Približava se završetak 1987. godine. Što smo u istoj uradili, što nam je raditi u narednoj godini?

Pitanja   s   kojima   smo  se  obratili   Zvošec   Franji,  predsjedniku   Savjeta   naše Mjesne zajednice:

 

"Kraj je godine. Vrijeme kada se podnose izvještaji, polažu računi, zbrajaju rezultati, analiziraju propusti. Da li smo imali propusta? Sigurno da jesmo, jer ljudi smo, i jedna od većih Mjesnih zajednica, pa imamo i veće zahtjeve i probleme. Za sve probleme imali smo sluha, no ne uvijek i mogućnosti da ih nješimo.

Mjesna zajednica je društveno-politič-ka zajednica oko koje se okupljaju svi njez ni mještani sa svojim problemima, zahtjevima, rijeđe sa prijedlozima i pomoći. Za rješavanje gotovo svih problema potrebna su uglavnom sredstva pa se i zbog toga sve više društveno-poli-tičkih i drugih organizacija okuplja oko Mjesne zajednice, što je dobro u smislu jedinstva i koordiniranog rada ali i neophodno iz razloga što tako te organizacije dio svojih problema prenose na druge i gube na funkcijama zbog kojih postoje. Ništa neobično. Normalno je da su svi problemi vezani danas za rješavanje materijalnih problema, jer smo već davno zaboravili da postoji volonterski rad i rješavanje niza problema dobrovoljnim radom. Ako je tako moramo imati \ izvore iz kojih ćemo te sve potrebe podmirivati. Osnovni izvori sredstava Mjesne zajednice je mjesni samodoprinos. Ta sredstva nedostatna su, jer su zahtjevi, potrebe i želje uvijek veći nego su mogućnosti. Te zahtjeve i mogućnosti uglavnom smo do sada uspijevali usklađivati. Što se tiče sredstava iz samoupravnih interesnih zajednica, sve se manje vraćaju radnim ljudima. Kriteriji po kojima se ta sredstva dijele su sve nepovoljniji za Mjesne zajednice. Bez obzira na iznijeto, učinjenim na području naše Mjesne zajednice ne bi trebali biti nezadovoljni. To prije svega iz razloga što imamo znatan broj zaposlenih, pa su i izdvajanja po mjesnom samodoprinosu znatna, i što imamo, ili smo imali do sada veliko razumijevanje i nekih organizacija udruženog rada. Da nije tako, mi sigurno ne bi da nas imali gradski vodovod, ili ako bi ga imali doprinos za isti po osnovu svakog domaćinstva bio bi daleko veći. Imamo, nažalost, i organizacija udruženog rada u manjem broju koje se ponašaju kao da ne djeluju na području naše Mjesne zajednice, ili pak njihovi radnici ne ostvaruju svoje životne potrebe u našoj Mjesnoj zajednici iako žive   u   Kotoribi.

 

Analizirajući plan rada Mjesne zajednice za ovu godinu možemo konstatirati da je gotovo 80% zadataka izvršeno ili je u toku što je zadovoljavajuće. Pristupili smo izgradnji Zdravstvene stanice čija vrijednost je sigurno najveća investicija koju financira Mjesna zajednica sama u razdoblju otkako postoji. Gradnja Zdravstvene stanice je u  toku. Vrijednost radova je ugovore-

