RJEŠENJE - KOTORIPSKA SKUPINA GOVORA NEMATERJALNO DOBRO RH

Identifikacijski podatci o dobru:

Povijesni podatci (prvi spomen, dokumentacija, povijesni izvori, povijesni pregled)

Općina Kotoriba je smjestena u najistocnijem dijelu Medimurske Zupanije uz rijeku Muru,koja je ujedno i drzavna granica s Republikom Madarskom. Prostire se na 26,58 km', a u sastav Općine ulazi samo naselje Kotoriba. Mjesto je prometno dobro povezano s ostalim dijelovima Hrvatske, a s Republikom Madarskom povezano je beljeznickom prugom. Susjedna mjesta su Donja Dubrava i Donji Vidovec, a od Cakovca, Zupanijskoga sredista, udaljena je oko 40 km. Prema popisu stanovnistva iz 2011. godine u Općini Kotoriba Zivjelo je 3232 stanovnika. Sljededi podaci o povijesti Kotoribe uzeti su iz monografije koja je izasla povodom 200. obljetnice utemeljenja Zupe: Juraj Kolarić: Povijest Kotoribe: u povodu 200. obljetnice utemeljenja Zupe (1789). Zagreb: Zupni ured Kotoriba, 1992. U popisima Zupa u Medimurju (1334, i 1501.) ne nalazimo ime Kotoriba, medutim, zanimijivo je svjedočanstvo madarske povjesnicarke Edit Kerescenyi koja spominje da je 1600. nakon pada Velike Kanize u turske ruke, dio SerdaheljEana prebjegao u Kotoribu, Sto bi znacilo da je uturda Kotoriba postojala i prije te godine. Svakako je najpouzdanija vijest o postojanju Kotoribe ona iz 1620. koja upuéuje na zakijuak da je Kotorba vec vaznije mjesto jer su pastore mogla imati samo veca i vaznija mjesta u Medimurju. Uteni pavlin Josip Bedekovié (1752.) istice kako su Zinski uz granicu od Legrada do Murskoga Sredisca podigle „cardake" ili „kule" i naselili narod koji je bio osloboden od svih podavanja da bi branio granicu od turskih napada. On posebice spominje detiri sela, tzv. „vojvodstva", kao sredista tih obrana: Krizovec, Dekanove, Gorican i Kotoribu, kojima upravija kapetan 12 Legrada. Kanonske vizitacije nazivaju Kotoribu raznim imenima: "praesidium Coturib" (1669.), „res preasiditis cothuribensis" (1671.), „pracsidium pracsidio Kottorij" (1698), „selo Kottori" (1768.), „capella oppidi Kottori" (1784). Stierov zemijovid donosi naziv Cotoriba, a Glavadev Kotoriba. U dokumentima o zinsko-frankopanskoj uroti navode se imena Cotoriba, Cathoriva, Cottoriba, Kottoriba, Kothoriba ili Kottryba, dok je pomadareni naziv Kottory u upotrebi tek od 18, stoljeca, dakle u vrijeme pojacane madarizacije Medimurja. Kotoriba je kao prvo mjesto u Hrvatskoj dobila zeljeznicku prugu 24. travnja 1860. godine Sto je uvelike utjecalo na gospodarsku, drustvenu, kulturnu i politicku sliku naselja u to vrijeme, ali i danas. Opis dobra (nazin izvedbe, provedbe, izrade, odriavanja; pravila, i sl.) Govor Kotoribe spada u donjodubravsku skupinu donjega medimurskog poddijalekta (u nju jos osim govora Donje Dubrave kao formalnoga predstavnika spada i govor Donjega Vidovca). Oni su najistoniji govori medimurskoga dijalckta granica Republike Hrvatske. Od jezičnih osobina koje de biti spomenute u daljnjem tekstu, velik i je broj prisutan i u govorima Donje Dubrave i Donjega Vidovca te draskovecke podskupine donjega poddijalekta, no za zasticeni govor odlucili smo predioziti govor Kotoribe zbog povijesnoga znacaja mjesta, a posebice zbog činjenice Sto je ona pro mjesto u Hrvatskoj koje dobila željezničku prugu (24. travnja 1860.).

Kotoripska skupina govora

Kotoripsko dobro