Pred vratima su nam blagdani Svih svetih  i Dušni dan kada ćemo ponovo  konstatirati  kako su neki naši susjedi u ulozi kršćanskih vjernika samo sat vremena i to nedjeljom.

Po izlasku iz crkve oni će nestati u bujici pomodarstva, površnosti, nebrige i prizemnosti  potrošačkog mentaliteta. -Ti ljudi  će naime poslije okititi svoje prozore izrezbarenim bundevama demonskih lica, nabaviti filmove strave, te zdušno surađivali sa "tetama" u vrtićima, učiteljima i raznim društvenim djelatnicima u nastojanju da njihova djeca što "krvavije" proslave Noć vještica ili Halloween.

Kako oni, očito, ne znaju što čine, trebalo bi ih podučiti.- rekla je Verica Jačmenica-Jazbec, dr. med. i pedijatrica u Županijskoj bolnici Čakovec.

Pojašnjava kako običaj o kojem govorimo potječe iz keltske poganske religije i njihovih svećenika-druida. Oni su u svoje vrijeme  prakticiranjem raznih obrednih ubojstava sijali strah Engleskom, Irskom i Škotskom. Obred se odvijao posljednje noći listopada kada su ubijali djecu i pronosili ih kao žrtve bogu mrtvih.

Ukoliko obitelj ne bi sama predala dijete, ubijali bi i ostale njezine članove. Te stravične obrede danas slave u Irskoj, SAD-u, Australiji, Novom Zelandu, nažalost i u Hrvatskoj.Naša sugovornica kaže kako je neshvatljivo je da to mogu svojoj djeci i svojoj domovini činiti katolici. I to u zemlji koja se diči svojom višestoljetnom kulturnom tradicijom i demokršćanskim načelima.- Neshvatljivo je da smo tako primitivno društvo  koje u svojoj povodljivosti može žrtvovati identitet i dušu najranjivijih- djece, umjesto da im utire pravi put u život- pita se.

Roditelj pojedinac može biti neuk, neupućen i nesmotren.?-Ali oni koji su više upućeni i koji više znaju ne bi smjeli biti nesmotreni, niti naivni -izričita je naša sugovornica koja smatra da je svaka sablasna bundeva ili proslava Noći vještica, koja zapravo veliča smrt, ubojstvo i zlo. Po njoj je to propust i odgajatelja i učitelja i vjeroučitelja i svećenika u toj župi, te našeg društva u cjelini.

Naravno da rješenje nije u pukoj konstataciji stanja ?- Svatko od nas treba u svojoj obitelji, te u životnoj i radnoj sredini biti prosvjetitelj i borac za čisto i zdravo svekoliko okruženje. Katolik bi trebao biti zagovornik dostojanstva i kvalitete tjelesnog, a napose duhovnog i duševnog zdravlja.

Živimo u svijetu obilja deklarativnih prava, sloboda, mogućnosti i uvažavanja. Čitajući ili slušajući o sebi takvima, zamalo i sami povjerujemo u bajku. I u nebajkovitoj stvarnosti slažemo se da su nam djeca najvažnija. Štite ih zakoni, uredbe, konvencije, organizacije, pravobraniteljstva... Čak je i zapisano da roditelji imaju pravo odgajati djecu sukladno svojim moralnim i vjerskim načelima. Ali, kako to danas roditelji mogu ostvariti???- pita žena koja želi da njezin apel i vapaj ne ostanu usamljeni osamljeni.

Zabilježio: Mladen Grubić

Općinsko društvo Crvenog križa Kotoriba je u petak 30. lipnja u suradnji s Hrvatskim zavodom za transfuzijsku medicinu iz Zagreba organiziralo treću ovogodišnju akciju dragovoljnog darivanja krvi. Akciji su se odazvao 91 potencijalni davatelj, a krv je uzeta od njih 86. Petero ih je odbijeno glede zdravstvenih tegoba. Akciji su se odazvala tri nova davatelja, a krv je  dalo i pet "davateljskih veterana", oni koju su krv dali više od 50 puta.

Tekst i snimka:M. Grubić

FOTOGRAFIJA: S posljednje akcije dragovoljnog davanja krvi u Kotoribi

Najzahtjevniji radovi u sklopu projekta sanacije nerazvrstanih cesta na području općine Kotoriba su pri kraju.

Riječ je o prometnicama oko nove školske zgrade i sportske dvorane te mjesne župne crkve i Dječjeg vrtića.- Ovdje nisu bili samo u pitanju poslovi vezani uz ceste već su se to izmještali stupovi javne električne rasvjete koji su bili na pješačkim stazama , a bile su potrebne  neke sitne intervencije oko kanalizacijske mreže- rekao je općinski načelnik Ljubomir Grgec.

Dodao je kako sada nema nijednog kutka koji ovdje nije adekvatno napravljen, saniran i prekriven asfaltnim zastorom. Ovo je samo dio  spomenutih radova koji se vrši posredstvom programa EIB II. Oni su mahom privedeni kraju, a još predstoji asfaltiranje spoja ulica Ivana Gorana Kovačića i Dr. Vinka Žganca.

Sve bi to trebalo biti okončano do kraja studenoga za što je vezana čakovečka Tegra izvoditelj radova. Sveukupna vrijednost spomenute investicije vrijedi 6.025.002 kune koje će sa 60% sufinancirati Ministarstvo regionalnog razvoja, a ostatak od 40%  općina Kotoriba.

Valja dodati kako su se na spomenutoj lokaciji radovi počeli odvijati kada je započela školska godina. Brojna mehanizacija i djelatnici nisu ni u jednom trenutku ugrozili sigurnost djece koja je mogla biti upitnom glede njihove radoznalosti. Ovdje su položili ispit i roditelji učenika koji su u nemalom broju slučajeva dovozili i odvozili djecu iz škole i vrtića.

Tekst i snimka: M. Grubić

FOTOGRAFIJA: radovi pri novoj školi

DONJA DUBRAVA- Osmu godinu za redom naizmjenično svoje snage, znanje. sposobnosti i umijeće odmjeravaju kuglači umirovljeničkih podružnica Kotoribe i Donje Dubrave.

