K O T O R I B A

KOTORIBA - jedno od najvećih mjesta u Međimurju:1771. ima već preko tisuću stanovnika, a sto godina potom 2633! Spominje se najviše za Zrinskih :da bi se obranili od najezde Turaka s druge strane Mure, podigli su tvrđavicu Kotori; pretpostavlja se da je lokacija bila na povišenom dijelu današnje osnovne škole.

Kotoriba je mlađe naselje nastalo u razdoblju jače obrane Međimurja od provale Turaka, nakon dolaska Zrinskih u ove krajeve. Kotoriba se prvi put spominje za vrijeme Zrinskih u 16. stoljeću kao granična utvrda Kotori čiju posadu su sačinjavali vojnici, jer civilne Kotoribe nije ni bilo.

Vjerojatno su Zrinski, kao feudalni gospodari više tvrđava i imanja s kmetovima u Hrvatskom primorju i Gorskom kotaru,doveli u kotoripsku tvrđavu ljude bilo s tih svojih imanja ili drugih južnih krajeva Hrvatske. Ti vojnici, pretpostavlja se, donijeli su ovamo i narodne pjesme i igranje kola, što je nešto kasnije prihvatilo i civilno stanovništvo Kotoribe, a to se kasnije prenosilo iz naraštaja u naraštaj.

Mjesto je bilo naselje poljoprivrednika i obrtnika. Tako već 1714. djeluje tkalački ceh, a 1900. - dakle, nakon izgradnje pruge, što je izrazito pogodovalo razvoju mjesta - čak 32 stolara, k tome kovači, čižmari, mlinari. Već 1857. u Kotoribi je "POŠTANICA", štedionica, 1882. pilana (zahvaljujući dubravskoj tvrtki Ujlaki-Hirschler), 1891. štedionica, početkom pak ovog stoljeća paromlin i slično.

Stjepan Mlinarić je još u prvoj polovici 19. stoljeća zapisao: VELIKO MEZTO POLEG MURE IMA BRODA. VARASKE HIZE SZU JAKO LEPE - OVDIZKUP Y OSTARIA".

Danas Kotoriba ima 3.333 stanovnika s trendom povećanja koji traje još od 1981. godine, a najviše je tome doprinio razvoj gospodarstva u mjestu. Danas u Kotoribi ima oko 800 radnih mjesta u Tvornici konfekcije "MTČ", poduzeće za proizvodnju proizvoda od plastike "Meplastu",i Muraplalstu, košaračkom poduzeću "Međimurjeplet Mura", te u sve većem broju novih poduzeća i obrtničkih radnji (ugostitelji, pekari, mesari, elekto-instalateri, instalateri centralnog grijanja, poljoprivredna zadruga, kovači, stolari .....).

Kotoriba ima izgrađenu gotovu svu potrebnu komunalnu infrastrukturu (struja,voda, telefoni, plin), te djelomično izgrađenu kanalizaciju. Danas je Kotoriba, nedvojbeno, industijsko središte krajnjeg istoka Međimurske Županije, granični prijelaz na međunarodnoj pruzi, pa je tu smještena carinarnica, granična veterinarska inspekcija te nekoliko špedicija.

Na mjestu drvene kapele, na istočnom rubu Kotoribe, nikla je nova crkva (1768-1784) Sedam žalosti Blažene Djevice Marije i svetog Križa, jedna od najvećih i najljepših u čitavoj sjeverozapadnoj Hrvatskoj.Uistinu, razmjeri su joj impozantni:dugačka je 42, široka 16 a visoka 18 metara, pa su prvi vizitatori isticali da bi se poradi toga mogla prozvati bazilikom. Župom je postala g. 1790.

"TO JE LONGITIDINALNA GRAĐEVINA KASNOBAROKNOG ZNAČAJA, S POLIGONALNIM SVETIŠTEM IZVANA, DO KOJEG SE S OBJE STRANE NALAZE SAKRISTIJE (STARA I NOVA), A SUČELICE GLAVNOG OLTARA DIŽE SE UZ JUŽNO PROČELJE VITKI ZVONIK KONKAVNIH PLOHA (A. Horvat).Osvijetljena je s dva niza prozora, a od osobitosti intrijera spomenimo glavni, klasicistički oltar Žalosne Majke Božje i sv. Križa, pobočni sv: Nikole i sv. Florijana te propovjedaonicu.

U zapadnom djelu mjesta "stoji grupa javnih plastika, koja bi mogla nalikovati i kakvom gradu". Na kamenom postamentu reljefno je prikazano više svetaca, zastitnika od nesreća što su najčešće pogađale narod ovog kraja (poplava, požar, kuga). Svakako, posrijedi je reprezentativan klasicistički objekt javnih obilježja, nastao koncem 18. stoljeća.

U ovom mjestu rođeni su ili su djelovali književnici i župnici čije je djelo utkano u kulturu hrvatskoga naroda. Ignac Szentmartony (Svetomartinski) Stariji, bio je u 18. stoljeću matematičar i astronom europskoga značaja, Ignac Svetomartinski Mlađi, autor je kajkavske gramatike na njemačkom jeziku (Einleitung zur kroatischen Sprachlerhe fur Teutsche; neki autorstvo pripisuju Ignacu Starijem); Juraj Lehpamer, učitelj, orguljaš u Kotoribi, autor je pjesmarice PHILOMELA SACRA (1796); Juraj Lajtman, župnik, borac za nacionalno oslobođenje Međimurja, suradnik Žgančev, suautor molitvenika Jezuš, ljubavi moja; Joža Horvat, suvremeni hrvatski književnik, autor "Mačak pod šljemom", "Crvene lisice", "Bese" i drugih djela.

