DONJI VIDOVEC

Donji Vidovec je smješten na krajnjem istoku međimurske Županije, tamo gdje se razdvaja put za Donju Dubravu i Kotoribu. Mjesto spada među naselja srednje veličine sa 517 domaćinstava i 1740 stanovnika.

Neki arheološki nalazi upućuju na trgove naselja u rimsko doba (Carrodunum);na to upućuju ulomci rimske opeke i keramike

Imanje BISTRICA, što je starije ime za donji Vidovec (još i Bysterez, prema obližnjem potoku bistrecu), spominje se već u prvom dokumentu o Međimurju. Godine 1478. naziv mu već, po svom patrovanu, ZENTWYD tj. Sveti Vid.

Toj župi pripadali su Donja Dubrava, Altarec (Sveta Marija), Donji Mihaljevec i Kotoriba, gotovo do konca 18. stoljeća. Godine 1771. Donji Vidovec (pagus Vidovec) ima 127 kuća i 744 žitelja.

Središtem mjesta dominira barokni kompleks župne crkve (crkva i kurija). U današnjem obliku crkva je nastala koncem 18. stoljeća:jednobrodna je građevina, sa zaobljenim svetištem i postrance izgrađenim zvonikom. Vrijednih dijelova inventara nalazimo u unutrašnjosti crkve. To je, najprije, povrh oltara, slika Marije Pomoćnice u pozlaćenom okviru (što je kopija zavjetne slike u austrijskom mjestu Mariazell !), slika patrona sv. Vida te reljef sv. Trojstva s kipovima anđela, propovjedaonioca te dva kaleža iz 17. i 18. stoljeća.

Posebice za sliku Marije Pomoćnice trebamo istaći, da- bez obzira na njenu orginalnost - "ta slika ima vrijednost za Hrvatsku s povijesnog stanovišta, jer su na njoj nanizani grbovi donatora Anžuvinca Ludvika I., koji bijaše hrvatsko-ugarski kralj" (A. Horvat)

Još su u Donjem Vidovcu zanimljiva dva spomenika:jedan je impozantni klasicistički kip sv. Florijana s uklesom 1792. godinom i spomenik sv. Trojstva s klasicističkom ogradom od kovanog željeza, nastao godine 1794.

U župnom uredu čuva se VIDOVSKA KNJIGA iz 19. stoljeća, najopsežniji rukopisni tekst nastao na tlu Međimurja.

Selo je oprije poznato po obrtima: pored ostalih, najpoznatiji je bio zlatarski, pa je primjerice, 1776. carica Marija Terezija potpisala povelju kojom je dala posebne koncesije Dolnjovidovčanima:"Ispirači zlata iz donjeg Vidovca imaju pravo isprati zlato na Dravi, Savi i Muri. Za ispiranje zlata mogu nesmetano koristiti obalu rijeke u širini od tri metra." Zlatarska tradicija održla se dugo, pa je još 1939. registrirano na Dravi čak 129 čamaca, čonov i 240 zlatara.

Danas je zlatarstvo posve izumrlo, no ima drugih oblika privređivanja.

U selu je pošta, banka, zdrasvena ambulanta,hotel i pivovara "Golf". Djeluje nogometno klub, vatrogasno društvo 0d 1923., kulturno umjetničko društvo i područna škola .

U mjestu je rođena poznata pjesnikinja Ruža Pokolić.