 

Pošto bi previše prostora zauzelo nabrajanje svih članova, nabrojit ću samo najaktivnije, abecednim redom: Bajs Đurđa, Bajs Ivan, Bermanec Zdenka, Berković Agneza, Berković Dražen, Do-minić Josip, Dolenčić Dragutin - Dado, Fundak Zlatko, Fundak Slavica, Fundak Danica, Fundak Snježana, Franić Davor, Rranić Vesna, Gadanec Marija, Gadanec Franjo, Gadanec Nevenka, Gabaj Darko, Horvat Vinko, Habuš Zvonko, Habjan Mario, Juzbašić Katica, Jauk Anica, Jauk Julije, Jarni Marija, Kolenić Đuro, Knez Vlado, Krznar Marija, Latin Josip, La-

tin Suzana, Matotek Franjo, Matotek Đurđica, Matotek Dragec, Matotek Verica, Matotek Nevenka, Novak Ljiljana, Novak Josip, Novak Slavica, Nestić Alojz, Ostrugnjaj Terezija, Perčić Anica, Rep Drago, Rodek Marija, Radmanić Zoran, Sabolić Ljudevit, Sabolić Barbara, Sović Rajka, Snopek Ivanka, Siladi Terezija, Sabol Josip, Škoda Josip, Škoda Stanko, Šimunić Antun, Šajn Ivan, Trojko Miljenko, Tilošanec Zlatko, Trakoštanec Štefica, Trojko Ivan, Trstoglavaec Dragan, Trstoglavec Mladen, Tomašić Jasna, Tilošanec Biserka i Ujlaki Terezija.

 

Gradnja društvenih prostorija

 

Kako sam već naznačio, najveći problem za tako opsežan stvaralački rad u Društvu bio nam je neodgovarajući prostor. Prišlo se gradnji; intenzivno građenje i uređenje unutrašnjosti i okoliša trajalo je oko dvije godine. U nove predivno uređene prostorije useljavamo 9. studenog 1979. godine. Tog smo dana (iako nešto ranije) proslavili petu obljetnicu postojanja i aktivnog djelovanja KUD-a "Ivan Knez". Ovo nam je bio najljepši poklon za našu obljetnicu.

Ugodno druženje u novim prostorijama (prethodno izveden svečani cjelovečernji program društva, uz petu obljetnicu rada)

 

Novčanu potporu za gradnju imali smo u 50-postotnom iznosu od SlZ-a kulture Čakovec, a ostatak od 50 posto bili su zajednički prihodi MZ Kotoriba i društva (kako je prethodno opisano).

 

Osim toga, pomogli su u usluzi ili materijalu: "Međimurjeplet" Kotoriba darujući tri trupca i uslugu rezanja (daske potrebne za razne oplate), zidari Vračić i Strbad - usluga kolčenja terena, Josip Nad (kovač) - razne bravarske usluge, Ivan Plačko, Franjo i Stjepan posudili mješalicu za beton koja je radila ukupno 56 sati, Franjo Gadanec (Bašnec) prijevoz stolica i skela, Karlo Kanižaj posudio skelu i stolice te mješalicu za beton koja je radila ukupno 9 sati kao i Julije Jauk, Josip Latin (prvi susjed) držao nam uskladišteni materijal, Viktor Pišpek i Vlado Fundak - radovi oko žljebova i kuka, Vid Maltar - prijevoz cementa, Đuro Setnik i Slavko Horvat elektroinstalaterski radovi, Josip Sabol i Slavko Trstenjak - niža cijena za postavljanje kompletnog brodskog poda, Stjepan Nad - manji stolarski radovi, Ivan Legin - manji tesarski radovi, Julije Jauk - prijevoz traktorom, Miso Farkaš i Vinko Kanižaj - pomoć oko betoniranja, kao i razni prijevozi naših članova osobnim automobilima.

 

Velika pomoć bio je također dragovoljni rad naših članova. U akciju se uključilo 45 članova i to od dva pa do 385 sati dragovoljnog rada po pojedincu. Nabrojit ću samo one članove koji su dali deset ili više sati rada. To su: Zlatko Undak, Dražen Berković, Jasna Tomašić, Lenka Krznar, Franjo Gadanec, Marija Latin, Margita Jarni, Dragec Matotek, Ivan Trojko, Snježana Vračić, Franjo Matotek, Mladen Trstoglavec, Zvonimir Ha-buš, Miljenko Trojko, Josip Latin, Josip Kanižaj, Ljudevit Sabolić, ili ukupno 880 dragovoljnog rada naših članova. Hvala svima. (Točan uvid svih radova oko gradnje kod Lj. Sabolića)

 

 

Krajnji istok Hrvatske - Batina skela

 

Kulturno-umjetničko društvo nastavlja intenzivnim radom u ovom razdoblju preko svih sekcija. Oformljena je grupa mladih tamburaša (dvanaest članova).

U folklornu sekciju uz starije uključuju se i mladi plesači: Danica Plačko, Zoran Radmanić, Mladen Trstoglavec, Milica Fundak, Marija Ka-nižaj i Mijo Špoljarić.

 

Te godine kupljen je pisaći stroj za potrebe KUD-a i sašivene su futrole za tamburaške instrumente.

 

Brojni nastupi svih sekcija redali su se uz razne prigode i manifestacije:

-        fašenjska povorka i zabava;

-        cjelovečernji program za Dan žena;

-        prigodnim programom obilježen Dan oslobođenja Međimurja i Kotoribe;

-  nastup na Smotri međimurskog folklora u Donjoj Dubravi sa scensko-glazbenim prikazom  "Pisana bilanička";

-        sudjelovanje na predsmotri u Donjem Kraljevcu;

-        13. i 14. lipnja 1980. preko "Radničko-kulturnog stvaralaštva" nastupali u Vukovaru u  kazalištu; organizirani izlet u Vučedol i Dudik;

izveden prigodan program na ORA-i i HE u Orehovici.

 

 

Zajednička pjesma na kraju nastupa u domu Šećerane Beli Manastir

-        prigodan program za Dan žena;

-        predsmotra u Donjem Kraljevcu za "Vinkovačke jeseni";

-        10. svibnja u Kotoribi je organizirano Općinsko natjecanje prve pomoći, te je KUD prigodnim programom uveličao ovu manifestaciju ;

-        22. lipnja nastup na SORA-i HE Orehovica;

-        sudjelovanje na Međimurskoj popevki Nedelišće s pjesmama: Toge, moje toge u izvođenju Zlatka Tilošanec i Antuna Šimunić, a Slavica Kadija je otpjevala pjesmu Goslice;

-        28. kolovoza nastup na "Ivanečkim kresovima" u Koprivničkom Ivancu;

-        10. listopada prigodni program na pograničnoj karauli;

-        8. i studenog gostovanje u Čemincu i Šećerani Beli Manastir;prigodni pregram za Dan Republike.

 

 

 

-        organizirana fašenjska povorka i zabava;

-        program uz Dan žena.

Prvi puta na "Vinkovačkim jesenima", 1982. godine

 

U ovom razdoblju rad KUD-a bio je vrlo plodan i uspješan uz zalaganje svih članova.