na od trideset i dvije stare milijarde. Sve financira Mjesna zajednica sredstvima mjesnog samodoprinosa, redovnog i dodatnog. Vjerujemo da ćemo ovu gradnju privesti kraju i objekat otplatiti u rokovima kako smo ugovorili sa izvođačem GK "Međimurje" Čakovec. Naravno, ovo ne bi mogli da nismo naišli na razumijevanje udruženog rada koji je sa Mjesnom zajednicom udružio sredstva u ovu svrhu. Moramo ovdje spomenuti, da su nam beskamatno ili uz minimalne kamate sredstva u visini od deset milijardi starih dinara posudile RO "Međimurjeplet", njegovi OOUR-i "Jedinstvo", "Meplast" i "Elsi" iz ,D. Vidovca i RO "Bratstvo". Opet nažalost ostali OUR-i s područja naše Mjesne zajednice oglušili su se na naše molbe za pozajmicu kao da njima ne treba zdravstvo i zdravi radnici, ili pak ne pripadaju našoj mjesnoj zajednici, pa ih i ne brinu naši problemi. Dok jedni pomažu, drugi odmažu, a trećih se ne tiču naši problemi, a ima i onih na koje ne mislimo, a koji nas svojim gestom iznenađuju i vesele. Obaveza nam je ovdje spomenuti jedan hvalevrijedan gest našeg sugrađanina koji je pomogao svojim sredstvima gradnju naše Zdravstvene stanice. Maltar Đuro, naš sugrađanin, koji je u vihoru   prvog   svjetskog   rata   rođen   u Kotoribi i koji vrlo mlad, kriznih tridesetih godina odlazi u Argentinu. Saznavši preko našeg Vjesnika, da gradimo Zdravstvenu stanicu, preko svojih rođaka, šalje nam 100 US$ ili danas 127.000,- dinara, kao pomoć i svoj doprinos da Zdravstvenu stanicu što lakše i što prije izgradimo. Treba li sumnjati da je naš Đuro uvijek s nama? Da, jedva čeka da primi "Kotoripski vjesnik", i sazna nešto više o svom rodnom kraju, o našim problemima i uspjesima koji ga raduju. Sjećamo se sada da je taj isti Maltar Đuro svojim sredstvima pripomogao i izgradnju sadašnje kino-dvorane kupnjom zastora za pozornicu koji i sada služe svojoj namjeni. Zahvalimo se u ime 3.500 Ko-toripčana i poželimo mu dobro zdravlje i dug život, kao i da nas posjeti i vidi našu novu Zdravstvenu stanicu, da zajednički podijelimo naše uspjehe! Bili bi sretni da je više takvih Kotorip-čana koji su diljem svijeta, koji se interesiraju za nas, naše probleme i uspjehe.

Sve što je izgrađeno na području naše Mjesne zajednice djelo je naših radnih ljudi, njihovih izdvajanja.

Sve što smo uradili naše je, služiti će onima koji dolaze iza nas, pa je prilika da se zapitamo odnosimo li se domaćinski i pažljivo prema onome što smo stvorili? Nažalost, odgovor je - ne. Ne čuvamo dovoljno poljske puteve, čije je održavanje sve skuplje, odvajanja za njihovo održavanje sve manja. Čuvamo li dovoljno groblje i objekte i nasade na njemu? Ne. Odnosimo li se prema parkovima i zelenim površinama dovoljno pažljivo? Opet - ne. Sredstva koja su uložena u te objekte velika su, trebala bi služiti svima nama da nam bude ljepše, ugodnije i na kraju da se ponosimo našom Kotoribom. Zato apeliramo na sve mještane da čuvamo izgrađeno za dobrobit sviju nas, i onih koji stasaju pored nas, i koji treba da nas pamte po dobrom.

Neka se moja izjava ne shvati kao kritika, jer nije lijepo kritizirati, posebno ne ako zato nema opravdanih razloga i ako je to u novogodišnjem broju "Kotoripskog vjesnika", no mi smo oduvijek uspjehe stavljali u drugi plan i bili skromni, želimo to ostati i sada, ali moramo izraziti i određeno zadovoljstvo onim što smo učinili za dobrobit svih nas.

 

 

Svim mještanima, radnim ljudima MZ puno sreće i uspjeha u Novoj 1988.

 

 

 

Prisustvo većeg broja simpatizera Komunističke partije rezultiralo je 1924. godine formiranjem partijske ćelije u Kotoribi. Bila je to druga partijska ćelija u Međimurju. Prva je oformljena 1923. godine u Tvornici pletene žice, čavala i metalnog namještaja u Čakovcu, ali pod imenom ćelija Nezavisne radničke partije Jugoslavije.

Ćelija u Kotoribi se razvila iz čitalačke simpatizerske grupe koja se inače sastojala od 12 ljudi, a u trenutku formiranja imala je četiri člana: Josip Rad-manić - sekretar, Kazimir Petković, Đuro Rajher i Josip Šalamon. U isto vrijeme formirana je i jedna ćelija SKOJ-a i dvije simpatizerske skojevske grupe. Organizacijom SKOJ-a rukovodio je član partijske ćelije Josip Šalamon. Skojevci su bili Franjo Horvat, šo-fer, Karlo Šafarić, stolarski radnik, Pa-vao Radmanić, košaraški radnik (kasnije kao ekonomski emigrant otišao u Kanadu) i Stjepan Vugrinčić, pekarski radnik (kasnije je napustio skojevsku organizaciju].

