KOTORIBA

Izvori za povijest Kotoribe - Piše:Prof. dr. sc. ALOJZ JEMBRIH

Za povijest Kotoribe vrlo su dragocjeni rukopisni zapisnici pisani u Kotoribi (o njima je 26. svibnja 1999. u međimurskom domu u Zagrebu govorio autor ovih redaka).

Budući da je riječ o tekstu koji sadrži prvorazredne podatke o radu, danas bismo rekli, “općinskoga poglavarstava”, a tada u 18. stoljeću, varaša kotoribskoga (trgovišta), ovdje na web stranicama , želim nešto više reći upravo o tom rukopisu.

Svaki tekst (rukopis) iz prošlih stoljeća, pisan hrvatskim jezikom, dragocjeno je svjedočanstvo o narodu koji se tim jezikom služi(o). U to nas uvjerava rukopis koji se danas nalazi u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Kao poklon taj rukopis darovao je Akademiji njezin Član Matija Valjavec (1831.1897.) 4. srpnja 1887. što je i zapisao na prvoj stranici “Poklonio akademik prof. M. Valjavec 4/7 1887”. Valjavec je bio 20 godina profesor u varaždinskoj gimnaziji, a bavio se je i skupljanjem kajkavskih riječi i priča. Tako je 1880. putovao po Međimurju i Podravini, pa je vjerojatno od nekoga dobio, možda baš u Kotoribi, spomenuti rukopis o kojem je on 1885. pisao u slovenskom Časopisu “Kres”, objavivši u njem u tri nastavka dio teksta iz kotoribskih zapisnika. Tako su o njima prvi saznali Slovenci nego sami Kotoripčani.

Naslov našega rukopisa glasi: Protoculum Novum Oppidi Kotoriba inchoatum Anno Domini milesmo septingentesimo vigesimo quarto (= Novi protokol (zapisnik) trgovišta Kotoribe započet godine gospodnje 1724.). Zapravo početak teksta počinje s nadnevkom: Anno D(omi)ni 1724. die 12 mensis Januario (= Godine gospodnje 1724. 12. dana mjeseca siječnja). Posljednji zapis završava sa 6. ožujka 1804. godine.

Tri su razloga zbog kojih, i danas, treba pisati o Kotoribskim zapisnicima (protokolima).

1. razlog je u činjenici što je to dragocjeni jezični spomenik koji svjedoči o hrvatskom kajkavskom jeziku i o administrativnom funkcionalnom njegovu stilu sa zanimljivom terminologijom i obilježjima kotoribskoga govora.

2. to je vrlo važni izvor za proučavane, danas rečeno, “lokalne samouprave”, obrta, trgovine i varoških službi,

3. s jezičnoga gledišta to je izvor za proučavane hrvatsko-kajkavskoga rječnika, prezimena (patronimija), pojedinih naziva njiva, šuma. Dakle, Kotoribski protokoli prava su riznica za filološka istraživanja. Nakon Matije Valjavca o njima je, ukratko 1980., pisao i Zvonimir Bartolić. No, o njima bi valjalo više govoriti, odnosno njih bi trebalo danas objaviti, jer dok je neki tekst u rukopisu i teško dostupan široj javnosti, on kao da ni ne postoji. Objavljivanjem Kotoribskih protokola, Kotoriba bi dobila svoj novi višestruki spomenik.

U naslovu zapisnika Kotoriba se navodi kao oppidum što je latinski naziv koji znači trgovište. Kotoriba se prvi put kao trgovište spominje 1716. godine. Naš je rukopis pisan od više različitih ruku (notara, notariuša, zapisničara od kojih su neki i zabilježeni, na primjer Petar Dombaj iz Doljnje Dubrave). Sve što je varaška skupština odučila sve je to u protokolima zapisano. Uz različite prisege: sudaca, prisežnika, krčmara, u zapisnicima su predočene dužnosti pojedinih varoških službi, obrtnika, tkalaca, šajkaša, mesara, brodara, maltara, birova, prisežnika itd.

Na primjeru svih tih zapisa, danas doista možemo reći da je kotoribski opidum, varaš, trgovište administrativno precizno funkcionirao na dobrobit svih stanovnika Kotoribe.