Josip Latin (tajnik)

 

 

KUD "Ivan Knez" Kotoriba djelovao je u razdoblju od 06. 04. 1982. do 25. 03. 1983. pod vodstvom Ivana Trojka kao predsjednika i Josipa Latin kao tajnika Društva u devet sekcija i to: folklorna, tamburaška, dramska i recitatorska sekcija, sastav za zabavu i rock-glazbu te pjevačka i foto-sekcija. Osnovni zadatak Društva u tom razdoblju bio je poboljšati kvalitetu folklorne sekcije u jednu homogenu cjelinu radi odlaska mnogih starih članova te sekcije i dolaska novih.

 

Nabrojit ću samo nastupe folklorne i tamburaške sekcije jer su sve ostale osim zabavne i rock-sekcije vezane za nastupe tih sekcija.

Prije nastupa u mađarskom selu Korođ u Slavoniji

-        organizacija fašenjske povorke i zabave;

-        nastup u Kotoribi povodom 8. ožujka;

-        predsmotra za "Vinkovačke jeseni" u Donjem Kraljevcu;

-        sudjelovanje u programu povodom 1. svibnja;

-        nastup povodom općinskog natjecanja prve pomoći;

-        nastup na SORA-i HE Čakovec;

-        za Dan graničara na karauli;

-        na "Ivanečkim kresovima" u Ivancu i na stadionu u Koprivnici;

-        nastup na "Vinkovačkim jesenima" u Vinkovcima i mađarskom selu Korođ u okviru "Vinkovačkih jeseni";

-        ugostili smo RKUD "Branko Radičević" Beli Manastir, a predstavili su se dramskim komadom Hitler u partizanima;

-        "Pozorište na točkovima" sa scenskim prikazom Čovjek na četiri noge

 

Dramska sekcija je pratila folklornu i tamburašku sekciju s prikazom Kotoripski snoboki dok je pjevačka sekcija izvodila izvorne međimurske pjesme uz pratnu tamburaša i bez njih.

 

Fotosekcija je pratila sve nastupe Društva i obučavala 12 novih članova te sekcije. Od svih navedenih nastupa pažnje vrijedan je nastup na "Vinkovačkim jesenima" na stadionu "Mladost" u Vinkovcima i druženje s hrvatskim Mađarima u Korođu. Tu je KUD dao cjelovečernji program za mještane Korođa koji su taj nastup popratili velikim oduševljenjem i pljeskom, jer program koji se tamo izvodio, jako je sličan melosu Mađara iz Korođa.

 

 

 

U razdoblju od 25. ožujka 1983. do 1. travnja 1984. ništa se posebno važno u KUD-u nije događalo.

Početkom 1983. godine Društvo je imalo "malu kadrovsku krizu", koja je uz pomoć članova KUD-a i predstavnika DPO mjesta bila na vrijeme riješena.

 

U navedenom razdoblju Društvo je pretežno radilo na uvježbavanju (usavršavanju) starog programa unutar svojih sekcija. Sa svojim programom se uključilo u sve važnije manifestacije mjesta povodom državnih praznika.

 

Tako je povodom fašenjka organizirana fašenjska povorka, vrabec i zabava u hotelu "Bratstvo".

Povodom 1. svibnja - Praznika rada organizirana je svečana akademija sa cjelovečernjim programom.

 

Za Dan Republike članovi KUD-a uključili su se s jednim dijelom svog programa također u svečanu akademiju, a povodom 8. ožujka u večernji program uključile su se sve sekcije KUD-a.

Kruna svih dosadašnjih nastupa, nastup u koncertnoj dvorani "Vatroslav Lisinski" u Zagrebu

S poznatim Snobokima (autora Lj. Sabolića) KUD je gostovao u Svetoj Mariji, Donjem Kraljevcu, Podravskoj Selnici, Donjoj Dubravi i u Belom Manastiru u naselju Šećerane i u Čemincu.

 

Svojim kvalitetnim programom Društvo se afirmiralo i na razini općine Čakovec, sudjelujući u programu "Čakovec četvrtkom".

Važno je istaći daje KUD "Ivan Knez" tj. njegovi članovi uvijek su bili vrlo dobri i požrtvovni domaćini, koji su velikim srcem i ljubavlju rado primali druga Društva, kako iz susjednih tako i iz daljnjih mjeta. Tako su u navedenom razdoblju ugostili članove KUD-a "Mladost" iz Čeminca i KUD iz Visovca (Novi Marof).

 

Susret s drugim društvima i njihov rad uvijek su bili podstrek članovima Društva "Ivan Knez" za nešto novo i bolje.

 

 

Najveći i nezaboravni doživljaj za članove Društva bilo je sudjelovanje na Međunarodnoj smotri folklora u Zagrebu (nastup u "Lisinskom" i Katarinskom trgu).

Iz svega iznijetog može se zaključiti da je i ova godina bila jedna od uspješnijih godina rada KUD-a "Ivan Knez".

 

 

Godinu 1984. karakterizira najviše priprema za proslavu desete obljetnice Društva. U tu svrhu pristupa se nabavci, odnosno šivanju ženskih narodnih nošnji i to nabavci desetak tibet-rubaca, koliko ih je u selu bilo moguće naći, zatim šivanje deset kompleta tacljini, surci, podsuknji i robača. Nošnje su podijeljene novim a i nekim starijim članicama (popis zaduženja kod Lj. Sabolića). Te godine također sudjelujemo na Radničkim sportskim igrama i to u streljaštvu i kuglanju gdje zauzimamo visoka mjesta.

 

Ugošćujemo folklorno društvo iz Čeminca u Baranji.

Nastupamo na svim manifestacijama u Kotoribi, posebno za Osmi ožujak gdje su aktivne sve sekcije, te u Svetoj Mariji na predsmotri folklora u Međimurju.

Folklorna sekcija na jednoj Smotri folklora u Donjoj Dubravi

Sudjelujemo s folklornom i tamburaškom sekcijom u Rovinju na susretu plesnih grupa Hrvatske.

 

Fašenjska povorka u organizaciji KUD-a "Ivan Knez" Kotoriba 1985. godine

 

Značajno za ovo Društvo je Smotra međimurskog folklora u Donjoj Dubravi, ne toliko zbog programa koji smo izveli (prvi puta na smotri nastupamo sa spletom međimurskih narodnih kola), nego zbog tzv. akcije "crveni rubac".

 

Naime, dio muške narodne nošnje u Kotoribi je crveni rubac oko vrata. Već kad smo se pojavili na prvom nastupu pred stručnom komisijom, prigovor je bio da crveni rubac ne spada u našu narodnu nošnju. Nošnju smo napravili po pričanju starijih, pa ničim nismo mogli dokazati suprotno. Međutim, sada smo se konzultirali s već spomenutim Franjom Sovićem, našim sumještaninom, koji ima mnoge povijesne zapise, između ostaloga i o kotoripskoj narodnoj nošnji. Poveli smo ga za "okrugli stol" koji se održavao poslije smotre u Donjoj Dubravi. Bio je to skup cijenjenih stručnjaka iz područja folkloristike kao: dr. Ivan Ivančan, profesorica Majanović, profesor Zoran Palčok, profesor Tvrtko Čubelić, profesor Stjepan Hranjec, profesor Ivan Zvonar i drugi. Naš je Franjo Sović svima točno opisao sve dijelove kotoripske narodne nošnje, te pokazao stare fotografije gdje se točno vidi da je postojao crveni rubac oko vrata. Od tada s tim nemamo problema.