Natjecanje se odvija na kuglani kavane Opera u Donjoj Dubravi gdje su posljednjem susretu bili domaćini Kotoripčani.- Rezultati susreta, tako i ovog, nisu primarni i ne želimo ih isticati. Važno je druženje, a prije svega rekreacija koja nam je u ovim godinama najpotrebnija- rekao je Stanislav Maltar, voditelj Sekcije za sport pri kotoripskoj podružnici.

Tekst i snimka: M. Grubić

FOTOGRAFIJA: Kuglači i navijači prije početka natjecanja

Učenici I.b razreda OŠ-e Kotoriba su iz prirode i društva, između inog, učili o jesni, njenim osebinama i njenoj darežljivosti.

To što im je jesen dararovala spremili su kod kuće u male kočarice i poput Crvenkapice su ih donijeli u školu. Na satu su pokazali zavidno znanje u poznavanju voća i povrća, a još su veće znanje i kreativnost pokazali kada su te pune košarice pretvorili u izložbenu postavu.

Zabilježio: M. Grubić

FOTOGRAFIJA: Plodovi jesni prije izložbe

KOTORIBA-Sportski park. Gledatelja. 30. Sudac: Božidar Kolarić (Novo Selo Rok)

Strijelci: 1:0  Radmanić (8), 2:0 Hertelendi (52)

Donjomeđimurski derbi odigran je pred dobrano popunjenim gledalištem koje je vidjelo utakmicu sa svim elementima prvenstvenog nadmetanja u kojem je bilo i preoštrih startova koje je dobri Kolarić pravovaljano sankcionirao.

Domaći su u susret ušli odlučno dominirajući tijekom čitavog prvog dijela susreta. Poveli su veoma rano iz jedne gužve u kojoj su sudjelovali  Jasenović, Vlah i Gudlin s gostujuće strane i te Habuš i Radmanić s domaće strane. Nije sasvim jasno tko je  u tom metežu ugurao loptu u mrežu. Službene osobe kažu da je to bio Vanja Radmanić.

Bilježimo i povećanje vodstva domaćih prelijepim zgoditkom domaćeg kapetana Dražena Hertelendija.

On je jednu poluvisoku loptu zahvatio volejem na udaljenosti od 20 metara od gostujućih vratiju pospremivši je neobranjivo u njihovu mrežu.

Poslije toga su gosti imali dominaciju, pogodili su stativu, no više zrelih prigoda su imali domaćih od kojih su one "mrtve" promašili Gorupić i V. Kos. Trnavi je to drugi uzastopni poraz. U goste im iduće kolo dolazi dobri Čakovec, a za "mir u kući" jednostavno, kažu, ne smiju izgubiti.

Tekst i snimke: Mladen Grubić

Gužva prije vodećeg pogotka

Robert Kananec (5) imao je dosta posla

Agilni napadači Graničari Paveli- F. Kos

Dobrano ispunjeno gledalište

U subotu 25. listopada započela je sezona B košarkaše lige -sjever u kojoj se godinama natječu i košarkaši Kotoribe.

Sve te godine oni su svoje utakmice igrali praktički kao gosti u školskoj sportskoj dvorani u Donjoj Dubravi. Ova će sezona  ući u klupsku povjesnicu jer su natjecanje započeli u svojoj sredini, novoj Školskoj sportskoj dvorani.

U povjesnicu će ući i njihov suparnik. Bila je to momčad KK Donji Kraljevec, kao i pobjeda od 81:70 koju su ostvarili.

Trener Kotoripčana Bojan Zvošec od ekipe očekuje prije svega borbenost kojom će zadovoljiti svoje poklonike kojih je već u samom početku bilo blizu stotinjak što je znak da će  košarka u Kotoribi dobiti svoj status. Njemu će pogodovati i termin koji će mahom biti subotama u večernjim satima.- Nova dvorana, prva pobjeda, termini odigravanja utakmice prvi su i pravi poziv da se Kotoripčani okrenu još jednom momčadskom sportu koji je, priznali to mi ili ne, do sada bio u zapećku i to od trenutka kada su se prvenstveni susreti počeli igrati u dvorani koju mi nismo imali- kaže klupski predsjednik Dobriša Zvošec.

Prvenstvena sezona će potrajati do 17. travnja, a Kotoripčani će ponovno pred svoju publiku 7. studenog kada im u goste dolaze košarkaši Lepoglave.

Tekst i snimke: M. Grubić

FOTOGRAFIJE:

Košarkaši Kotoribe s trenerom Zvošecom

Očekuju još veći broj gledatelja

Polaznici starije dobne skupine Dječjeg vrtića Kotoriba posjetili su  mjesnu Knjižnicu i čitaonicu. Tamo ih je primila knjižničarka Bernarda Habuš ispunivši dječju želju da im čita slikovnice i priča priče o zmajevima, vješticama i svemu onome, kako su djeca rekla, što ne postoji. Maštovitih komentara bilo je napretek.

Potom su na zadanu temu radili crteže, dok su se neki zabavljali u posebnom dječjem kutku. Svoje goste s njihovom "tetom" Zlatom  knjižničarka je počastila slatkim iznenađenjima.- Posjet je realiziran u sklopu Mjeseca hrvatske knjige, a to činimo godinama unatrag-rekla je gospođa Habuš.

Tekst i snimke: M. Grubić

FOTOGRAFIJE:

Mališani pred vrtićem

U dječjem kutku Knjižnice i čitaonice Kotoriba

Učitelji razredne nastave OŠ-e Kotoriba oprostili su se od svoje kolegice Tanje Petković koja  odlazi na novo radno mjesto. Obostrane suze nisu izostale.- Pamtit ću vas po lijepom- rekla je Preložanka Tanja (s fotografijom u ruci).

Zabilježio: M. Grubić

FOTOGRAFIJA:

Učitelji razredne nastave OŠ_e Kotoriba

U Donjem Vidovcu su se sastali načelnici općina Donji Vidovec, Kotoriba, Donja Dubrava i Sveta Marija kako bi se dogovorili o formiranju zajedničke Turističke zajednice u čemu im je potporu dao Rudi Grula, tajnik Turističke zajednice Međimurske županije, a interes da im se priključi pokazala je i općina Gorčan. S njima je bio i Vinko Nestić, vlasnik hotela Golf u Donjm Vidovcu gdje se predviđa sjedište zajednice. Načelno je dogovoreno da u roku od 15 dana načelnici upute zajedničku promemoriju TZ-i Međimurske županije u kojoj će naznačiti ciljeve osnivanja zajednice. Konačne odluke o tome bi trebala donijeti općinska vijeća spomenutih općina.- Sasvim je jasno da zajednička turistička zajednica ima brojne prednosti, od kvalitetnije turističke ponude do racionalnijeg poslovanja- istaknuo je domaćin sastanka općinski načelnik Donjeg Vidovca Josip Grivec.(m.gr.)