Kotoriba danas ima zdrastvenu ambulantu, poštu, banku, knjižnicu i čitaonicu , dom za umirovljenike (nekad hotel) , športske terene. Počeci osnovnog školstva datiraju od 1790.

Posebice valja spomenuti mjesno kulturno-umjetničko društvo, osnovano 1975., zapravo obnovljeno, jer je nastavilo rad Seljačke sloge. Djeluje i vatrogasno društvo (od 1888). u Kotoribi djeluje i kino ISKRA.

Na športskom planu najprije treba izdvojiti Nogometni klub Graničar , osnovan još 1928. pos nazivom NK Sloga (Kotoriba je uvijek bila kolijevka kvalitetnog nogometa). potom košarkaški klub, Šporstko- ribolovni klub "SOM" i Društvo "NAŠA DJECA" te druga društva.

Kotoriba je udaljena oko 40 kilometara od grada Čakovca županijskog središta i najudaljenije je mjesto od županijskog središta u Međimurskoj županiji. Mjesto Kotoriba u povijesti se spominje u 16. stoljeću kao utvrda Zrinskih za obranu od Turaka. Razvoju mjesta najviše je doprinjela izgradnja željezničke pruge, koju je Kotoriba kao prvo mjesto u Hrvatskoj dobila 24. travnja 1860. godine.

U ne tako davnoj prošlosti župom Kotoriba se razgranala krošnja pobožnih udruga, kojima su laici bili žila kucavica vjerskog, društvenog i kulturnog života. Svi stariji u Kotoribi dobro se sjećaju križarske organizacije koja je okupljala velik broj članova. Ona je bila osnovana 1932. g., a bila je nastavak orlovske organizacije (Hrvatski orlovski savez) zabranjene 1929 g. uvođenjem diktature kralja Aleksandra.

Što je ona bila? Osnovna misao Orlova i Križara bila je odgojiti samoga sebe, biti dosljedan vjernik i biti Kristov apostol. Da to nije bila nikakva politička organizacija, svjedoči injeno geslo: ŽRTVA - EUHARISTIJA - APOSTOLAT, dakle organizacija vezana uz crkvu.
Osnovni cilj bio je okupljati mlade, u katoličkom duhu ih odgajati da postanu pošteni ljudi. U spomen na Bratovštinu Presvetog Srca Isusovog, Bratovštinu svetog Čisla, Bratovštinu Križara i još mnoge druge aktivne bratovštine, možda će od nekog starog mještanina pobuditi uzdah nostalgije i prisjetiti ga na dobra stara vremena.

No vremena su nova kao i ljudi, kad ona stara nisu uvijek bila dobra osvjedočili su se Kotoripčani, na svojoj koži osjetivši tragove izlivene i hirovite Mure, koja je nekoliko puta poharala mjesto ostavivši pustoš u dvorištima, na gorčinu i bol u dušama. I pošast požara, a ni kuga nije zaobišla ovaj kraj. Brojni spomen stupovi tkz. pilovi ili pileki, na kotoripskim putevima znak su pobožnosti i zahvalnosti mještana nebeskim ugodnicima za spas od pojedinog zla.

Jedan se stari običaj zadržao u Kotoribi, ostao svojevrsna atrakcija ljudima današnjice. Preko bubnjara Dolenec Augusta možete sve prodati i kupiti, oženiti se i udati.

Uz svoj grunt , uvijek na svojoj zemlji međimurski je čovjek rastao u domaćem mirnom ozračju, osnivao obitelj, živio u tijesnoj svezi s Bogom i prirodom. I dok su se nekada mještani bavili pretežno poljodjelstvom i stočarstvom te košaraštvom pa i radom u pilani koje više nema, danas se gospodarsvo Kotoribe osredotočilo na posve druge privredne grane, i time riješilo socijalni status mnogih kotoripčana.

Međimurje malo zemljo milena,

tu je moja domovina gdje me majka rodila,

Tu mi bože živjet daj, tu je moga srca raj....

- ispjevao je nadahnuti pjesnik jednu od najljepših međimurskih pjesama, očaran ljepotom krajobraza, idilom ravničarskih polja, izbrazdanim bistrim potocima i načrčkanim mrtvicama, o kraju med dvemi vodami med Murom i Dravom, što se ljeskaju za ljetnih žega, upučujući namirnika na tisućljetni iskon korita bogatih ribom, i pričajući mu iscrpno o životu seljaka i težaka, o njegovoj tegobnosti i o njegovoj radosti, kad mu obilno rodi pšenica ili vino, kasna kuruza ili ranorodni krumpir.

Međimurje je tijekom svoje burne prošlosti nekoliko puta bilo administrativno odjeljeno od Hrvatske i izloženo velikim pritiscima mađarizacije. Ostalo je etnički najčistiji hrvatski kraj što je velika zasluga zagrebačke biskupije i njezinih svečenika, koji su propovjedali i sve obrede obavljali na svom materinjem jeziku.

vijesti iz Kotoribe