 

 

U Društvu djeluju slijedeće sekcije: folklorna, tamburaška, dramska, solističko pjevanje, zborno pjevanje, recitatorska, zabavna grupa "Apollo".

Kako bismo imali donekle uvid u djelatnosti pojedinih sekcija, predočit ću vam program koji smo izveli prilikom proslave desete obljetnice društva.

Zborska pjesma: Lijepo naše Međimurje

Recitacija - kajkavska poezija

Najava programa: Grubić Mladen

Izvješće o desetogodišnjem društvu: Ljudevit Sabolić

Podjela priznanja i zahvalnica: Mladen Grubić

Solo-pjesma - Kadija Slavica: S kem bo više...

Kajkavska poezija

Solo-pjesma - Antun Šimunić: Pučpulika

Prvi splet međimurskih narodnih kola

Solo-pjesma - Slavica Kadija: Međimursko dete

Prikaz:Oporovski tetec

Izvode: Franjo Matotek

Ljiljana Plačko

Josip Dominić

Solo-pjesma - Zlatko Tilošanec: Da bi se zrušile Drugi splet međimurskih narodnih kola Scenska igra: Snoboki, autor Lj. Sabolić

Splet starogradskih pjesama: tamburaši pod vodstvom D. Berkovića Zabavne pjesme: zabavna grupa "Apollo"

 

Tom prilikom dobivaju priznanja sljedeći članovi KUD-a "Ivan Knez" koji su aktivni od prvog dana postojanja društva, a koje ću navesti abecednim redom: Berković Agneza, Berković Dražen, Dolenčić Dragutin - Do-do, Dominić Katarina, Dominić Josip, Gadanec Franjo, Gadanec Nevenka, Habuš Zvonimir, Horvat Vinko, Jauk Anica, Jauk Julije, Juzbašić Kati-ca, Kolenić Đuro, Latin Josip, Matotek Dragec, Matotek Franjo, Matotek Đurđica, Novak Josip, Novak Slavica, Plačko Ljiljana, Sabolić Barbara, Sabolić Ljudevit, Sović Rajka, Snopek Ivanka, Škoda Josip, Tilošanec Zlatko, Trojko Miljenko Trojko Ivan, Trakoštanec Štefica, Trstoglavec Dragan, Ujlaki Terezija, Ujlaki Vinko i Zvošec Franjo.

 

Ostali djelatni članovi Društva dobivaju zahvalnice; nabrojit ću ih također abecednim redom: Balog Ljudevit, Brkljačić Zvonimir, Čižmešija Otilija, Franić Davor, Franić Vesna, Fundak Ružica, Fundak Milica, Golubić Ignac, Grubić Mladen, Habuš Bernarda, Jakšić Dejana, Kovač Smi-ljana, Kostanjević Bojana, Kanižaj Josip, Kadija Slavica, Kanižaj Marija,

Ludaž Marina, Latin Suzana, Markač Damir, Matotek Verica, Nad Ivica, Pogorelec Dragutin, Pogorelec Ljiljana, Plačko Danica, Pišpek Vesna, Radmanić Zoran, Ružić Snježana, Sabol Josip, Somi Jasminka, Sabol Danica, Siladi Vinko, Sabolić Željko, Sučić Damir, Svrta Ljubica, Svrta Đurđica, Strbad Branka, Šimunić Antun, Šebestjan Miljenko, Špoljarić Mijo, Trstoglavec Mladen, Varga Senka i Vuk Snježana.

 

Tamburaška sekcija postaje sve zapaženija i ima jedan stalni sastav negdje od 1980. godine i to: voditelj sekcije Dražen Berković-prim, Ivica Nad - prvi brač, Ljudevit Sabolić - drugi brač, Ivan Trojko- treći brač, Vinko Horvat - prva bugarija, i voditelj za zabavne i starogradske pjesme kao i solista, Vinko Siladi - druga bugarija, Zvonimir Brkljačić - bas.

 

 

Radom Društva rukovodilo je Predsjedništvo sastavljeno od 13 članova.

U tom vremenu bile su djelatne: folklorna, tamburaška, dramska recitatorska, pjevačka, foto i rock-sekcija.

Sve su sekcije svoj globalni dio programa većim dijelom realizirale.

Od aktivnosti nabbrajam:

-        Društvo je sudjelovalo na obilježavanju gotovo svih državnih ma

nifestacija koje su se tom prigodom obilježavale;

-        sekcija tamburaša upotpunjavala je nastupe na zabavama prigo

dom obilježavanja nekih od narodnih običaja (fašenjk, Martinje).

Ista Sekcija u suradnji s pjevačicama realizirala je uspjeli nastup

kada je u našoj sredini gostovao naš sumještanin, poznati književ

nik, Joža Horvat;

-        zapažen nastup ostvarili smo povodom otvorenja novog Pogona MTČ-a u našoj sredini,

- posebno raduje, kada smo 21. prosinca 1985. na prigodan način obilježili 10. godišnjicu osnutka i djelovanja KUD-a;

- iduće, 1985. godine, točnije u veljači, u našoj smo sredini ugostili prijateljsko "Ady Endre" iz Koroda, a 30. ožujka priredili smo jedan nezaboravan cjelovečernji nastup u Malom Bukovcu.

 

Ovdje treba spomenuti nezanemarivu podršku svih radnih organizacija koje su u ono vrijeme djelovale u Kotoribi, kao i ondašnje MZ Kotori-ba. Spominjem ih u svezi financijske i materijalne potpore koji su nam, entuzijazam i dragovoljan rad svakog člana pojedinačno, omogućili da realiziramo zacrtani program.

 

 

 

 

 

Ovo se razdoblje može okarakterizirati kao razdoblje vrlo velikih aktivnosti i uspjeha u prvom dvogodišnjem mandatu i razdoblje stanovite krize u drugom mandatu. U godini 1987. Društvo je realiziralo 27 javnih nastupa (od toga 20 izvan našega mjesta), u 1988. god. realizirano je 19 nastupa, u 1989. god. 12, a u 1990. svega 7 nastupa.

 

Kroz sve to razdoblje (a posebice u razdoblju krize) visoku razinu Društva (u odnosu na aktivna društva tadašnje opčine Čakovec) održavaju vrlo aktivni tamburaši sa vokalnim solisticama. Mora se ipak pripomenuti da je Društvo u ovom razdoblju imalo (pored ostalih) vrlo značajan trodnevni nastup u Umagu, da su tamburaši u suradnji sa čakovečkih zborom "J.S. Slavenski" snimili kasetu međimurskih pjesama. Društvo je ipak (uz velike napore pojedinaca) bilo prisutno na svim lokalnim smotrama i okupljanjima organiziranim u tom vremenskom razdoblju.