Simpatizerskim skojevskim grupama, od kojih je svaka imala po desetak članova, rukovodili su članovi partijske ćelije Kazimir Petković i Đuro Rajher. Sastanci partijske i skojevske organizacije održavali su se uglavnom u kući Kazimira Petkovića. Simpatizeri, organizirani u čitalačke grupe, proučavali su naprednu literaturu, a posebno  "Mladi boljševik", "Novu reč", "Glas", "Radnik" i časopis "Balkanska federacija".

Iako je partijski rad vremenom postajao sve teži zbog pritiska režima, partijska je organizacija Kotoribe tokom 1925. godine znatno ojačala dolaskom trgovačkog pomoćnika Slavka ŽerjaVi-ća, zastupnika šivaćih strojeva Singer. On je kao član Okružnog komiteta KPJ Varaždin povezao partijsku ćeliju Kotoribe s Okružnim komitetom.

Partijska organizacija Kotoribe s manjim je prekidima radila sve do 1932. godine. Aktivnost organizacije je slabila kada bi njeni članovi odlazili iz Kotoribe ili pak bili hapšeni. Njen utjecaj na okolinu nije bio naročiti, članovi Partije su se isuviše vezali uz svoj krug i nisu aktivnosti provodili kroz radničke organizacije. Sekretar organizacije, Josip Radmanić bio je 1927. godine uhapšen i osuđen na godinu dana zatvora. Neki od članova Partije otišli su u međuvremenu u prekomorske zemlje. Progoni komunista i njihovih simpatizera iz godine u godinu su se pojačavali.

Ipak, 1926. godine partijska je organizacija Kotoribe u obližnjoj šumi organizirala, u to vrijeme masovnu, proslavu 1. maja. Zboru je prisustvovalo preko 60 mještana.

 

Piše: prof. VLADIMIR KALŠAN

 

 

Koristeći mjesno javno glasilo i oglasnu službu, članovi KUD-a, u želji da ojačaju i omasove svoje redove uputili su pozive 1. i 11. ovog mjeseca svim ljubiteljima pjesme, plesa, svirke i glume da dođu u redove Društva. Poziv i apeli izgleda da su upućeni na krivo mjesto jer se je odazvala svega petorica novopridošlih. Iz Društva poručuju da ih to neće obeshrabriti i da će obnovljeni (malobrojno) biti još bolji, a poziv zainteresiranima i dalje ostaje otvoren.

 

Komunisti našeg mjesta, općine i predstavnici DPO mjesta bili su sudionici svečane akademije posvećene 50. godišnjici dolaska druga Tita na čelo KPJ.

U petak, 18. prosinca je na ovom svečanom skupu o Titovim jubilejima i predrevolucionarnom radničkom i komunističkom pokretu govorio prof. Vladimir Kalšan, direktor Muzeja Međimurja Čakovec.

Izveden je i prigodni kulturno-umjet-nički program u kojem su sudjelovali učenici mjesne Osnovne škole, recitatori OOSSO te članovi KUD-a "Ivan Knez".

 

U utorak su čestitari vojnicima - graničarima bili predstavnici radnih i društveno-političkih organizacija mjesta, a u povodu Dana JNA. Tom prigodom su se vojnicima - graničarima kraćim kulturno-umjetničkim programom predstavili učenici mjesne Osnovne škole i članovi tamburaške sekcije KUD-a  "Ivan Knez".

 

U subotu će našim mališanima doći u goste dobri Djeda Mraz. Doček će mu biti upriličen toga dana na Željezničkoj stanici u 16,30 sati. U pratnji mališana Djed će otići do kino-sale gdje će njemu i ostalim mališanima biti priređen bogati program. Djeco, Djed Mraz vas očekuje u kino-sali u 17 sati!

 

U našem napisu "Za ljepše posljednje počivalište" (II) kritizirali smo nesavjesne mještane za ponašanje na groblju. Između ostalih, bilo je spomenuto ime Gadanec Katarine. Kako u mjestu žive dvije sumještanke istog imena i prezimena čitaocima dajemo objašnjenje da se ovo nesavjesno ponašanje ne odnosi na Gadanec Katarinu iz Ulice Maršala Tita 38.

 

 

Ugostiteljsko-turistička radna organizacija "Union" Čakovec i Turističko društvo Čakovec su i ove godine u suradnji sa "Večernjim listom" Zagreb bili organizatori tradicionalne manifestacije "Dani međimurske kuhinje". Pozivu organizatora odazvale su se članice Aktiva žena našeg mjesta, Tere-zija Trstoglavec, Franciska Rebok i Ružica Matotek. One su mnogobrojnim gostima "Međimurske hiže" u BaJogov-cu prezentirale samo dijelić svog kuharskog umijeća za što su dobile laskave kritike, dok je Aktiv žena dobio plaketu i diplomu  "Večernjeg lista".

