KOTORIBA

KAPELA SVETOG KRIŽA I BLAŽENE GOSPE ŽALOSNE

U 17. stoljeću najveći dio Međimurja bijaše pokriven hrastovim šumama. Zato je međimurski seljak kao građevni materijal upotrebljavao drvo, od kojeg je gradio kuće , gospodarske zgrade, utvrde, mostove, župne dvorove i crkve. Tako su kuće u Kotoribi uglavnom bile izgrađene od drveta i pokrivene slamom (šopom). Te su kuće imale tri prostorije: sobu za boravak i spavanje,"zakađenu" kuhinju i sobu, koja je , ako je obitelj bila brojna služila kao spavaonica ili spremište. Iznad tavanskog prozorčića ili pod zabatom krovišta često je bio smješten kip Sv. Florijana, zaštitnika od požara.

U razdoblju vladavine Zrinskih nije u utvrdi Kotoriba u početku postojala kapela. Župna se crkva nalazila u Donjem Vidovcu, u kojem je bilo središte župe za sela Donja Dubrava, Alterec (Sv.Marija), Donji Mihaljevec i Cvetošinec (mjesto koje je kasnije nestalo), te utvrde Kotoriba. O tome govore kanonske vizitacije iz godina 1669,1671¸. i 1688. Prvo izvješće o postojanju kapele u Kotoribi nalazimo u kanonskoj vizitaciji godine 1669, kada vizitator piše da se "in praesidio Coturib" nalazi kapela "locus quidem benedictus dicitur, nomen tamen capellae ignoratur".

Kanonska vizitacija godine 1688. već spominje da se u "praesidium Koturiba" nalazi filijala Sv. Križa, a već sljedeća kanonska vizitacija 1693. spominje da se u "praesidim Kotoriba", koja od davnine pripada župi Donji Vidovec, nalazi crkva koja ima kip Blažene Gospe, slike na papiru i veliki drveni križ. Crkva ima i zvona, postavljena na četiri drvena stupa. U kapeli se na sve blagdane kroz godinu , osim na blagdane Blažene Djevice Marije, Sv. Stjepana Prvomučenika , na Uskrsni i Duhovni ponedjeljak , na Tri Kralja, Novu Godinu (Obrezanje), služi sveta misa.Običaj je od davnine da se župniku tom zgodom daje objed. Zvonar stanuje u svojoj kući, a od svake kuće godišnje za svoju službu ubire groš.Kao cemeštri spominju se Mihalj Kovač i Stjepan Zablačenec.

Čini se da su umjesto te kapele Kotoripčani sagradili novu i veću kapelu, jer kanonska vizitacija godine 1698, koju je obavio Ivan Leskovar, govori o novosagrađenoj kapeli u Kotoribi. U tom se izvješću tvri da je kapela prostrana, izgrađena od hrastovine i da je pokrita hrastovom šindrom (daščicama). Strop je od mekog drveta, a pod od cigle. Kapelica ima rustikalno izrađeno pjevalište (kor) . U svetištu se nalazi drveni oltar Sv. Križa. Kapela ima otvoreno predvorje , ograđeno hrastovim daskama, a okko kapele je podignuta hrastova ograda (cintor), unutar koje se nalazi groblje. U tornju se nalaze dva zvonika, a drveni zvonik sličan je zvoniku Sv. Franje u Zagrebu.

Sve do drugog svjetskog rata u nas su postojala tri oblika naselja:grad,trgovište i selo. U gradovima su stanovali uglavnom trgovci i obrtnici, u selima kmetovi, koji su se uglavnom bavili ratarstvom, dok su između grada i sela bila tzv. trgovišta,varoši ili gradići (oppida), čiji su se stanovnici bavili ratarstvom , ali i obrtom i trgovinom. Već spomenuta "Odpreta pisma" iz godine 1796,1799. i 1861. pokazuju da je Kotoriba "varoš" ili trgovište.