Jezik zapisnika je hrvatski kajkavski kao što se je i govorilo u Kotoribi, a pravopis kojim je su pisani, takav kakav je tada bio u običaju i u tiskanim knjigama: cz=c, cs, ch=Č, gy=Š, ¨y=i, i=j, lly, ly=lj, ny=nj, sz=s, ss, s=š, tt=t, s=ž.

Ovdje u suvremenoj grafiji prilažemo nekoliko primjera teksta iz Kotoribskih zapisnika u želji da ih približimo današnjemu Čitatelju. Dakle tekst prenosimo u današnju latiničnu grafiju, jezik ostaje isti kajkavski.

Početak Kotoribskih zapisnika:

Anno Domini 1724. die 12 mensis january. Po zapovedi gospodina adminištratratora i plenipotenciariuša gospodina Januša a Peyerll, gospon prefektuš Maksimilijan Turzanski, jest potverdil i postavil dvanajst prisežnikov varaša Kotoribskoga, koji poleg navade drugeh varašev na vernost i pravicu jesu prisegli coram ad id exmisso, kakoti pred gosponom BariČ Janušem, slavne i plemenite ZalavarmeŠe MeŠimorja sudcem, pred gosponom Vandrašek Tobijašem, reČenoga dominiuma purgrofom, gosponom Jablunskom gradskem sekretarom i ostalemi na to poslanemi i pozvanemi, tak plemenite VarmeŠe kak i gradskemi oficeri i bližnjemi susedi i poglavitemi ljudmi; imena pako i pridovki dvanajstem prisežnikom i red njihov ovako se ima:

lmŻus (primus) JuriČiČ Andraš, 2. JankoviČ Štefan, 3. Čmerlec Đura, 4. Sabolić Matok, 5. Markač Matok, 6. Zvošec Tomaš, 7. Maltar Đura, 8. Vrataec Martin, 9. Malek Ferenc, 10. UgraČ Blaž, 11. UgraČ Mihalj, 12. Cifra Peter.

Navadna prisega prisežnikov:

Ja N. N. prisižem Otcu Bogu Sinu i Duhu svetomu, blažene Device Marije vsem Božjem svetcem i sveticam. Da ja gospode moje zemeljske hočem veren i poslušen biti, gosponu vojvode vu dostojneh zapovedih podložan i pravičen hočem biti, vu vsakom dugovanju koja se mene zaufaju i mene dostojala budu poleg pravice i mojega dušnoga spoznanja hočem verno služiti i pravicu vučiniti na stran vergši prijatelstvo, rodbinstvo, kumstvo, prošnju, mitu, nazlob, odurjenje i ljubav, tako mene Bog pomozi, Blažena Devica Marija i ves dvor nebeski.

Šajkaši varaški:

1. Spahija Matok, 2. Vlašić Matok, 3. Vrataec Martin, 4. Dolenčič Đura, 5. Sebeštijan Đura, 6. Ostrognaj (pisano Öströgnei) Ferenc, 7. Markan Matok, 8. Mir Đura, 9. Oresta Tomaš, 10. Balog Ivica, 11. SaboliČ Matok, 12. Ugrač Mihalj, 13. Maltar Blaž, 14. Pigoc Blaž, 15. Matolin Đura, 16. KobriČ Ferenc, 17. Talaši Jakub, 18. Matoš Matok, 19. Markulin Đura, 20. Banovec Mihalj, 21. Dolenčič Tomaš, 22. Balog Matok, 23. Matoš Matok alter (star.), 24. Čišmešija Mikula.

Prisega varaškoga suca:

Ja N. prisižem otcu, Bogu, Sinu, Duhu svetomu, Blažene Marije Device i vsem božjem svetcem i sveticam. Da ja hočem varaša kotoribskoga verno i pravično služiti, poleg Boga pravice njegove i mojega dušnoga spoznanja, pravdu i pravicu hočem činiti i suditi, pravični red med varašem obderžavati i po krivici varaškoga nečem nikaj za se obernuti. Tako mene Bog pomozi i ves dvor nebeski.(…)

Prisega brodarov:

Ja N. prisižem Otcu Bogu, Sinu Duhu svetomu, Blažene Device Marije i vsem božjem svetcem i sveticam, da je varaša kotoribskoga pravično verno hočem služiti i brodariju obnašati, pravičen račun varašu davati i po krivice oberh navadne tretine za se neČem nikaj vzeti niti obernuti, niti moje družine dati, niti prepustiti vzeti i obernuti. Tako mene Bog pomozi i ves dvor nebeski.

