OPĆINA DONJI KRALJEVEC

DONJI KRALJEVEC

Općina Donji Kraljevec obuhvaća ova naselja:Donji Kraljevec 472 domaćinstva i 1640, Donji Hrašćan 143/603, Donji Pustakovec 100/401, Hodošan 405/1459, Palinovec 238/881, Sveti Juraj u Trnju 84/325 , ukupno , dakle 1442 gospodarstva i 5309 žitelja

Donji Kraljevec, za mađare Murakiraly, razvio se već otprije u pravo općinsko središte, i poradi svoga položaja i poradi činjenice što leži uz međunarodnu prugu, sagrađenu prvu u Hrvatskoj,1860. godine. Kraljevačka je željeznička postaja tako postala zarana sudbinsko rastajalište, za odlaska vu tabor daleke 1914., ili pak u novije doba, na štreku, prema zapadu. Pruga je uistinu obilježila Kraljevec, ona je njegova žila kucavica, prozor u svijet.

Mjesto se inače spominje u odnosu spram ostalih većih naselja razmjerno kasno, tek u 17. stoljeću kao marof (alodium) obitelji Zrinski. Godine 1698. bilježi se da je u selu postojala drvena kapela Marije Magdalene, a oko kapele maleno ali dobro ograđeno groblje. Tih godina Kraljevec ima samo 11 kuća, no 1771. već ima 62 kuće i 483 žitelja.

Na kolodvorskoj zgradi postavljena mu je spomen-ploča, a u mjestu je očuvana steinerova rodna kuća. Pruga i blizina auto-ceste otvaraju mogućnost za turistička hodočašća. Izgradnjom pruge mjesto dobiva na značenju, njome dolaze i namještenici, pa je tako i 1861. rođen upravo u -Donjem Kraljevcu filozof i pedagog svjetskog glasa Rudolf Steiner (od oca austrijskog željezničarskog činovnika), osnivač alternativne, valdorfske škole. RUDOLF STAINER-nekoliko linkova 1 2 3 4 5 5 6 7

Godine 1934. mjesto je nažalost, zahvatio velik požar:izgorjelo je 108 domačinstava, a čak 20 ljudi je oslijepilo! Nakon obnovljene crkve i izgrađenog župnog dvora, Kraljevčani su pred osnivanjem samostalne župe.

Danas je Donji Kraljevec jače industrijsko središte donjega Međimurja. U njemu djeluju Končar-feromont (tvornica transformatorskih kotlova), DRAM - (poduzeće za preradu drveta), Hladnjača i sušara čakovečkog Agromeđimurja, Čakovečki mlinovi te niz tvrki:HORVAT d.o.o. (voćarstvo i povrćarstvo), Met-al-go (proizvodnja alata za brizganje, štancanje i ektrudiranje, Pekara i slastičarna CVEK , BETAPLAST -proizvodi od betona, TEHNIX -proizvodnja i projektiranje visokotlačnih uređaja za pranje, TRGOMIX-proizvodnja bezalkoholnih pića, TONI -otkup kukuruza i trgovina ugljenom, Mesnica KIŠ, pa bačvar, staklar, keramičari, idr. Razvijena je trgovina i ugostiteljstvo.

U Donjem Kraljevcu je zdrastvena ambulanta, ljekarna, banka, pošta, osnovna škola. Dobrovoljno vatrogasno društvo među najstarijima je u Međimurju, osnovano 1889. godine, a nogometni klub Kraljevčan "38 u nazivu ima respektabilnu godinu otkad djeluje. Tu su još košarkaši i Kulturno umjetničko društvo, Puhačhi orkestar Donji Kraljevec. Kada je riječ o kulturi, svakako treba spomenuti da je 1947., odmah nakon uvođenja struje u D.Kraljevcu, počeo radom mjesni kino, te da je 1957. otvorena knjižnica i čitaonica, kojom su se koristili čitatelji čak 19 okolnih sela.

U Donjem Kraljevcu djeluje radio - STUDIO M koji emitira 24 -satni radio program a kojeg možete slušati na 98,8 MHz.

DONJI HRAŠĆAN

Naziv sela Donji Hrašćan očito je fitonimskog podrijetla, upućuje na hrast, gustu hrastovu šumu. To je omanje naselje, orijentirano prema Hodošanu (škola) i Sv. Jurju u Trnju (crkva). Spominje se 1660. godine u popisu kanonskih vizitacija, a isto tako i u popisu zaplijenjenih imanja grofova Zrinskih. Od spomeničke baštine A. Horvat bilježi da je u mjestu jednostavna kapela sv. Obitelji, lijepo situirana usred sela, očuvala nekoliko predmeta iz doba bidermajera: bečke litografije, "Krunjenje Marijino", "Sv. Anu", procesijski znak nazvan "Marija" i jednostavnu rustičnu propovjedaonicu.

Iz rukopisa Dominika Kolarića Hrašćanski zapisi saznajemo da je gradnja kapele dovršena 1897. godine.

U selu djeluje nogometni klub "BORAC" (osnovan 1972) i to zahvaljujući nekolicini nogometnih zaljubljenika koji trenutno volonterski rade i brinu o ovom klubu, a to su prije svega: Zadravec Josip kao predsjednik, Jurčec Stjepan kao blagajnik i Kolarić Dražen kao tajnik kluba.

Od privrede treba spomenuti da se stanovništvo pretežno bavi poljoprivredom, ali i da u selu ima više poduzetnika koji su mahom svi uspješni a kao najuspješnije poduzetnike i firme se mogu ubrajati:

Stjepan Bukal koji je vlasnik firme "METAL BUKAL" koja se bavi proizvodnjom svih vrsta hidrauličnih cijevi i obradom metala koja djeluje još od početka 80-tih.