 

 

Privremeno kolektivno rukovodstvo KUD-a u tom razdoblju čine:

Ladislav Fuš, Ladislav Matotek, Ivan Rusak, Antun Novak, Ljudevit Sabolić, Vilko Cmrečki, Anica Jauk, Tilošanec Zlatko, tajnik: Mladen Grubić, blagajnica: Ana Pišpek

 

Bračni par Sabol sa svojim početnicima za vrijeme svojeg prvog većeg nastupa u D. Miholjcu,

 

1993. g. To bi trebala biti budućnost KUD-a Kotoriba

 

Pod kraj prethodnoga vremenskoga razdoblja, a i vremena u okviru gornjih datuma, dolazi do određene krize u rukovođenju društvom. Društvo si postavlja sve veće zadatke i teško se pronalazi rukovodeći čovjek. Održano je mnogo sastanaka. Društvo pomalo stagnira, ali samo iznutra. Prema vani Društvo izvršava sve svoje obveze. Ni jedan nastup nije odbijen. Ovdje treba posebno pohvaliti tamburaše i pjevače-soliste (solisti: Vi nko Horvat, Silvija Šalamon, Slavica Kadija). Koristit ću citat s godišnjeg izvješća tajnika društva Mladena Grubića: "Unatoč nepovoljnim uvjetima

 

 

življenja u svim sferama, te nenormalnim odnosa u društvu općenito, i unatoč stagnirajućem društvenom razdoblju, ipak su u Društvu registrara-ne aktivnosti, a one se poglavito odnose na djelovanje sekcija tamburaša, pjevačko-solističke i to su sekcije za koje slobodno možemo reći da su u svakom trenutku bile mobilne i uskakale su prema potrebi u nastupe i programe za koje su bili traženi... ." Te godine nastupalo se u Vrbovcu kao uzvratni susret s HKUD-om "Petar Zrinski", u Republici Mađarskoj nekoliko puta, organizacija fašenjske povorke, vrapca i zabave.

 

Ugošćujemo Mlinarce, Serdahelj i Murske Križevce u Kotoribi, povodom 321. godišnjice pogibije Zrinskog i Frankopana te HKUD "Petar Zrinski" Vrbovec. Društvu pristupa desetak novih plesača, stvara se tamburaški podmladak pod vodstvom gospodina Jančeca, kupuju se novi tamburaški instrumenti.

 

Dakle, Društvo je "živo", unatoč poteškoći oko izbora predsjednika.

 

 

 

RAZDOBLJE OD 8. SVIBNJA 1992. DO 16. TRAVNJA 1994.

 

Razdoblje od 1991. do 1994. god. karakteristično je po obnavljanju i oživljavanju Društva. U tom razdoblju kupljeni su tamburaški instrumenti za osnivanje dječjeg tamburaškog zbora. Odaziv djece bio je dobar, stvorene su dvije grupe po 8 članova, a uvježbavanje i vodstvo preuzeo je gosp. Vjenčeslav Jančec.

 

Zapaženi uspjesi postignuti su na nastupu u Velikoj Kaniži i na samostalnom koncertu božičnih pjesama na polnocki 1993. godini, a sudjelovalo se i na školskim priredbama. U istom razdoblju pokrenuto je i učenje narodnih plesova za mlade. Od 50 novih članova uspješno je savladalo plesove i ostalo u KUD-u 16 plesača, predvođeni od bračnog para Sabol - Danice i Josipa, a koji danas čine bogatstvo KUD-a. Za potrebe mlade grupe uspjelo se nabaviti određeni broj narodnih nošnji. Istaknuti treba i rad dramske grupe u tom razdoblju pod vodstvom gosp. Vilka Cmrečkog, a nastavljen vodstvom prof. Ivanke Virgej.

 

Obilježava se kotoripsko proščenje - Jesensko križevo, koje je ujedno i Dan Kotoribe te KUD-u pripada velike zasluga. Isto se može reći i za kotoripski fašenjk koji je zasigurno postao najveći u donjem Međimurju. Uz zapaženo djelovanje Društva u Kotoribi istaknuti treba i brojne nastupe izvan Kotoribe:

Međunarodna smotra folklora u D. Miholjcu 1992. i 1993. god. uz sudjelovanje tamburaške i foklorne sekcije; nastup u Mađarskoj, mjesto Belezno - 1992. i 1993. godine; sudjelovanje na promociji knjige Povijest Kotonbe kod Društva Međimuraca u Zagrebu gdje je nastupala tamburaška, folklorna i dramska sekcija;

nastup u Mađarskoj, u Velikoj Kaniži - dječji tamburaški sastav i dramska sekcija;

Smotra međimurskog folklora u D. Dubravi; nastup tamburaške, pjevačke i folklorne sekcije u Centru za kulturu u Čakovcu;

nastup dramske sekcije prilikom otvaranja osnovne škole u Mli-narcima

nastup cijelog Društva u Mlinarcima;

nastup u Krašiću gdje se kao gosti ondašnje župe predstavilo cijelo društvo;

Nezaboravan nastup u Krašiću, rodnome mjestu Alojzija Stepinca 1993. godine - vlč. Josip Balog pozdravlja posjetitelje

priredba KUD-a povodom Dana državnosti 1993. god. s cjelovitim programom.

Bilo je lijepo u Beleznom (Mađarska)

U tom razdoblju ugostili smo društvo pomurskih Hrvata, te dječji zbor iz Čakovca "Makovci", Takve aktivnosti Društva potpomogli su mještani Kotoribe svojim novčanim prilozima, te kotoripska poduzeća. Posebno bih istakao financijsku potporu Mjesne zajednice Kotoriba, dr. Zvonka Vojvodu iz Njemačke, Ladislava Dolenčića iz Švicarske te Antuna Srše iz Francuske.

 

 

 

Za rad Društva u 1994. godini predočio bih u cijelosti izvješće predsjednika na godišnjoj skupštini održanoj 25. ožujka 1995. godine.

Poštovano članstvo KUD-a, Kotoriba, poštovani gosti!

Mnoštvo Vinkovčana prati Kotoripčane i sluša njihovu svirku i pjesmu (1994.

godine)

 

Kad sam na prvoj godišnjoj skupštini ondašnjeg KUD-a "Ivan Knez" čitao izvješće o radu društva tijekom prve godine, nisam mogao ni sanjati da će ovo Društvo potrajati dvadeset godina, koliko će uskoro biti staro. Nadam se da ćemo svi zajedno dočekati njegov dvadeseti rođendan, koji će nastupiti za nekoliko sati. Pročitao sam to izvješće i čini mi se kao da se sve to jučer dogodilo. No, ovo je samo za pripomenu, a s dvadeset--godišnjicom ćemo se baviti početkom lipnja mjeseca za kada pripremamo svečanu skupštinu s novim programom koji se uvježbava. I ova je godina, otkada sam preuzeo odgovornost predsjednika, vrlo brzo prošla. Nije se bilo lako u mojim godinama primiti takvoga posla, no, osjećajući potporu većine članstva, a posebice nekolicine istaknutijih, prihvatio sam se toga i,

Tamburaši ispred župne crkve Svetog Nikole u Čakovcu sa solisticom Silvijom

Šalamon unatoč mnogo izgubljenog vremena i velikog odricanja, danas mi nije zbog toga žao. Danas Društvo vrlo dobro radi i postiglo je visoku razinu u djelatnosti kojom se bavi. Za to nisam, zasigurno, zaslužan samo ja, nego svo članstvo, koliko tko naosob, neka svatko sam prosudi. Ja vam se u svakom slučaju svima zahvaljujem.