Dva dana prije nego što su Murski Križevci dobili kadete  Zrinske garde njihovu odoru su razgledale Anica Kovač, ravnateljica OŠ-e Nikola Zrinski u Murskim Križevcima, i Snježana Matoš, ravnateljica OŠ-e Kotoriba. Zamisao o imenovanju kadeta je ravnateljice Kovač.- U našoj ustanovi koje nosi ime Nikole Zrinskog često su priredbe na kojima je lijepo ako im pribiva i Zrinska garda pa smo glede toga koristili Čakovčane.

Oni su bili često zauzeti pa sam smatrala da u našoj sredini ima vrijednih kadeta kojima je mjesto u gardi- pojašnjava osnivanje gardijskih kadeta Anica Kovač. Rekla je kako su prvi kadeti učenici VI, VII i VIII razreda, njih sedmorica kojima je vladanje uzorno, koji mnogo pomažu i uslužni su, jer oni moraju biti primjer mlađim naraštajima

Od dijelova njihove odore gospođama su se posebno svidjele šubare.

Zabilježio: Mladen Grubić

Domagoj Dežđek, učenik 1.b razreda OŠ-e Kotoriba, bio je sudionikom Jesenskog krosa Međimurja.

Među dječacima svje dobne skupine osvojio je prvo mjesto i zlatno odličje. Pljesak za to je dobio od svojih razrednih prijatelja.

Zabilježio: Mladen Grubić

Na traženje Županijske uprave za ceste Čakovec, za prijedlog njihovog građenja i rekonstrukcije cesta u idućoj godini, općina Kotoriba predlaže da se asfaltira lokana cesta Goričan-Kotoriba, te da se finim asfaltnim zastorom zaštiti županijska cesta Kotoriba- Donji Vidovec.

Za samo naselje predlažu da se proširi, finim asfaltnim zastorom zaštiti i na 6 metara proširi dio  Ulice kralja Tomislava od kućnog broja 2 do 98 u dužni od 1.800 metara, a to se isto odnosi i na Mursku ulicu.

Ono što bi posebno željeli da uđe u plan ŽUC-e je uređenje pješačkog pružnog prijelaza, pokraj brklji, uz županijsku cestu Kotoriba-Donji Vidovec, a koje se nalazi u mjesnom središtu.

Predlažu da se ovdje radovi obave u vrijednosti od 100.000 kuna gdje bi polovicu novca osigurala općina Kotoriba.

U tom sklopu žele preseljenje brklje radi proširenja raskrižja spoja Sajmišne ulice i Ulice kralja Tomislava. Prijedlog je da se radovi izvedu u vrijednosti od 100.000 gdje općina spremna financirati polovicu iznosa.

Tekst i snimka: M. Grubić

FOTOGRAFIJA:

Nužno uređenje pješačkog pružnog prijelaza

KOTORIBA- Već je postala uhodana praksa da kotoripski osnovci povodom nekih značajnijih datuma  pohode Dom za starije i nemoćne osobe u Kotoribi.

Ovoga puta su to učinili uz Dane kruha i dana zahvalnosti koje su prije podne proslavili u svojoj školi, a dio toga programa su donijeli među štićenike. 

Polusatni programu malih zborskih pjevača, članova Scensko-recitatorske skupine i Vjeronaučne grupe izmamio je osmijehe, zacaklio oči, izmamio pljesak starih i nemoćnih.

U zahvalnom obraćanju im štićenica Marija Petrac rekla da njihov dolazak i program donose vedrinu među njih te ih pozvala da im se vrate što prije.- Vi ste slatki kak bombončići, a i sami znate da ih svi volimo-rekla je štićenica.

Učenici su im donijeli pekarske proizvode koje su im ponudili na blagovanje, a prije podne ih je u školi blagoslovio mjesni župnik vlč. Ljuban Škraba.

Tekst i snimka: M. Grubić

FOTOGRAFIJE:

Toplo prihvaćeni program

Donijeli im na dar blagoslovljene pekarske proizvode

Ljubomir Grgec, načelnik općine Kotoriba, i njegov zamjenik Dobriša Zvošec posjetili su Dječji vrtić Kotoriba.

Mališanima te ustanove darovali su tridesetak lopti. Lopte je općina Kotoriba dobila posredstvom Otvorene zabavne škole nogometa u koju su ovog kolovotza u  Donjoj Dubravi bili uključeni i mali Kotoripčani. Osim djece nedostanim loptama su se radovvali i njihovi odgajatelji Biserka Horvat. Zlata Matulin i Stjepan Vidović.

Na skromnoj svečanosti  u auli  Osnovne škole Kotoriba u petak 16. listopada obilježeni su Dani kruha.

O značaju manifestacije i kruhu našem svagdanjem govorila je ravnateljica škole Snježana Matoš, prof. Izveden je prigodni kulturni program u kojem su sudjelovali zborski pjevači, mladi recitatori i članovi Vjeronaučne skupine. Kruh  i druge proizvodi od tijesta je blagoslovio mjesni župnik vlč. Ljuban Škraba. Blagoslovljeno su učenici zajednički blagovali.

Tekst i snimke: M. Grubić

FOTOGRAFIJE:Sa svečanosti u školskoj auli,Blagoslov kruha,Podjela blagoslovljenog kruha

DONJI KRALJEVEC/KOTORIBA-U sklopu predizborne predsjedničke kampanje u Međimurju, kandidat SDP-a Ivo Josipović posjetio je Donji Kraljevec gdje je bio gost tvrtke Tehnix d.o.o., vodećeg poduzeća u ovom dijelu Europe za projektiranje, proizvodnju i servisiranje opreme koja je u funkciji zaštite okoliša.