Obavještavaju se domaćinstva koja su se priključila na vodovodnu mrežu, a još ne koriste vodu, da to prijave G,K "Međimurje" Čakovec, OOUfi "Komunalne djelatnosti" (broj telefona 815-804 ili 812-420), i u tom slučaju neće plaćati akontaciju u koju je uključen i utrošak vode, već samo osnovnu uplatu koja sada iznosi 410.- dinara mjesečno.

 

Uoči Rana Republike u Čakovcu je održan rekreativni susret Aktiva žena i Društva za sportsku rekreaciju "Partizan" iz Čakovca, Murskog Središća, Preloga i Kotoribe te rekreativki iz MTC i Doma umirovljenika. U veoma dobro organiziranim susretima naše su predstavnice pokazale kvalitetno znanje i umijeće u disciplinama: "majstori mača", "tko je precizniji", viseća kuglana, "da li smo spretni" i u izjednačenoj konkurenciji osvojile su sveukupno drugo mjesto te diplomu.

Ovaj uspjeh su ostvarile: Horvat Vera, Matotek Zdenka, Strbad Branka, Plač-ko Senka, Marđetko Ljiljana, Virgej Kse-nija, Grubić Štefica, Radmanić Smilja-na, Zvošec Vesna  i  Zvošec Jasna.

 

Pred naš najveći praznik Dan Republike je u gradskoj vijećnici u Čakovcu predsjednik Skupštine općine mr. Slav-ko Bubek zaslužnim građanima i radnicima Međimurja predao odlikovanja Predsjedništva SFRJ. Među devetnae-storicom odlikovanih troje ih je zaposleno u Kotoribi: Katica Juzbašić i Štefica Grubić u OŠ Kotoriba, te Nikola Bermanec, zaposlen u ŽCP Kotoriba. Čestitke odlikovanima, uz apel Komisiji za odlikovanja pri MZ Kotoriba da bi i ona na svoj dnevni red morala nakon nekoliko godina staviti prijedlog zaslužnih mještana za odlikovanja. Vjerojatno ih u našoj sredini ima?

 

 

U veljači iduće godine izlazi osmi broj Vjesnika, glasila i omiljenog gosta naših domova. Za idući broj najavljujemo: najaktualnije vijesti iz MZ, nastavak napisa prof. Kalšana o predratnom komunističkom i radničkom pokretu u Kotoribi te napis Elizabete Dominić pod nazivom "Problem starih i nemoćnih osoba".

 

 

Godinama jači

 

Daleke 1954. godine počinje razvojni put Ugostiteljsko-proizvodne radne organizacije "Bratstvo" Kotoriba, osnivanjem ugostiteljskog poduzeća "Grozd". U tom vremenu poduzeće u svom sastavu ima svega četiri ugostiteljske radnje. Osam godina kasnije, 1962. godine, ugostiteljskom poduzeću pripaja se postojeće "Zanatsko-pekarsko-me-sarsko poduzeće", da bi se šest godina kasnije združena radna organizacija integrirala sa ugostiteljskim poduzećem "Jelen" iz Donjeg Kraljevca, pod imenom "Bratstvo". Radna organizacija djeluje danas u oblasti ugostiteljstva, trgovine te proizvodnje kruha, mesa i mesnih prerađevina. Interesantna i pohvalna činjenica je da RO od svoga osnutka pa do danas posluje uspješno - bez gubitaka. Dobri poslovni rezultati jačaju primarnu djelatnost RO - ugostiteljstvo, no i ostale djelatnosti nisu zanemarivane. Od malog i skromnog kolektiva sa 4 ugostiteljske radnje, "Bratstvo" postaje radni kolektiv koji danas ima 46 ugostiteljskih radnji, 24 trgovačke radnje te pekarski i mesarski pogon sa 380 zaposlenih.

Svojim planiranim dohotkom po radniku od 3.400.000 dinara za 1987. godinu i prosječnim osobnim dohotkom od

Preuređena  kuhinja   Hotela   "Bratstvo"

215.000. dinara (za treće tromjesečje) "Bratstvo" se ubraja u red solidnih RO općine Čakovec.