 

No, nije bilo sve baš lako i jednostavno. Kad smo već ugovorili neke važne nastupe, do tada vrlo dobar tamburaški sastav ostao je bez dva vodeća svirača, Ivica Nad je promijenio radno mjesto, kao i mjesto boravišta, a Dražen Berković zbog bolesti nije mogao nastupati. Nismo stali, čak nismo problem iznosili pred Društvo kako ne bismo narušili kontinuitet rada. Velikim zalaganjem Vinka Horvata pronađene su privremene zamjene, i to umjesto Nad Ivide, profesor Antun Horvat iz Donje Dubrave, a umjesto Dražena Berkovića, Ivan Horvat iz Čakovca. Nije bilo lako niti nama, a niti njima, jer smo se trebali priučiti na zajednički način sviranja, no ja im moram čestitati, jer su svoj posao obavili više nego odlično i ispunili sve obveze koje smo u toj godini imali. Ovdje moram pripomenuti i dva mlada svirača, a to su: Stjepan Siladi i Krunoslav Siladi, koji su se također uključili u rad tamburaškog sastava i prema svojim mogućnostima pripomogli na smotrama.

 

Kad sam već kod toga, nešto bi se moralo učiniti kako bi se okupili i ostali mladi tamburaši koji imaju određena predznanja i u koje je također

MZ Kotoriba uložila i određena financijska sredstva. No o tome, nadam se, da ćemo čuti nešto više u raspravi.

 

A sada bih prešao na pobrojavanje realiziranih nastupa tijekom prošle 1994. godine. Aktivno su radile u prošloj godini tamburaška sekcija sa solistima Vinkom Horvatom, Silvijom Šalamon i Nikolinom Virgej dramska sekcija, folklorna sekcija i sekcija za održavanje fašenjskih običaja. Koliko je koja sekcija bila aktivna, ocijenit ćete sami. Tamburaška sekcija sa solistima pod vodstvom Vinka Horvata nastupila je u veljači svirajući na fašenjskoj zabavi u hotelu "Trsek" u Kotoribi, gdje je novčana dobit išla u korist Društvu. 21. kolovoza bilo je natjecanje najboljih tamburaških sastava sjeverozapadne Hrvatske u mjestu Mače kod Zlatara. Sudjeluje 11 sastava od toga tri orkestra s dirigentom. Glasuje se po eurovizijskom sistemu, dakle svaki daje bodove drugome osim sebi. Ovdje sudjeluju također solistice Silvija Šalamon i Nikolina Virgej. Osvajamo vrlo dobro drugo mjesto, plaketu i novčanu nagradu.

 

Od 22. do 28. kolovza tamburaški sastav sa solistom Vinkom Horvatom svira u Umagu na Danima međimurske kuhinje, ukupno četrnaest nastupa, 17. rujna u dvorani Graditeljske škole Čakovec prilikom dodjele spomenica domovinskog rata sudjeluju tamburaši sa solistima Vinkom Horvatom i Silvijom Šalamon.

 

18. rujna za Križevsko proščenje odnosno Dan Kotoribe tamburaši sviraju na zabavi.

 

15. travnja 1994. tamburaši sviraju u Ribičkom domu u Kotoribi na skupu zahvale za učinjena dobra djela i sponzorstva u svezi gradnje dotičnog doma.

 

Sviranje na zabavi poslije završetka Smotre folklora pomurskih Hrvata u Pustari (Republika Mađarska).

 

31. prosinca sviranje na zabavi za doček Nove godine u restoranu "Prepelica" - Otok.

Dakle, ukupno 21 nastup kao i nastupi s folklorašima.

 

Dramska grupa s voditeljicom profesoricom Ivankom Virgej nastupa, nažalost, samo jedanput i to na Županijskoj smotri dramskog amaterizma u Donjem Vidovcu scenskim prikazom Snoboki koji je voditeljica postavila. Prikaz ostavlja vrlo dobar dojam. Unatoč dobroj cijeloj ekipi posebno su se istakle dugogodišnje i vrlo iskusne glumice društva Ljiljana Plačko i Zdenka Matotek. Drugi nastup trebao je biti u Vinkovcima odnosno An-drijaševcima, a u sklopu "Vinkovačkih jeseni", no zbog neorganiziranosti domaćina nije se nastupalo. Sekcija za organiziranje fašenjskih običaja obavila je svoj zadatak korektno u okviru svojih mogućnosti organizirajući i sudjelujući u fašenjskoj povorci i vrapcu, te organizaciji biranja maski sa zabavom i tombolom.

 

Tamburaški sastav sa solistom Vinkom Horvatom zabavlja goste "Stella Marisa" ispred najljepšeg teniskog stadiona u Hrvatskoj

 

I napokon, folkloraši s tamburašima i solistima - voditelji su Zlatko Tilošanec i Danica Sabol - nastupaju u Mlinarcima, prilikom jednodnevnog otvaranja graničnog prijelaza Kotoriba -Mlinarci i Dana pomurskih Hrvata. Nastupa posebno mlada i posebno stara skupina.

 

Potom idemo na Međunarodnu smotru folklora u Zagreb gdje nastupamo u povorci kroz grad, te na pozornici na Trgu bana Jelačica. Vrlo zapažen službeni nastup imamo na Gornjem gradu, gdje moram pohvaliti naše debitante-plesače, svirače i pjevače: Stjepana Siladija i Krunoslava Siladija, Predraga Zvošeca i Nikolinu Virgej, koji su odlično položili ispit na jednom tako velikom i važnom nastupu. Na povratku imamo lijepo druženje u jednom zagorskom restoranu.

 

27. i 28. kolovoza nastupamo dva dana u Umagu, imamo tri nastupa i to dva za goste "Istraturista" i jedan za promociju proizvoda u objektima "Podravke" u naselju "Stellamarisa".

 

18. rujna na Dan Kotoribe nastupaju mladi folkloraši.

 

24. i 25. rujna dva dana na Smotri folklora "Vinkovačke jeseni".

 

24. rujna nastup folkloraša na Trgu slobode u Vinkovcima.

25. 9. mimohod svih društava vinkovačkim ulicama i nastup na stadionu "Mladost" i to samo pet grupa od ukupno pedeset osam, koliko ih je bilo prisutno na Smotri. Dvije grupe bile su iz inozemstva kao gosti i Hrvati iz Vojvodine i Hrvati iz Njemačke, te društvo iz Babine Grede, iz Bizovca i naš KUD iz Kotoribe.

 

U neslužbenom razgovoru s funkcionerima Smotre doznao sam da se pratila zagrebačka i vinkovačka smotra i da su te tri grupe najbolje amaterske grupe izvornog folklora u Hrvatskoj. Naravno, bili smo vrlo počašćeni.