U Kotoribi je bio u tvrtki Muraplast d.o.o. koja je vodeći i najmodernije opremljeni proizvođač polietilenskih filmova i reklamnih vrećica na području Republike Hrvatske. U kraćem razgovoru s općinskim čelnicima Kotoribe, načelnik općine Ljubomir Grgec ga je upoznao s općinom jučer, danas i sutra iznijevši glavne probleme mjesta, prometnu izoliranost te romsku populaciju od koje većina živi u uvjetima nedosljednih čovjeka.-

Kada postanete predsjednik, vjerujem da ćete i tada naći vremena za našu sredinu pa ako će zatrebati da nam u tome kao i drugim problemima pomognete-rekao je načelnik Josipović je rekao kako je u četvrtak popodne ostao  iznenađen viđenim, da se je sada i uvjerio u marljivog, skromnog i nenametljivog  međimurskog čovjeka.

U pratnji su mu  bili Ivan Perhoč, predsjednik Županijske organizacije SDP-a, te saborske  zastupnice spomenute stranke Dragica Zgrebec i Nadica Jelaš. Dragica Zgrebec je već sada uvjerila Josipovića kako će u izborima imati bezrezervnu potporu barem 60% Međimuraca.

Naznačeni su neki daljnji oblici kampanje u sklopu kojih će predsjednički kandidat ponovno doći u Međimurje. U kraćoj šetnji Kotoribom ostao je zadivljen  viđenom od šibe pletenom lokomotivom koja resi središte mjesta uz prugu Zagreb-Budimpešta. Doznao je za podatak kako će ta pruga u travnju iduće godine obilježiti 150-tu obljetnicu svojeg postojanja.

Tekst i snimke. Mladen Grubić

FOTOGRAFIJE:

U tvrtki Muraplst

V Kotoribi cug mašina fučnula- gosti i čelnici općine pred pletenom lokomotivom

Na području Međimurja traju javni uvidi i izlaganja vezano uz izmjene i dopune prostornog plana MŽ. Uvid je održan u vijećnici općine Kotoriba na kojem su se okupili čelnici donjomeđimurskih općina i brojni mještani koje zanimaju izmjene i dopune.

O prijedlogu prostornog plana prisutne je upoznala ravnateljica zavoda za prostorno uređenje Mirjana Pintar. U trosatnoj raspravi najviše primjedaba je bilo na područja zaštićenog krajobraza uz rijeke Mura i Drava, na planiranje posebnog rezervata uz rijeku Muru, cestovnu povezanost, posebno što u planu nema ceste Kotoriba Goričan koja ide uz murski nasip i prekategorizirana je u županijsku cestu te bušotina kod Donjeg Mihaljevca.

Mještane je zanimalo dali će moći obavljati lov i ribolov te sjeću drva na svojim posjedima unutar posebnog rezervata.Konkretan odgovor od stručnjaka nisu dobili.

OO HDZ-a Kotoribe poziva mještane da se jave u općinu Kotoriba kako bi svoje primjedbe na predloženi prostorni plan MŽ dali u pisanom obliku u knjigu primjedaba koja se nalazi u općini do 19. listopada.

HDZ Kotoribe smatra da predloženi plan onemogućava razvoj Kotoribe jer se onemugućava izgradnja ceste Kotoriba - Goričan i korištenje privatnog zemljišta uz rijeku Muru zabranom sječe drveća, kao i korištenje poljoprivrednih površina.

Predsjednik OO HDZ- Kotoriba: Zoran Radmanić

Podružnica umirovljenika Kotoribe je 14. listopada ustanovila kao svoj dan. Obilježavaju ga već šest godina i toga dana svome članstvu i ostalom građanstvu nude različite programe.-Ovoga puta smo se odlučili na zdravstveno prosjećivanje odabravši temu Rano otkrivanje raka dojke- rekla je toga dana predsjednice Podružnice Irena Maltar.

Gosti su im bili čelnici Županijske lige borbe protiv raka, odnosno Kluba žena operiranih od raka dojke Nova Nada.

Pred pedesetak nazočnih predavanje na tu temu su održali Renata Kutnjak-Kiš, dr.med.spec. epidemiolog, tajnica  Županijske lige protiv raka Čakovec, i Hussein Saghir, dr.med.spec.radiologije i predsjednik spomenute lige.

Iznijet je zanimljiv podatak kako je Programom ranog otkrivanja raka dojke koji se u Međimurju provodi od 17. listopada 2006. godine pa do danas obavljeno 11.359 mamografskih pregleda na koje se je odazvalo 81% pozvanih žena starosti između 50-69 godina što međimurje svrstava u sam hrvatski vrh.

Dr. Kiš je istaknula kako se od lani kod nas 15. listopad obilježava kao Dan zdravih dojki, a posvećen je primarnoj prevenciji. Jedna od njih je zdravi način života, odnosno kretanje koje si svaki može priuštiti.

Bila je to prigoda da Jasenka Štefić, predsjednica Kluba Nova Nada pozove zainteresirane, pogotovo one Kotoripčanke koje su operirale rak dojke, da dođu u klupske prostorije u Čakovec, Ulica A. Schulteissa 19, svakog prvog ponedjeljka u mjesecu u 17, a zimi u 16 sati. Za sve sudionike skupa, odnosno proslave, priređen je slatki domjenak.

Tekst i snimke: M. Grubić

FOTOGRAFIJE:

Sudionici skupa

Uz predavanje organizirane su i radionice

U nedjelju, 11. listopada Svetim misama smo proslavili DAN ZAHVALNOSTI ZA BOŽJA DOBROČINSTVA.

Kao i svake godine ispred glavnog oltara postavljen je aranžman od Božjih plodova koji su blagoslovljeni prije prve mise na kojoj je pjevao Dječji zbor a dio zbora je, na inicijativu njihove voditeljice Klaudije Vidović izveo na obadvije mise nekoliko recitacija u zahvalu Bogu za Njegova dobročinstva.

Nakon obadvije mise bila je prilika kupiti kolače koje su izradile marne ruke naših majki.

Na poziv Župnog Caritasa akciji donošenja kolača odazvalo se oko 40 osoba, pekarna "IDA" i kotoripske Mažoretkinje. Sami članovi Caritasa su kolače zapakirali u 130 posuda i sve prodali.

Novac od prodaje kolača će sigurno završiti kod onih kojima je najpotrebnije.