Izdvajanjem u akumulaciju djela dohotka za budući razvoj, radnici vide bolju budućnost kolektiva. Rezultati su vidljivi. Navesti ćemo samo veća investicijska ulaganja, koja su odlukom organa upravljanja poboljšala uvjete privređivanja i rada te pružila veći nivo usluga i povećanja kapaciteta postojećih objekata.

Iz tih investicijskih zahvata izdvajamo: Pred sedam godina u Draškovcu je izgrađen suvremeni restoran sa dvostaz-nom automatskom kuglanom kapaciteta 200 sjedećih mjesta i omiljenim sastajalištem mladih. Dvije godine kasnije izgrađeno je suvremeno skladište i modernizirao se postojeći vozni park. Prva faza dogradnje postojećeg Hotela "Bratstvo" počinje 1983. godine, broj sjedećih mjesta povećava se za 100, a druga faza gradnje dovršena je ove godine uređenjem prostora oko automatske kuglane, povećanjem spavaćih kapaciteta na 40 ležaja i preseljenjem poslovnih prostora Radne zajednice. Dvogodišnji period od 1984-1985. u "Bratstvu"  su iskoristili za modernizačiju mjesne pekare i izgradnju suvremenog ugostiteljskog objekta u GorIčanu pod popularnim nazivom "Goba", kapaciteta 280 sjedećih mjesta, dvo-staznom kuglanom te poznatom kuhinjom gljivarskih i ostalih specijaliteta sa 200 obroka dnevno. Prije godinu dana u Kotoribi je izgrađena suvremena prodavaonica prehrambeno-mješovi-te robe, proširena je i modernizirana kuhinja kotoripskog hotela. U to vrijeme u Kotoribi je modernizirana i postojeća klaonica.

U ovoj godini u RO su prioritet dali izgradnji nedavno otvorenom Disco baru "Madona" u Donjem Vidovcu, namijenjenom svima koji se osjećaju mladima i dakako mladima. Bar je opremljen modernim tehničkim uređajima i bogatom video-opremom. I Donji Mihaljevec je dobio adaptacijom suvremeni snack-bar, a na graničnom cestovnom prijelazu sa NR Mađarskom adaptirali su postojeći restoran.

Ovim ulaganjima RO "Bratstvo" stala je uz bok sličnim radnih organizacijama ovoga područja, kako po kvaliteti usluga tako i ,po kvaliteti proizvoda i produktivnosti rada.

Vrlo visoko priznanje za podizanje kvalitete    ugostiteljsko-turističkih    usluga

(za to je bitan ,mentalitet i sastav gostiju) RO dobiva ove godine kada je bila uspješni organizator proizvodno-natje-cateljskog susreta ugostiteljskih radnika ZO Varaždin, na kojem nisu ostali zaboravljeni rezultati njihovih predstavnika.

 

Planovi za sutra?

Organizacija će i nadalje provoditi poslovnu politiku baziranu na vlastitim snagama u cilju pružanja kvalitetnih usluga i daljnjeg razvoja područja donjeg dijela Međimurja. U tom pravcu planiraju modernizirati ugostiteljske objekte u Donjoj Dubravi, Prelogu i Ho-došanu. Pekarski pogon svojom proizvodnjom od 2,5 milijuna kilograma kruha i peciva godišnje, snabdijeva cijelo donje područje Međimurja. Da bi potrošači bili zadovoljniji konstantno će se raditi na unapređivanju njihove kvalitete, dok će započeto preseljenje mesarskog pogona na novu lokaciju biti nastavljeno.

Za ovakve ambiciozne planove neophodno je potreban mlad i stručan kadar, u RO na njih ne zaboravljaju, pa ih okuplja preko sufinanciranja i stipendiranja njihovog školovanja, s nadom ne uzalud.

 

 

 

 

 

Geografski položaj mjesta diktira mje-štanima bavljenje ribolovom otkad se mjesto prvi puta u historiji spominje, no organiziranim ribolovom se ljudi u Kotoribi počinju baviti od 1952. godine. Te godine grupa ribolovaca zaposlenih u košaračkom pogonu u Prelogu i učlanjenih u tamošnje Ribolovno društvo, rodom iz Kotoribe pokreću inicijativu o organiziranom ribolovu u mjestu. Među inicijatore i organizatore formiranja Društva spadaju: Šalamon Đura, Vra-čić Josip, Horvat Stjepan, Gadanec Ivan, Špoljarić Tomo, Fuš Nikola, Radmanić Josip, Debić Rok, Dolenec Drago i Do-lenčić Stjepan i oni su ujedno činili prvi Upravni odbor društva. Od neorganiziranog pa do organiziranog lova ribe za razvoj ribolova u mjestu vezano je ime 80-godišnjeg Matjanec Ivana koji ribu lovi punih 70 godina i bio je vjerojatno idol tadašnjim osnivačima formiranja SRD. Od formiranja pa do danas svaku kalendarsku godinu karakterizira blagi porast članstva, tako da je u 1987. u Društvo učlanjeno 505 ribolovaca sa čak 68 pionirskog uzrasta.