 

I ovdje imamo debitante plesače koji su korektno odradili svoj posao, a to su: Biljana Fundak, Elvira Maltar, Helena Zvošec i Kristijan Karloci. I napokon, sudjelujemo još na jednoj smotri folklora i to u Pustari (Mađarska), gdje se održava Smotra folklora pomurskih Hrvata.

Nadalje ugošćujemo Folklorno društvo "Fala" iz švicarskog grada Schafausena koje gostuje s 45 osoba, dajemo im ručak u hotelu te večeru u prostorijama Društva. Dali su cjelovečernji nastup. Ovom prilikom zahvaljujemo na potpori Općinskom poglavarstvu Kotoriba, te ribičima sa Ivanom Siladi (Larom) i Mladenom Škoda (Zipom) koji su se, zaista, potrudili da večera bude ukusna. Zahvaljujemo braći Kos i ostalim sponzorima. Nadamo se uzvratnom susretu u 1995. godini.

 

Dakle, u 1994. godini nastupamo ukupno 34 puta.

 

Prema dosad rečenome, vidimo da u 1994. godini nastupamo na čak pet raznih smotri (zagrebačka, vinkovačka, Mače, pomurski Hrvati, Pustara te donjovidovska dramska smotra), a znamo što to znači kad prolaziš kroz "sito i rešeto" raznih prosudbenih komisija. Kako znamo, uspjeh je bio izvanredan.

 

Što se tiče televizijskih prijenosa, tamburaši su bili dva puta uključeni u izravni televizijski prijenos u Umagu za vrijeme trajanja ATP turnira u tenisu. Cijeli folklor bio je na izravnom prijenosu sa zagrebačkog Trga bana Jelačića kao i mimohod i pozdrav gledateljstvu iz Vinkovaca.

U listopadu imamo trinaestminutnu snimku plesnog programa iz Vinkovaca.

Također smo bili prikazani na mađarskoj televiziji za vrijeme nastupa u Pustari gdje je bio nazočan i mađarski ministar kulture. Na svim tim nastupima dobili smo određeni broj pismenih priznanja i diploma, koje ćemo, uz ostale diplome iz ranijeg razdoblja kojih ima dosta, uokviriti prilikom proslave dvadesete obljetnice. Iako smo imali određen broj zapisa u listu "Međimurje", mišljenja sam da se moglo i više učiniti.

 

Što se ostaloga tiče, sredinom prošle godine temeljito smo očistili prostorije Društva (zahvaljujući mladima koji su bili vrlo vrijedni), promijenili i uredili brave, uredili stolariju, rolete, izmijenili zastore i karniše. Pred završetkom je uvođenja plinskog grijanja itd.

Kupili smo razglas s mikrofonima i stalcima, dok za dopunu narodnih nošnji nismo trošili novac, već planiramo u 1995. godini.

 

Sve ovo ne bi bilo moguće bez razumijevanja i financijske podrške naše Općine, Fonda za kulturu Čakovec kao i sponzorstva, na primjer: Josip Latin - MGP, Blaž Vidović i Emilija te osamdesetak manjih ili većih sponzora, koji pomažu kod tombole za fašenjsku zabavu. Svima najljepša hvala i preporu-čamo se. I na kraju ne mogu, a ne spomenuti da tijekom cijele sezone nismo imali niti jedan incident ili svađu, te smo lijepo surađivali. Svima na tome hvala i preporučam daljnje surađivanje.

 

 

Što se plana rada ovog Društva za 1995. godinu tiče, najbitnija nam je stvar uvježbati novi cjelovečernji program koji bi se izveo za vrijeme proslave dvadesete obljetnice. U programu bi nastupile sve sekcije sa sadašnjim kojih do sada u programu nismo imali.

Bit ćemo prisutni na svim manifestacijama u Kotoribi.

Izvan Kotoribe predviđamo nekoliko nastupa, a posebna nam je želja sudjelovati na "Đakovačkim vezovima" gdje do sada nismo bili.

Od većih investicijskih zahvata u tijeku je izrada šesnaest pari muških i ženskih čizama, također kompleta muških, odnosno ženskih kompleta kotoripskih narodnih nošnji. Najveća i vrlo vrijedna investicija je izdavanje ove knjige.

 

 

 

Razdoblje od 26. ožujka 1975. do svibnja 1995.

 

Rad KUD-a ne bi bio cjelovit i potpun kad ne bi u njemu djelovala i dramska sekcija. Već na prvom konstituirajućem sastanku KUD-a, 26. 03. 1975. godine formirana je uz folklornu, muzičku i dramska sekcija.

 

Odaziv članova za rad u toj grupi bio je zadovoljavajući, tim više što su se uključili i članovi dramske sekcije koja je aktivno djelovala desetak godina ranije preko Aktiva žena. Moram spomenuti najaktivnije članove dramske sekcije u to vrijeme: Franjo Zvošec, Vinko Ujlaki, Terezija Ujlaki, Ljudevit Sa-bolić, Barbara Sabolić, Ljiljana Novak, Drago Dolenčić Drago -Doda, Dragec Matotek, Josip Dominić i drugi, pod vodstvom Anice Jauk.

 

Dramska grupa svake je godine donosila svoj program rada koji je bio vrlo ambiciozan te je iziskivao puno rada i umješnosti. Entuzijazam članova je bio veliki. Ova je sekcija uvježbavala te nastupala gotovo na svakoj prigodnoj manifestaciji s kraćim skečevima, humorističkim jednočinkama, komedijama u više činova te govorno-scensko-glazbenim prikazima narodnih običaja. Scensko-dramska djela uglavnom su se temeljila na socijalnoj i moralnoj tematici, npr. borba za svaki komad zemlje, pogađanje, nadmudrivanje, borba za egzistencijalnu sigurnost, zatim dramska djela s temom ženidbe i udaje, bračnih odnosa i bračnih kriza, nasljedstvo, i tome slično.

 

Temelj za kvalitetan rad ove sekcije stvoren je u OŠ Kotoriba preko dramske sekcije koja je stvarala i njegovala glumačke talente pod stručnim

Igrokaz "Jožek ide u Zagreb", glumci Zvonimir Habuš i Dragutin Dolenčić-Doda

vodstvom nastavnice Anice Jauk. Ona im je usađivala ljubav za dramski amaterizam i usmjeravala ih na daljnji rad u KUD-u. Većina ih i danas aktivno radi na tom polju.

 

Cilj dramske sekcije je da što kvalitetnije postavi dramsko djelo na pozornicu; da kod publike probudi pravi doživljaj gledanog; da njeguje govorne izvorne međimurske riječi preko kajkavskih tekstova, te da uz šalu i smijeh djeluje na suzbijanju ljudskih mana. U tome je dramska sekcija KUD-a imala dosta uspjeha. Nakon brižljivo odabranog dramskog teksta, pomno odabranih glumaca, posebno za glavne uloge, prišlo se čitalačkim

probama dva puta tjedno, uz identifikaciju s određenim likom iz teksta. Te čitalačke probe unosile su svježinu i živost u taj rad, obogaćivale su nas novim spoznajama, a ponekad i stvaralačkim radom, npr. dogradnja likova, izmjena i dopuna radnje, tj. pojedinih scena, prilagodba našim običajima življenja i karakternim osobinama našeg čovjeka - nekada i danas.