Svima onima koji su se odazvali pozivu akcije Caritasa, napravili i donijeli kolače, kao i onima koji su ih kupili, u ime Caritasa ISKRENA HVALA A DOBRI BOG NEKA IM OBILNO NAPLATI. Župnik Ljuban!

Slijedom tradicije, domaćin ovogodišnjih Dječjih igara bilo je Društvo Naša djeca Kotoribe koje su minule nedjelje održane u novoj kotoripskoj sportskoj dvorani. Učešće u igrama su uzela djeca iz Donje Dubrave pod natjecateljskim imenom Dravići, mališani Donjeg Vidovca natjecali su se pod imenom Bistrići, iz Svete Marije su nosili ime Mangići, a natjecateljsko ime domaćih je bilo Korpići. Potonji su postali ovogodišnji pobjednici skupivši u pet igara brzine, vještina, spretnosti i znanja sveukupno 16 bodova. Njihova voditeljica je bila Draženka Golub, a taj su uspjeh postigli: Doris Šajn, Franciska Hodak, Katarina Škoda, Doroteja Dežđek, Dario Nađ, Petar Fuš, Marko Pintarić, Ana Radmanić, Borna Vlapatić i Danijel Kvakan.

Drugo mjesto su osvojili Dravići, treće Mangići, a četvrto Bistrići. Osim što je stotinjak gledatelja vidjelo borbene natjecatelje, mogli su vidjeti nastupe Kotoripskih mažoretkinja, te mlade pjevačke nade Kotoribe koje dolaze iz osnovnoškolskih klupa. Bile su to: Valentina Hertelendi, Lana Vidović,Paula Dravec, Michele Fundak i Stela Sabolić. Priredbu je vodila Edita Farkaš-Nikić.

U subotu, 10. listopada na svetoj Misi u 17,00 sati po sakramentu krštenja u našu župnu zajednicu primili smo dva nova člana. Kršteni su MARKO VUK, sin Tomislava i Danijele Pinc r. Tuđan te BRUNO POGORELEC, sin Borisa i Branke r. Medved.

Sretnim roditeljima čestitamo a na njihovu djecu zazivamo Božji blagoslov i neka svoju dječicu odgoje u vjeri Katoličke Crkve u kojoj su kršteni.

GRANIČAR: Tropšek, Radmanić, Fundak, Latin (od 46. Trstenjak), Matotek, Habuš, Paveli, Hertelendi, F. Kos, Matulin, V. Kos: TRENER: Nema prijave

Zaslužena i rutinska pobjeda domaćina. Igrali su za onoliko koliko im je trebalo za pobjedu koju su osigurali već u prvom dijelu susreta lijepim pogodcima V. Kosa i Pavelija. Pogodak potonjeg je postignut manirom vrsnog strijelca,  tehnički izrađeno i dotjerano kada je ubačenu loptu dočekao na drugoj stativi, spustio se u čučanj da mu padne na glavu pa je tako smjesti u mrežu.

U drugom dijelu nismo vidjeli gotovo ništa. Domaće kao da je uspavala  igra gostiju pa tek vrijedi spomenuti udarca Vilima Kosa kada je lopta očešala prečku. Spomenuti igrač je bio i najagilniji igrač na terenu.

M. Grubić

Svi djelatnici OŠ-e Kotoriba su u petak 9. listopada posjetili Zagreb.

Prvo odredište im je bio Medvedgrad gdje su podno njegovih zidina zapalili svijeće na Oltaru domovine i poklonili se žrtvama za domovinu.

Obišli su i ostale znamenitosti grada da bi u kasnim popodnevnim satima osjetili i čari multipleks kina CineStar u Branimirovoj ulici. Odlazak u Zagreb bio je organiziran povodom 5. listopada Svjetskog dana učitelja.

Tekst i snimke: M. Grubić

FOTOGRAFIJE:

Na Oltaru domovine

U šetnji Tkalčićevom ulicom

Gošća tribine bila je viša med. sestra Renata Marđetko, rodom iz Kotoribe, a sada studentica palijativne medicine u Londonu, a posrednica u tome je bila Verica Jačmenica- Jazbec dr. med. iz čakovečke Županijske bolnice.

-Palijativna medicina je grana medicine koja skrbi za bolesnike koji su u zadnjoj fazi svog bolovanja od neizlječivih bolesti. (Palijativ je latinski naziv za sredstvo koje ublažuje bol ili popravlja zlo, ali ih ne uništava u korijenu). Za njih je u dijagnostičkom smislu u zdravstvenoj ustanovi sve učinjeno. To znači da se više ne traže uzroci bolesti, već se intenzivno suzbija  simptome bolesti, osobito jaku bol koja je gotovo uvijek prisutna.

Ta grana medicine odvija se kako na bolničkom odjelu odakle se bolesnik otpušta, tako u obitelji u koju on dolazi ili pak u hospicijskoj jedinici gdje bolesnik boravi kraće vrijeme, kako bi se pripremio za povratak u svoju obitelj. (Hospes je latinska riječ za stranca, gosta ili čovjeka u potrebi)-rekla je u nastupnom govoru  dr. Jazbec. Dodala je kako se, osim na samog bolesnika, palijativa  proteže i na njegovu obitelj kojoj je u takvim teškim danima potrebna intenzivna psihološka, duhovna i druga pomoć i edukacija oko zbrinjavanja bolesnog člana.

Posebno dojmljive bile su riječi:-Velika većina bolesnika željela bi kraj svog bolovanja doživjeti u krugu obitelji.

Gledajući u brojkama navela je  kako  u svijetu svega 5 % teških i starijih bolesnika umire u zdravstvenim ustanovama, dok u Hrvatskoj taj postotak iznosi 30 %. - To nas je ponukalo da organizacijom ove tribine otvorimo jedan prozor u svijet i pogledamo kako se to radi oko nas- pojasnila je svrhu tribine. Dodala je kako kod palijative nisu toliko važna financijska sredstva za ulaganje, već je važnija filozofija prema kojoj se djeluje na bolesnika i njegovu obitelj. Palijativa je uvijek jeftinija od bolničkog liječenja, jer se ne koristi dijagnostikom i nije joj potrebna sofisticirana aparatura. Palijativa djeluje preko svog tima koji obuhvaća: sestru, liječnika, socijalnog radnika, psihologa, svećenika, fizioterapeuta i volontera.