Zanimljivo je ovdje spomenuti i tzv. "Kotoripske protokole", zapravo zapisnike zaključaka sjednica, odluka i zakletvi trgovišne općine Kotoriba u rasponu od osamdeset godina, dosada najznačajniji pisani spomenik za proučavanje međimurske gospodarstvene povijesti, a jezično pripadaju u primjer hrvatskokajkavskog jezičnog standarda. Oni su vrijedni povijesni i jezičnidokument hrvatske pismenosti 18. stoljeća u Međimurju.Kotoripski zapisnik započet je 12.01.1724. vođen je do 6.03.1804.

Čini se da je kapela o kojoj se govori u kanonskim vizitacijama godine 1693. i 1698, a kkoja se nalazila unutar utvrde, bila premala ili slabo građena, jer vizitator Ivan Mužinić , koji je 25.04.1720.obišao Donji Vidovec i trgovište Kotoribu, piše da je tu godine 1719. od temelja podignuta drvena kapela Sv. Križa, u koju može stati petsto ljudi. U njoj je postavljen oltar Sv. Križa, koji se prije nalazio u staroj kapeli , a oko kapele napravljen je cintor (ograda).

Ova kapela obogaćena je novim inventarom godine 1747. o čemu svjedoči kanonski vizitator Vuk Kukuljević. Kapela ima tri oltara, a u drvenom tornju iznad ulaza u kkapelu vise tri zvona. Oko kapele nalazi se dobro ograđeno groblje. Velike promjene nastale su u župi Donji Vidovec u posljednja dva desetljeća 18. stoljeća. U Donjem Vidovcu podignut je uz zidanu župnu crkvu i zadani toranj, crkva je pokrita crijepom i pobijeljena iznutra i izvana. U Donjoj Dubravi i Altarcu podignute su zidane kapele, pokkrivene šindrom, kao i zadani tornjevi.Iz kanonskih vizitacija saznajemo da je u Kotoribi godine 1768. već bila u gradnji nova zidana kapela Blažene Djevice Marije Žalosne, a gradila se pod vrtovima Kotoribe, što znači izvan trgovišta i na mjestu gdje se i danas nalazi župna crkva.Gradnja se crkve oduljila , pa vitzitator Antun Zlatarić godine 1771. ističe da je kapela elegantnih oblika već napola dovršena. Na ulaznim vratima u crkvu ispod tornja i danas je uočljiva uklesana godina 1776, što znači da je te godine crkva još bila u izgradnji. Iznutra još nije bila opremljena , a toranj se još nije počeo graditi, jer je pet zvonova visjelo na drvenim stupovima pokraj kapele. Prema tomu , kapela se gradila dvanaest godina , ne uzimajući u obzir toranj, koji je podignut kasnije , negdje između godine 1779.i 1793. Toranj spominju vizitacije iz 1793, izvješćujući da je na pročelju crkve podignut visoki toranj u kojem pet zvona (jedno veće, dva srednja i dva mala) koje je nabavila općina Kotoriba.

Kapelu u trgovištu Kotoriba svečano je 5. rujna 1784. posvetio zagrebački kanonik i naslovni biskup beogradski Antun Zlatarić, za župnikovanja Josipa Čunčića iz Donjeg Vidovca. Taj je događaj ovjekkovječen na kamenoj ploči na lijevom zidu svetišta, iznat vratiju sakristije. U kanonskoj vizitaciji iz godine 1784. stoji zapisano :"Kapela u trgovištu Kotoriba, posvećena Sv. Križu s pobočnim oltarima Sv. Nikole biskupa i Sv. Florijana, svečano je posvećena 5. ovog mjeseca septembra". Ta kapela je osnivanjem samostalne župe u Kotoribi godine 1789. postala župna crkva.

Za razliku od burnog i nemirnog 17. stoljeća, u kojemu je Međimurje zbog turskih provala i pljačke različitih vojski jako stradalo, 18. stoljeće je konačno donijelo toliko potreban mir na međimurska polja. To je razdoblje u kojem se pučanstvo Međimurja oporavlja i naglo povećava. Tako je u Kotoribi za vrijeme pogibije Zrinskih bilo 110 obitelji, godine 1728. bilo ih je 152, a 1771. 232 s 1163 stanovnika. Iz iznesenog je vidljivo koliko je stanovnika imala Kotoriba u vrijeme gradnje crkve.