Pored ugodnih i veselih trenutaka kod uvježbavanja dramskog djela, pored uspjeha koji je postignut na sceni, bilo je i dosta problema, primjerice: postavljanje adekvatne scene, dekora; nabava prikladnih kostima; odgovarajuća rasvjeta, ozvučenje i dr.

 

Uz snalažljivost i umješnost redatelja i svih glumaca, te pomoć ostalih članova KUD-a i ti problemi su donekle ublaženi.

A sada konkretno o izvođenju dramskih tekstova.

Igrokaz "Jožek ide u Zagreb", glumci Barbara Sabolić i Miljenko Trojko

Dramska grupa prvi put se javno predstavila s lakrdijom u jednom činu Jožek ide v Zagreb, 4. srpnja 1975. u Kotoribi, a 5. prosinca iste godine u Svetoj Mariji. Uspjeh je bio očit, a publika oduševljena. 15. lipnja 1975. godine dramska grupa nastupa s jednočinkom Dudek i Regica, te prikazom Međimurski snoboki Stjepana Hranjeca u Legradu, kasnije na Kotarskoj smotri u Prelogu, s Međimurskim snobokima. Istim prikazom nastupili smo 11. srpnja u Goričanu, te u Donjem Vidovcu 09. studenog 1975. godine.

Igrokaz "Međimurski snoboki" Stjepana Hranjeca; glumci, slijeva: Barbara Sabolić, Zlatko Tilošanec, Franjo Zvošec, Zdenka Bermanec, Marija Krznar,

Josip Dominić

 

Dramska grupa uvježbavala je istovremno i komediju u dva čina Ive Marica Pokojnik, preuređeno na kajkavski dijalekt. Prvi put je bila prezentirana publici u Kotoribi 12. prosinca 1975. godine u dvije predstave uz dopunu Međimurski snoboki, te još jednom 26. 12. iste godine.

 

Rad dramske grupe bio je vrlo intenzivan (vidljivo je iz čestih nastupa) što je iziskivalo puno volje, rada i strpljenja. Upravo takvim radom je stvorena prava podloga i motivacija za daljnji rad i stečeno povjerenje u naše mogućnosti i sposobnosti. Najaktivniji članovi dramske grupe tada su bili: Franjo Zvošec, Vinko Ujlaki, Terezija Ujlaki, Zlatko Tilošanec, Ljudevit Sabolićt, Barbara Sabolić, Ljiljana Plačko, Miljenko Trojko, Dra-gec Matotek, Zvonko Habuš, Marija Rodek i drugi, te Anica Jauk, voditelj grupe.

 

Uslijedio je kontinuirani rad dramske sekcije. Uvježbavali su se kraći prikazi, igrokazi, jednočinke, dramska djela u dva čina. Spomenut ću neka od tih: komedije u dva čina Erne Fulgosi, Djevojka bez miraza, Sudbina i Gripa; zatim Miraz, Sretni baštinik i Parničari. Većina jednočinki uvježbavala se prigodom Dana žena kao što su: Ženska pravila, Dan žena, Bajanje i Vjenčanje.

 

Interes za rad u dramskoj grupi stalno raste te se broj članova povećava. U rad se s vrlo mnogo uspjeha uključuju: Ivica-Ivičko Radmanić, Snježana Ružić, Smiljana Kovač, Zoran Radmanić, Zdenka Matotek, Branka Strbad, Ružica Kovač, Danica Plačko, Snježana Filipa-šić, Evica Grgeč, Zdenka Bermanec, Bojana Kostanjević, Anđelka Čukulic, Vilko Cmrečki i drugi.

 

 

Veoma značajan uspjeh postignut je s govorno-scensko-glazbenim prikazom Snoboki postavljen na sceni i izveden čak 96 puta. Tekst i scenu pripremio Ljudevit Sabolić. Prvi puta je izveden na smotri u Donjoj Dubravi 20. lipnja 1976. godine. Tu je skladno ukomponiran govor, ples i glazba. To je narodni običaj prošnje djevojke u Kotoribi.

 

U prvoj postavi glavni izvođači su bili: Josip Dominić, Barbara Sabolić, Franjo Matotek, Đurđica Matotek, Ljiljana Plačko, Franjo Gadanec; sporedni - Agneza Ber-ković, Rajko Sović, Dragec Matotek, Terezija Ostrugnjaj, Marija Jarni, Zvonimir Habuš, Dragutin-Doda Dolenčić te ostali plesači i tamburaši. Kasnije je došlo do promjene nekih glumaca. Tako se KUD "Ivan Knez" Snobokima predstavio u ovim mjestima: Mala Subotica, Kuršanec, Hodo-šan, Delekovec, Macinec, Gornji Mihaljevec, Vratišinec, Štrigova, Mursko Središće, Jesenje kod Krapine, Čakovec, Ptuj, Čeminac i drugdje.

 

27. ožujka 1978. godine dramska grupa izvela je najprije u Kotoribi, a zatim u obližnjim mjestima (oko dvadeset puta) komediju Marije Winter

 

Kakva ljubav, takva plača. Glavni glumci bili su: Đuro Horvat, Vinko Uj-laki, Barbara Sabolić, Franjo Zvošec, Zdenka Bermanec, Ljiljana Plačko, Dragec Matotek, Dragutin Dolenčić i drugi. 11. kolovoza 1978. godine na scenu su postavljeni Svatovski običaji Kotoribe, scensko-govorno-glazbe-ni prikaz - priredio Ljudevit Sabolić.

 

Godine 1980. na smotri u Donjoj Dubravi prikazanje običaj sestrenja i bratimljenja Pisana bjelanička. Tijekom 1980. godine dramska grupa je odlučila uvježbati cjelovečernji program i odabrala je komediju Sitne duše Fadila Hadžića. Nakon svih priprema za uvježbavanje i podjela uloga počelo se s ozbiljnim radom. Sada su se u rad grupe uključili Davor Franić, Nada Plačko, Dragan Trstoglavec, Mladen Trstoglavec uz već poznate članove dramske grupe. Probe su se održavale u prostorijama škole dva puta tjedno. Radilo se vrlo savjesno, disciplinirano uz pomnu analizu svake uloge. Nakon uvježbanog drugog čina, nažalost, prekinuto je uvježbavanje istog zbog odlaska nekih glavnih glumaca u drugu sredinu. Tako je gotovo šestomjesečni rad ostao bez rezultata. Isti slučaj dogodio se i s komedijom Gospon doktor veterinar - autor komedije Ljudevit Sabolić.

Recitatorska sekcija: voditeljica Anica Jauk sjedi u sredini, nastup u MTČ-u

1989. godine

Ponovno se prišlo uvježbavanju kraćih igrokaza kao što su Žeteoci - uvježbala Ivanka Cmrečki, zatim Materinska ljubav i Aha, autor Vilim Cmrečki.

 

Za smotru dramskih grupa Međimurja uvježban je igrokaz Naivmaler Ankice Malogorski uz preradu i dopunu teksta Anice Jauk. Ocjene pro-sudbene komisije bile su pohvalne.