Zvonimir Vlahek je vlasnik mlade firme "FILTEX" koja se bavi proizvodnjom filtera, od ugostiteljskih lokala treba spomenuti caffe bar "GLORIA" vl. Toplek Ivana, a kao najmasovnije treba spomenuti firme koje se bave autoprijevozom ( u Međimurju ih je najviše po glavi stanovnika): "NOVAK TRANSPORTI" vl. Novak Ljubo, "HAĐIKAN TRANSPORTI" vl. Hađikan Ljubo, "BIVI" vl. Branilović Vladimir, autoprijevoznik Štampar Viktor, autoprijevoznik Ivković Josip i autoprijevoznik Branilović Mladen.

DONJI PUSTAKOVEC

Donji Pustakovec, izduženo naselje uz glavnu , magistralnu međimursku prometnicu , dobilo je ime - najvjerojatnije - po pustom, močvarnom zemljištu uz potok Stratku. Spominje se kad i Hrašćan, u kanonskim vizitacijama (samo kao Pustakovec) , sa svega sedam gospodarstava.

Nije se znatnije razvilo , izuzev uz cestu, no to je danas selo s dobrim standardom, vidljivo svakom putniku s ceste , a to ponajviše zato što su se Pustakovčani afirmirali u proizvodnji ipreradi peradi te njegovog plasmana na tržišta izvan Hrvatske.

PALINOVEC

(MJ. Palnofce) spada među nastarija naselja u Međimurju , u zapisima se spominje već u 13 stoljeću. Godine 1660. Palinovec ima 31 domaćinstvo, od toga 5 plamićkih (!). U selu postoji kapela Presvetoga Trojstva, ali se pouzdano ne može reći kad je podignuta; samo je ubilježena u kanonsku vizitaciju g. 1897.

HODOŠAN

Hodošan (mj. Fodošene) također je staro naselje: već u 13. stoljeću spominje se grof Hodoš s posjedom na mjestu današnjeg sela i po njemu je ono dobilo ime. 1660. godine mjesto ima 49 domaćinstava, 1771. već 83 i 681 stanovnika. Usred sela je kapela sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika od poplava, što upućuje da su Mura i Sratka često plavili ovo naselje. Kapela, podignuta 1835., ima lađu-paralelogram, zaobljeno svetište, zvonik uz glavno pročelje i na njemu sunčani sat. Od likovnih vrijednosti u kapeli se očuvala slika patrona u klasicističkom stilu. A 1852. podignut je na zapadnom rubu sela spomen-stup sv. Obitelji.

U hodošanu još polovicom prošlog stoljeća djeluje osnovna škola, u divnoj, secesionističkoj školskoj zgradi, izgrađenoj 1903. U novosagrađenoj školo danas uči 380 đaka iz Hodošana, Donjeg Hrašćana, Palinovca, Donjeg Pustakovca i Sv. Jurja u Trnju.

Hodošan je rodno mjesto pjesnika i svećenika Luke Purića (1881-1914), hrvatskog borca za vraćanje Međimurja matici, vjerojatnog autora brošura Kako je našoj Hrvatskoj braći u Međimurju (1904), O ljubavi domovine (1905).

Mjesto živi za šport: u njemu djeluje jedan od najuspješnijih nogometnih kolektiva, NK "BUDUĆNOST", a iz Hodošana je potekao trenutno najbolji hrvatski atletičar Branko Zorko.

U mjestu je aktivna Lovna jedinica "Fazan" i Dobrovoljno vatrogasno društvo, osnovano 1925.

Od privrede spomenimo autoservis i autopraona "Šavora", "Medit", poduzeće za izradu košnica, elektroservis, stolarske radionice, poduzeće za izradu plastičnih vrećica "Toja", od ugostiteljskih lokala klub "BH" pod nazivom "STADION" vl. Kolarić Josip iz Donjeg Hrašćana. Firma Noster d.o.o. iz Hodošana uzgaja afričke nojeve porijeklom iz Austrije.

Marljivošću i solidarnim radom mještani su uredili centar sela, izgradili športsku dvoranu za klub i školu i uopće, svakodnevno pokazuju kakve rezultate mogu ostvariti složan rad i ljubav za svoje mjesto.

Firma Noster d.o.o. iz Hodošana uzgaja afričke nojeve porijeklom iz Austrije. (link)

SVETI JURAJ U TRNJU

Sveti Juraj u Trnju jedna je od najstarijih župa u Međimurju, premda nije posve sigurno da li se na popisu župa iz 1334. santci Georgii odnosi na župu Sv. Jurju u Trnju ili Sv. Jurju na Bregu. Godine 1501. u popisu je nalazimo pod THWRYNCZ, a 1650. pod nazivom S. Georgii in Spinis in Insula. Te godine ima tek 9 kuća, a 1771. 15 domaćinstva i 103 stanovnika.

Crkvena zgrada bila je zidana isprva, no pokrivena šindrom. Kasnije je neprestance dograđivana, a po nekima je cijela, današnja prostrana crkva bila nanovo zidana. "Prvotno jednobrodna građevina sa zaobljenim svetištem, crkva ima uz zapadno pročelje visoki masivni zvonik i kasnije dograđenu pobočnu lađu sa sjeverne strane, te sakristiju s južne" (AHorvat).

Oko crkve nije se razvilo veće naselje, nego je crkva imala funkciju okupljana, pod svoj primajući župljane iz okolnih sela, a do prije dvejstotinjak godina i Goričana.