Prisega krčmara:

Ja. N. N. prisižem Bogu Otcu, Sinu Duhu svetomu, Blažene Marije Device i vsem božjem svetcem i sveticam, da je varaša kotoribskoga hočem verno i pravično služiti, pravičen račun varaškem oficerom, ali onem kojem varaš zruči, davati i med vino vodu mešati nečem, niti ne prepustim od moje družine mešati vučiniti. Tako mene Bog pomozi i ves dvor nebeski.

Zlatarski red (odredba za zlatare):

Sada vu varašu jest sedem klopi zlatarskeh, na vsaku klop po tri ljudi računavši kakoti klop: 1. Markan Matok, Đalter Markan Matok (stariji), tert (ius) Markan Matok (treći), 2. Horvat Ištok, Markač Matok, Bobanj Matok, 3. Šebronj Mikloš, Šebronj Tomaš, Plačko Martin, 4. Seličanec Đura, Đurkan Mihalj, Talaši Jakub, 5. Bradač Mihalj, Spahija Matok, Maltar Blaž, 6. Markač Matok, Horvat Mikula, Ferenčak Mihalj, 7. Oresta Tomaš, Kaša Martin, Kočiš Lukač.

Njihov red:

1. lmo (primo) Zlato prodavati drugomu nikomu ne slobodno, nego samo na stran zemeljske gospode, kamo zapovedalo se nositi bude, tamo dužni budu nositi; ako koji ne bude hotel tamo nositi, dužni su ga ostali zlatari prepovedati, koji osebujno bude se birsažiti imal od grada ali gospona vojvode.

2. Zlato bude slobodno od vražjeh jam do Senjara brati. Ako gdo oko Karliša ali s. Martina na Mure hoče zlato brati, bude dužen vu gradu navestiti se i prositi dopuščenja.

3. Kada vode izhlašaju i prodi napravljaju se, nikomu ne slobodno proda metati doklam voda ne vpadne; ako gdo proda vu vode metal bude, zastane birsaga Četiri raniške.

4. Zlatarski cehmešter jest postavljen Horvat Ištvan, koji bude dužen na ostale zlatare skerb nositi, red i pravica da se med njimi Čini i obderžava. (navedeni tekstovi odnose se na 1724. godinu u Kotoribskim zapisnicima).

A(nn)o 1726. die 30 decembris skupa buduča občina Kotoribska, Dubravska, Vidovska i Svetomarska zaradi foringe jesu dokončali. Da vse foringe kojegoder po MeŠimorju gore ali dole idu, imaju se ovako ravnati: KotoribČani s DubrovČani jednako imaju foringe kakoti dve Kotoribčani dve Dubrovčani jemati, a Vidovčani jedna kakoti na pol Dubrovčani, a Svetomarčani na tretinu naproti Vidovčanom V. G. Kotoribčani 4, Dubravčani 4, Vidovčani dvoja, Svetomarčani jedna. Dubravčani sami budu flojsare vozili, kojem vu račun občinski ne budu se računali i prijemali.

Potroški vsi zaradi foringeh vučinjeni budu iz občine jednako išli i trošili se, tak da kakgoder terha koji podnaša tak i strošku podložen mora biti. Po straneh prek Mure i prek Drave koji kade more foringo dobiti to je njegova sreča, tak Kotoribčanom kak Dubrovčanom, Vidovčanom i Svetomarčanom; ona foringa vu račun nema se prijemati. Nego ako kade vnogo kolije carske, ali kakove druge, bi bilo potrebno ter bi formeštri od obČine za nju pogodili se i ono jednako med sobu imaju razdeliti.

Navedeni primjeri doista pokazuju na što je sve trebalo u kotoribskom varašu (trgovišču) imati skrb da bi on doista funkcionirao. No, ovo je tek mali kamenčić velikih kotoribskih zapisnika.......