Od 1992. godine pa nadalje dramsku grupu vodi prof. Ivanka Virgej koja je do sada uvježbala igrokaz Herbija i Snoboki.

Entuzijazam nije nikada napuštao najvjernije i najupornije članove dramske sekcije.

U sklopu KUD-a djelovala je i recitatorska sekcija, izvodile su se individualne recitacije, scensko-recitatorski prikazi, te prigodni recitali. Obuhvaćena je poezija intimne, ljubavne, ratne, socijalne i rodoljubne tematike. Ponekad su se u rad recitatorske grupe KUD-a uključivali i članovi omladinske recitatorske sekcije, te su sa svojim scensko-glazbenim reci-talima ljubavne poezije unijeli svježinu spontanog izražavanja i postigli zapažene rezultate. Recitali su: "Sve je neobično ako te volim", "Ove male misli su sušanj ušća, u mom duhu one šapću radost".

Teško je nabrojiti sve nastupe recitatorske grupe jer je bila uključena u sve kulturne manifestacije, već ću samo neke istaknuti:

-        prigodni recitali za svaki praznik;

-        večeri poezije;

-        večeri poezije kajkavskih pjesnika - Ernest Fišer, Drago Feletar,

Stanko Petrović, Mila Željeznjak, Ladislav Radek, te posebno

dojmljiv susret s Ivicom Jembrihom;

-        nastup prilikom promocije knjige Jože Horvata "Waitapu";

-        pri otvorenju obnovljene Knjižice i čitaonice u Kotoribi - recital

posvećen knjizi

-        i mnogi drugi nastupi izvan Kotoribe.

Posebno značajan uspjeh postignut je u 1994. godini kada je recitatorska sekcija zajedno s podmlatkom KUD-a zastupala Županiju međimursku na LIDRANU u Puli sa scensko-recitatorskim prikazom, "Tam pri naši stari Muri", priredila i uvježbala Anica Jauk uz pomoć Klaudije Vi-dović i Agneze Berković.

Gotovo je nemoguće nabrojiti sve aktivne članove recitatorske grupe pa ću spomenuti samo neke: Sanja Percač, Bojana Kostanjević, Dejan Jakšić, Otilija Čižmešija, Sanja Jauk, Dragan Rajher, Dražen Radmanić, Zoran Radmanić, Smiljana Kovač, Snježana Ružić, Danica Plačko, Kar-mela Matan, Alen Fuš, Kristina i Andreja Gloc, Klaudija Mardetko, Ivana Fundak, Ljerka Strbad i drugi.

Voditelj recitatorske sekcije Anica Jauk.

 

 

 

DOBITNICI PRIZNJANJA PRILIKOM DVADESETE OBLJETNICE (abecednim redom)

 

Folklorna sekcija:

Balog Ljudevit - pismena zahvalnica

Ciceli Davor - javna usmena zahvala

Fundak Damir - javna usmena zahvala

Fundak Biljana - javna usmena zahvala

Habuš Zvonimir - pismeno priznanje

Habuš Bernarda - pismena zahvalnica

Karloci Kristijan - javna usmena zahvala

Lisjak Tanja - javna usmena zahvala

Lisjak Božica - javna usmena zahvala

Matotek Dragec - pismeno priznanje

Markan Petra - javna usmena zahvala

Maltar Elvira - javna usmena zahvala

Novak Biserka - pismena zahvalnica

Novak Antun - pismena zahvalnica

Ostrognjaj Mario - javna usmena zahvala

Pogorelec Dragutin - pismena zahvalnica

Piščević Bojana - javna usmena zahvala

Pintarić Ivica - javna usmena zahvala

Rodek Željka - javna usmena zahvala

Sabol Danica - pismena zahvalnica

Sabol Josip - pismena zahvalnica

Siladi Ksenija - pismena zahvalnica

Svrta Ljubica - pismena zahvalnica

Sabol Ivan - javna usmena zahvala

Špoljarić Mijo - pismena zahvalnica

Trojko Miljenko - pismeno priznanje

Tilošanec Mihaela - pismena zahvalnica

Tilošanec Zlatko - pismeno priznanje

Vidović Zdenka - pismena zahvalnica

Zvošec Vesna - pismena zahvalnica

Zvošec Predrag - javna usmena zahvala

Zvošec Dijana - javna usmena zahvala

Zvošec Helena - javna usmena zahvala

 

 

Tamburaška sekcija:

Berković Dražen - pismeno priznanje

Horvat Vinko - pismeno priznanje

Sabolić Ljudevit - pismeno priznanje

Siladi Vinko - pismena zahvalnica

Siladi Stjepan - javna usmena zahvala

Trojko Ivan - pismeno priznanje

Siladi Krunoslav - javna usmena zahvala

Brkljačić Zvonimir -pismena zahvalnica

 

Pjevači solisti:

Horvat Vinko

Sabol Danica

Šalamon Silvija - pismena zahvalnica

Tilošanec Zlatko

Virgej Nikolina - javna usmena zahvala

 

 

Recitatorska sekcija i skečevi:

Crečki Vilim - pismena zahvalnica

Dolenčić-Dodo Dragutin - pismeno priznanje

Habuš Zvonimir -pismeno priznanje

Matan Karmela - javna usmena zahvala

Matotek Dragutin Šalamon Silvija

Vidović Antun - javna usmena zahvala

Jauk Anica - pismeno priznanje DramšklTsekcija:

Cmrečki Vilim

Čukolic Blaženka - pismena zahvalnica

Deždek Robert-- pismena zahvalnica

Dominić Josip - pismeno priznanje

Fuš Alen - pismena zahvalnica

Matotek Franjo - pismeno priznanje

Matoš Branko - pismena zahvalnica

Plačko Ljiljana - pismeno priznanje

Sabol Danica Sabol Josip

Ujlaki Terezija - pismeno priznanje

Virgej Ivanka - pismena zahvalnica

 

Sekcija za fašenjske običaje:

Vilim Cmrečki, Zvonimir Habuš - pismena zahvalnica

 

Ostali djelatni članovi:

Fuš Ladislav - pismena zahvalnica

Grubić Mladen - pismena zahvalnica

Matoš Snježana - pismena zahvalnica

Pišpek Ana - pismena zahvalnica

 

Javna usmena zahvalnica - dobivaju svi djelatni članovi u 1994. i 1995. godini s manje od pet godina aktivnosti u društvu.

 

Pismenu zahvalnicu dobivaju svi djelatni članovi u 1994. i 1995. godini s pet i više godina aktivnosti u društvu.

 

Pismeno priznanje - dobivaju svi djelatni članovi od osnutka društva do danas.

 

Od desete godine postojanja Društva pa do danas (1995. g.) prošlo je kroz društvo mnogo članova koji su bili aktivni duže ili kraće vrijeme. Nemoguće ih je sve navesti, nešto zbog prostora, više zbog toga što ne postoje svi popisi članstva za ovo razdoblje, pa ovom prilikom zahvaljujem svima, možda ne spomenutima, a gornji popis je popis samo djelatnog članstva u 1994. i 1995. godini.