PUČKA KNJIŽNJICA U KOTORIBI

Kada je 1902. godine Društvo hrvatskih književnika započelo i zvanično akcijom otvaranja pučkih knjižnjica u Hrvatskoj, u Međimurju je jedna od prvih (otvorena u listopadu 1903.) knjižnica u Kotoribi. Zahvaljajući LJETOPISU DHK-a (Zagreb,1903.), poznato je tek da je ovu knjižnjicu vodio franjo Deždjek, vjerojatno učitelj, dok ostali podaci (mjesto, broj knjiga) nisu poznati. Godina, međutim, njenog otvaranja ukazuje na svrhu vrlo tipičnu i za Međimurje i za Hrvatsku. prosvjetiteljska i nacionalna misao kao otpor mađarizaciji naišla je, u Međimurju pogotovo, na zahvalno tlo. Očito i u Kotoribi, gdje se u pučku knjižnjicu učlanjuje odmah stotinu mještana.

Vrijeme je to kada mladi međimurski intelektualci donose iz Zagreba, uz nove ideje i nove knjige. Ideju o otvaranju pučkih knjižnica, kao mjestima i prosvjećivanju puka, a osobito otpora mađarizaciji, najšire provodi tada 22-godišnji student teologije,pjesnik i, uz dr. ivana Novaka, oduševljeni predvodnik pokreta za vraćanje Međimurja Hrvatskoj - Hodošanin Luka Perić. LJETOPIS ga istiće kao najuspješnijeg prikupljača i knjiga i njihovih darovatelja. Budući da se njegovo ime bilježi uz osnivanje čak četiriju međimurskih knjižnica (Goričan, Donji Kraljevec, Donji Vidovec i Donja Dubrava), vjerojatno je da je bio neposrednim osnivačem i u ostalim međimurskim mjestima, u Prelogu, a također i u Kotoribi.

Većina je ovakvih knjžnjica u to vrijeme smještena u školskoj zgradi, a kako je kotoripska škola, dogradnjom još 1893. jedna od u međimurju rijetkih školskih katnica, sigurno je da se u njoj našlo i prostora za pučku knjižnicu. Takovu knjižnicu, koja je, da bi mogla opstojati, morala imati najmanje sto knjiga, vodio bi učitelj za gospodarske predmete, ili učitelj vjeronauka. Uz posuđivanje knjiga učenicima, brinuo je i za čitateljske interese odraslih. A osobito o održavanju večernjih predavanja za potrebe prosvjećivanja iz različitih oblasti života, najčešće poljodjeljstva i ratarstva.

Proklamacija DHK-a, kao i njeno oživotvorenje, svratili su pozornost vlastodržca na pučke knjižnice kao mjesta neformalnog a učinkovitog djelovanja na puk. No, osnovane od Mađara u većim mjestima, nisu u međimurskom, osobito seoskom puku naišle na odaziv. Taj odaziv desio se, međutim 1919.godine, kada su pod geslom Prosvjtnog društva za Međimurje (osnivač dr. Ivan Novak) - OSNIVAJMO PUČKE ČITAONICE, u Međimurju nikle 32 čitaonice, opskrbljene listovima i časopisima, mnoge smještene u zasebni prostor mjesne krčme. OVE, jugoslavenske čitaonice smatrane su u međimurskom puku institucijama trijumfa - odcepljenja od mađarske, te blagotvornim utočištem hrvatske riječi iduha, napokon objedinjenog s maticom zemljom.

Prvi odaziv za osnivanje ovakve čitaonice došao je upravo iz Kotoribe, pa njeno otvaranje -16. ožujka 1919. - bio dan praznika, zabilježenog i u zagrebačkom tisku.

Treće razdoblje pučke knjižnice u kotoribi započinje poslije Drugog svjetskog rata, kada kotoripčani podižu Spomendom (1961. g.) žrtvama fašističkog terora i palim borcima narodnooslobodilačkog poktreta iz njihovog mjesta.

Njegovo imenovanje u Spomenknjižnicu ističe Kotoribu kao jedno od rijetkih manjih mjesta u Hrvatskoj - koje za knjigu gradi kuću.

Četvrto razdoblje započinje 10. studenog 1989., kada Kotoripčani, i opet pretežno sami obnove zgradu svoje knjižnice - dogradivši joj krov, obnovivši joj zidove i podove, uz osuvremenjivanje i ostale opreme.

Novost ove knjižnice, koja je jedna od ogranaka međimurskog županijskog bibliotečnog sustava, jest fuzija fonda u vlasništvu osnovne škole sa knjižnim fondom koji je do tada imala mjesna knjižnica. time je ostvaren ukupni fond od preko 6.000 svezaka, pretežito beletristike za djecu i odrasle.

Prošireni prostor čitaonice omogučuje i održavanje književnih priredaba, te raznovrsne dječje aktivnosti.

Upravo onakvom kakvom pučka knjižnica treba biti, kakva je svugdje u svijetu, pa stoga i u Kotoribi.

izvor podataka:KULTURNA SLIKA KOTORIBE,Kotoriba,1995. (uz 20 godina KUD-a kotoriba)