Terminalni bolesnici bilo u hospicijskoj jedinici, bilo u svojoj obitelji pod paskom palijativnog tima osjećaju se sigurni i zaštićeni znajući da im je njihovo ljudsko dostojanstvo zagarantirano do kraja života, a njihova obitelj poduprta sa više aspekata.

-Kad je teški i neizlječivi bolesnik tretiran u duhu hospicijske filozofije, tada je njegova obitelj sigurna da je učinila sve što se moglo učiniti.  Time se u obitelji preduhitruje grižnja savjesti, osjećaj nemoći ili bespomoćnosti, te posljedično tome patnja cijele obitelji-podvukla je.

U osvrtu na situaciju kod nas, rekla je kako je porazno je da Hrvatska već nekoliko godina ima usvojen zakon o palijativnoj skrbi, ali nema ni jedne hospicijske jedinice. Porazno je da se u toj domeni zbrinjavanja bolesnika odlučujemo za skuplju, bolničku varijantu. Iako je palijativa pravo bolesnika, on to pravo u Hrvatskoj ne uspijeva realizirati. Hrvatska još uvijek ima nezreli pristup boli. Potrošnja jakih sredstava protiv boli indeks je civiliziranosti jedne sredine i ljudskosti njezine medicine. -Mi smo po tom pitanju nisko na ljestvici. Dok je na Zapadu palijativa već odavno ugrađena u zdravstveni i edukativni medicinski sustav, kod nas to desetljećima ne uspijeva. Već 15 godina postoji Stručna palijativna sekcija pri Zboru liječnika Hrvatske sa snažnim lobistima koji su svjetski ugledni medicinski stručnjaci, no njihovi vrlo razumni i obrazloženi apeli još nisu doprli do odgovornih i nadležnih.bio je njezin vapaj. Rekla je kako su u Zagrebu  educirani mnogobrojni liječnici i medicinske sestre iz drugih zemalja bivše Jugoslavije. Oni su po povratku u svoje ustanove uspjeli osnovati hospicijske ustanove i oformiti snažne timove, dok Zagreb kao rasadište znanja i dalje nema hospicijsku jedinicu. Stoga danas hrvatski liječnici odlaze, na primjer, na stručne skupove u Tuzlu koja ima hospicijsku skrb evropske razine. Poljska 300 hospicijskih jedinica, Mađarska grabi velikim koracima naprijed u toj grani medicine. U Češkim i Slovačkim hospicijskim jedinicama postoje zasebni tzv. "prihvatne timovi" koji se intenzivno bave samo prihvaćanjem i edukacijom volontera. Češki hospiciji mogu svakodnevno prihvatiti  po nekoliko gostiju (liječnika ili medicinskih sestara) koji dolaze u stručne posjete, na edukaciju i koji žele presaditi stručne modele rada u svoju domovinu.

-Osobno sam bila zadivljena maksimalno humaniziranom atmosferom u Češkim hospicijima gdje se čak dozvoljava da teški bolesnik ima uz sebe svog malog kućnog ljubimca, mačića ili zečića, svoj akvarij sa ribicom, svoju krletku sa pričicom… Budući da se radi o ljudima kojima do kraja života preostaje kratko vrijeme, nastoji se to vrijeme obogatiti dirljivom pozornošću, toplinom, susretljivošću i blagošću. Hospicijska filozofija uključuje snažnu potporu obitelji bolesnika. U evropskih hospicijima postoje tzv. dvorane za oproštaj. Tu se obitelji pruža mogućnost da se u profinjenom i dostojanstvenom ambijentu, uz cvijeće i svijeće, bez ikakve žurbe i nadzora može uz pomoć psihologa i svećenika oprostiti od svoga člana i mirne savjesti otpočeti svoj proces žalovanja. Palijativa uključuje brigu za obitelj i nakon pogreba bolesnika iznijela je osobna iskustva. Dodala je kako u Hrvatskoj još uvijek postoji mentalni otpor prema palijativi. Kako drugačije protumačiti da se terminalnom onkološkom bolesniku sa neizdrživim bolima lijek protiv bolova određuje krutom birokratskim formulom, a ne po potrebi. Kako protumačiti da je na primjer broj "odobrenih " t.j. besplatnih pelena uvijek daleko manji od potrebnog. Kako protumačiti da ni u jednoj ustanovi nemamo prikladan prostor za oproštaj od bolesnika, iako to ne iziskuje nikakva materijalna sredstva. Kako objasniti da radi birokracije bolesnik često umire u bolnici sam, iza paravana, jer za člana obitelji nema mjesta u sobi s umirućim ili je pak pratnja bolesnika neželjena strana osoba u turbulentnom svakodnevnom bolničkom pogonu.

-Događa se da smo mi, zdravstveni radnici, u našem suvremenom zdravstvu toliko orijentirani na bolesnikovu bolest, da ne uspijevamo ponekad razaznati tko nas to u bolesničkoj sobi najviše treba. U našoj svakodnevici se nerijetko događa da nam najteži bolesnici odlaze s ovoga svijeta, a da im se nismo stigli zagledati u oči, niti zadržati ruku u ruci- rekla je zabrinjavajuće.Podvukla je:-Postoji činjenica nad kojom se ne smijemo zavaravati: teški bolesnik na kraju svog životnog vijeka vrlo dobro zna da odlazi. On zna da je to neumitno. Ta neumitnost ipak malo umanjuje njegov strah pred smrću. No, on se više od smrti boji osamljenosti u umiranju. Mi koji ostajemo, bili mi liječnici, sestre ili drugi članovi tima znamo da protiv smrti ne možemo djelovati. No, na borbu protiv izolacije bolesnika iza bolničkog paravana, protiv marginalizacije umirućih u sobe u koje se rjeđe zalazi, protiv osamljenosti umirućih moramo dići svoj glas- riječi su dr. Jazbec.

Renata Marđetko, kojoj je tek 31 godina, je tijekom svog izlaganja na tribini iznosila sitne, ali znakovite detalje u svom radu u Kući umirućih u Kalkuti, osjetila je izuzetan mir i spokoj kod bolesnika. To su bili ljudi koje su sestre majke Terezije pokupile s ulice i donijele u umiralište. Ti ljudi su čistu prostrtu plahtu na krevetu i šalicu toploga čaja iz Renatine ruke doživjeli kao oblik blaženstva koji im je davno obećan za sve ono što su doživjeli kao odbačeni uz zemljani put negdje u mnogomilijunskoj Kalkuti. Od miliona ljudi oni su čekali jedan znak pozornosti. I dočekali su ga. Renatin vedar pogled i jedan djevojački kotoripski osmjeh za te su jadnike bili znak da smrt ipak nije pravi svršetak. Takvi dojmovi hrane Renatinu dušu, a njezine bolesnike nježno umiruju.

Drugo se svjedočenje odnosilo na umiranje jedne gospođe u Londonskom hospiciju. Renata je imala dužnost biti na usluzi obitelji koja je netom izgubila majku. Ponudila im je svoju prisutnost kroz pladnjić sa par šalica kave. Kava je bila tek simbol, tek poruka: "s vama sam u ovom teškom času". Nakon određenog vremena obitelj je Renati zahvalila za brigu posvjedočivši kako im je upravo hospicijska kava bila prilika da sagledaju kako tog dana nisu bili samo na gubitku radi odlaska majke. U isto vrijeme u njihov je život ušla mlada strankinja, jedna odvažna Renata s međimurskih ravnica.

Ova župska tribina je bila zanimljiva i po dirljivim svjedočenjima iz publike: Jedan je svećenik u zreloj dobi posvjedočio kako se kao bolesnik nalazio u višekatnoj čakovečkoj bolnici. Želeći se uputiti na molitvu u bolničku kapelicu slučajno je u liftu naišao na dvije sestre koje su upravo otpremale umrlog bolesnika u mrtvačnicu.Na nožnom palcu bolesnika bila je uobičajena propisana službena ceduljica s oznakama osobe. Iako je bolesnik bio prekriven bijelom plahtom, nožni je palac ostao nepokriven i ceduljica je bila jasno vidljiva. Zatečenom iskusnom svećeniku ona je u tom trenu bila metafora za smrt koja je prisutna sada, ovog časa, ovdje, u ovoj tijesnoj kabini lifta, skupa s njim. Nama ljudima potrebno je vrlo malo, možda tek jedna bijela plahta, da bismo se distancirali od smrti koju ne želimo. Jedna bijela plahta nas može ograditi od smrti. Dok je netko prekriven bijelom plahtom, nastojimo ne razmišljati o njemu. No, otkriveni djelić noge svjedoči u našoj svijesti krhkost čovjeka i nadmoć smrti. Svećenik iz ove priče u tom je trenutku bio samo čovjek…uplašen iznenadnošću prizora naglo se povukao iz lifta i s nelagodom i strahom u duši odjurio u svoju bolesničku sobu, zaboravivši pri tom svoju namjeru da se spusti na planiranu molitvu u kapelicu.

Jedna je medicinska sestra svjedočila kako na svom radnom mjestu sa teškim bolesnicima nastoji usađivati u mlade sestre klice hospicijske filozofije. Zalagala se da je važno znati  razlikovati bolesnika od njegove bolesti. Bolest je poput nepredvidive oluje koja dohuji i na koju je često nemoguće utjecati. Bolesnik je neprolazna vrijednost, biće koje je rođeno za vječnost, sa pravom na ljubav i pozornost. Bolesnik želi da na njega utječemo. Stoga mu je potrebno dati svega sebe. Ulaganjem naše ljubavi i brige u bolesnika naš trud će pasti na plodno tlo i uroditi plodom.

Jedna je redovnica iz publike apelirala da i Crkva mora pojačati svoj doprinos u skrbi za terminalne i umiruće bolesnike. Ona to može učiniti putem konkretnijeg posvješćivanja teme smrti u propovijedima, u nagovorima, na sastancima crkvenih udruga i u svakodnevnom kontaktu sa vjernicima. Ona mora biti preko svećenika, redovnica  i kateheta uvijek prisutna  na svim forumima gdje se radi o skrbi za kvalitetu i dostojanstvo života.

Predavačica Renata na kraju tribine apelirala je da svaki od stotinu prisutnih slušatelja pokuša osluškivati odjeke ovoga skupa u svojoj duši. Kao domaću zadaću ostavila je otvorenu mogućnost odgovora na pitanja:Kakav je moju stav prema navedenoj temi? Što bih ja mogla učiniti?Što bih ja željela učiniti?Što sada mogu učiniti?

Pošten i iskren odgovor na ova pitanja već je početak utiranja uskog putića prema hospicijskoj filozofiji.

Nakon službenog dijela publika se rado odazvala Renatinoj molbi i upisala se u knjigu utisaka. To je uobičajen način komuniciranja sa slušateljstvom u zapadnom svijetu i vrijedan putokaz mladom predavaču za nove nastupe i lobiranje. Uz po koji slasni zalogajčić i čašu pića u Katoličkom klubu mnogi od posjetitelja tribine imali su prilike čuti još mnogo Renatinih životnih iskustava, upoznati zanimljive sugovornike iz Međimurja i Zagorja, te proširiti mrežu svojih znanaca.

Predavačica se na kraju srdačno zahvalila župniku p. Stanku Belobrajdiću na njegovoj otvorenosti da i do župljana njegove župe dopru ovi zanimljivi evropski impulsi.

U jednom trenutku Renata je u tijeku predavanja izjavila kako je na početku svog rada u hospiciju u Londonu bila svrstana u zasebnu skupinu volontera radi toga što je svoju diplomu više medicinske sestre stekla u zemlji koja nije članica Evropske unije.

No, Renatin rad i njezina ljubav prema potrebnima argument su činjenici da dobrota srca ne uvažava nikakve granice.

Tekst i snimke: Mladen Grubić

FOTOGRAFIJE:

S Javne tribine u Katoličkom domu

Dale zadaću mnogima- dr. V. Jačmenica-Jazbec i Renata Marđetko

Drugu godinu za redom su članovi Savjeta mladih općine Kotoriba pohodili mjesni  Dječji vrtić. Mališanima su pekli kestene koje su ovi u slast pojeli. Toga dana vrtić je bio u znaku jeseni. Sva djeca su nosila njene simbole, a nasred  dječjeg igrališta bilo je postavljeno strašilo u znaku jesni koje im je podarila mjesna cvjećara Kamelija.  Josipa Dorinik, predsjednica Savjeta mladih, je kazala da su im ispekli preko 10 kilograma kestena kojeg su nabrali sami članovi savjeta.

Tekst: M. Grubić

SNIMKE: Laura Zvošec i M. Grubić

Premda se je 6. listopada na Svjetski dan pješačenja akcija zagrebačke Plive Korak do zdravlja provodila samo u većim gradovima, potporu su joj dali članovi Podružnice umirovljenika Kotoribe.

Toga dana je njih  dvadesetak  krenulo  laganim koracima do tri kilometara udaljene gostionice Mlin gdje je bilo okretište.

Najmlađi sudionik akcije je bio 5,5 godišnji Bono Alen Maltar, a najstarija 77-godišnja Katarina Lukač iz Donjeg Vidovca koja je članica kotoripske podružnice.

Predsjednica Podružnice umirovljenika Kotoribe Irena Maltar je rekla da će pješačenje postati njihova tradicija, da je odazivom učesnika akcije zadovoljna.

Dodala je, kako Kotoripčani  puno šeću, da su im poligoni za to mjesne ulice i lijepi okoliš mjesta.- Da su se nam oni toga dana pridružili brojka bi bila impozantna- dodala je predsjednica.

Tekst i snimka: M. Grubić

FOTOGRAFIJA: Umirovljenici korakom do zdravlja

Košarkaši KK Međimurje pobjednici su košarkaškog kupa Krešimir Ćosić za područje Košarkaškog saveza Međimurske županije za 2009. godinu. Taj su uspjeh postigli jer su u finalu svladali momčad Čakovca rezultatom  89:76. Pod vodstvom trenera Srećka Šopara taj su uspjeh ostvarili: Jelinić Terek, Marko Novak II, Vugrinec, A. Hrkač, Zaspan, N. Hrlkač, Bedić, Martinović Marko Novak I, Manuel Novak i Golubić.

Susret su sudili Čakovčani Danijel Perčić i Nikola Krajačić. Pehar je pobjednicima predao Dejan Marđetko, opunomoćenik KS Međimurske županije.

Susret je igran u novoj sportskoj dvorani u Kotoribi gdje se je skupilo jedva stotinjak gledatelja. Prava šteta jer je to bila prigoda da Kotoripčani pozdrave dolazak košarke na velika vrata u njihovu sredinu, a kroz ta velika vrata su prošla dva najbolja međimurska košarkaška kluba.

Tekst i snimka: Mladen Grubić

FOTOGRAFIJA:

Košarkaši Međimurja pobjednici kupa za ovu godinu

Obrazovno središte Nikola Zrinski u mađarskim Murskim Križevcima raspisalo je pozivni natječaj na temu Ovo su pisali za nas  u 2.008. godini. U njemu su sudjelovale kotoripske osnovke Ines Smrk i Martina Kvakan, učenice VII. b razreda, na način što su prikupljale novinske članke iz dnevnih i tjednih novina, a koji su se odnosili na život i rad u Oš-i Kotoriba. -Tijekom te godine prikupile smo ih blizu stotinjak- rekle su vrijedne djevojke, dodajući kako su ih najveći broj pronašle u županijskim listu MEĐIMURJE. Sve su to ukoričile u zasebni bilten koji je bio izložen u školskom holu, a dio je bio postavljen na školski pano. Dobile su vrijedne nagrade organizatora, a u natječaj su bili uključeni osnovci iz još nekoliko mađarskih pomurskih škola koji su članke crpili iz mađarskih tiskovina. Svečano proglašenje je obavljeno na školskoj svečanosti kada je 17 prvašića polagalo učeničku prisegu, a što je običaj u toj školi.  S njima je na toj svečanosti bila  ravnateljica OŠ-e Kotoriba Snježana Matoš koja je podno drvenog poprsja Nikole Zrinskog položila vijenac u ime kotoripske ustanove.

Tekst i snimke: Mladen Grubić

Osnovna škola Nikola Zrinski iz mađarskog pograničnog naselja Murski Križevci je bila domaćin Festivala zabavne glazbe za djecu imena Najglas Križevaca 2009. Priredba je okupila 21 natjecatelja iz Murskih Križevaca, Velike i Male Kaniže, Mlinaraca, Sumartona i Serdahelja. Kako je rekla Anica Kovač, ravnateljica škole domaćina, došle su "najboljše fitičice s obje obale Mure". Tradicionalno su njihovi gosti bili i osnovci iz Kotoribe. Ovoga puta su to bili učenici VII. razreda Stela Sabolić i Ivan Trojko. Pobjednica festivala je postala mlada Kotoripčanka  Stela. Pobjeda je značajnija jer je dobila naklonost stručnog povjerenstva i  publike. Glazbeni festival je održan u sklopu manifestacije Kerstrurski dani 2009. koji su održani minulog vikenda od 25. do 27. rujna.

Tekst i snimka: M. Grubić

FOTOGRAFIJA. Stela i Ivan predstavljali Kotoribu u Mađarskoj

Ovaj tjedan u Osnovnoj školi Kotoriba započet će radom Univerzalna sportska škola jedna od devet u Međimurskoj županiji  kojoj je resorno ministarstvo dalo suglasnost za njeno provođenje. Program škole će trajati čitavu školsku godinu, dva puta tjedno po 45 minuta, a provodit će ga Danijela Krobot, profesorica TZK-e u spomenutoj ustanovi.

On je besplatan i provodit će se nakon redovite nastave. U kotoripskoj školi su odlučili da prvi polaznici budu upravo učenici prvih razreda, no ne svi već samo oni čiji su roditelji za to dali pisani pristanak. Obrazlažući program škole, voditeljica kaže kako se već iz samog naziva  vidi o čemu je riječ.- Cilj nam je da već u početnim školskim koracima djeci ukažemo na važnost bavljenja sportom  preko različitih oblika tjelesnih aktivnosti- rekla je Krobotova.

Tekst i snimka: M. Grubić

Predsjednik Županijske organizacije SDP-a Ivan Perhoč je za nedavna susreta s vojim kotoripskim članstvom doznao kako njihov najstariji član Mijo Balog početkom rujna navršio 90-tu obljetnicu života. Stisnuo muje desnicu za godine i odanost stranci.

Gospodin Balog je zacijlo najstariji međimurski SDP-ovac, a vjerojatno i u državi. Pokušat ćemo doznati.

M. Grubić