Osim organiziranog lova i napretka ribolova, u Društvu se susreću sa dosta problema koji su neupućenima strani, koji misle da je mjesto ribolovaca samo vezano za ribički štap i vodu. Borba protiv krivolova i ribolova u zabranjenim vodama problem je s kojim se u društvu bave od samog osnutka. Još uvijek postoje oni koji "ne poznaju" zabranjene vode pa ulaze u nedopušteni ribolov u teritorijalne vode susjedne Mađarske pa na taj način pričinjavaju probleme sebi, a time i krnje ugled SRD, no i ta se situacija s godinama popravlja zahvaljujući prvenstveno vrlo dobroj suradnji sa graničnim jedinicama JNA, pa zajedno s njima i vrše kontrolu nedopuštenog ribolova. Jeć nekoliko godina unatrag sve više pažnje ribolovci poklanjaju razvijanju takmičarskog duha među članovima, konstantno  se  uključuju   u  takmičenja općinskog i republičkog značaja. Ovdje valja spomenuti da su u takmičenja uvijek uključene sve kategorije članova, da ni jedna od njih nije zanemarena, i jedino su SRD u Međimurju koje uz centre, omladince i pionire ima ženske ekipe - seniorke i pionirke. Sa ponosom ističu pionirke ribolovke koje (jotovo na svim natjecanjima osvajaju trofeje i priznanja, a posebno su uspješne u najbrojnijem - Kup natjecanju. Rezultati ostalih kategorija na natjecateljskom planu nisu nezanemarivi. Skupe pripreme (hrana za ribe iz inozemstva), često daleka putovanja najčešće su prepreke ka postizanju još boljih rezultata. Takmičenja na njihovim vodama koriste za stjecanje financijske dobiti preko prigodne prodaje hrane i pića s interesantnim podatkom da takva takmičenja posjećuje sve veći broj mještana.

Već dugi niz godina imaju uspostavljenu vrlo dobru suradnju sa SRD "Janko Gredelj" iz Zagreba, u porastu je suradnja sa društveno-političkim organizacijama mjesta, posebno sa Aktivom žena i KUD-om "Ivan Knez", a suradnja sa mjesnom Osnovnom školom posebno je vrijedna spomena. Da bi kod najmlađih pobudili interes za sportski ribolov, završetkom svake školske godine ulaze među njihove redove dijeleći najuspješnijima u učenju besplatne ri-bolovne dozvole. Na taj način ne samo da takve učenike nagrađuju već stvaraju solidne temelje za kontinuirani rad, pomlađuju se, a mladima približavaju ovaj koristan i zanimljiv sport te ih postepeno uvode u sistem ONO i DSZ.

Planovi za budućnost? Razmotriti, pa čak i prići izgradnji Doma ribolovaca, konstantno jačati i unaprijediti ribočuvarsku službu. Jačanju i omasovljenju članstva i nadalje davati prioritet u svim kategorijama. Posebnu pažnju posvetiti poribljavanju postojećih voda, a sa Društvom za sportsku rekreaciju "Partizan" u 1988. godini moraju organizirati Radničke sportske igre u sportskom ribolovu, organizirati Kup pionira i pionirki Kotoribe, a akce-nat dati uključivanju članova u još angažiraniji rad DPO mjesta jer će to biti njihov skroman doprinos razvoju i poboljšanju rada njihove životne sredine. Poznavajući njihov višegodišnji entuzijazam i brojnost ne sumnjamo u realizaciju zacrtanog.

 

Zavjesa je pala na još jedno kalendarsko nogometno ljeto. S obzirom da NK "Graničar" okuplja najveći broj s'impa tizera i da je u nedjelju održao svoju redovnu Skupštinu, čitaocima prezentiramo učinak seniorske ekipe (najgledanije) sa uvjerenjem da će vas osvrt na njihove rezultate i najviše zanimati.

Prema podacima koje nam je iznio trener seniorske ekipe i jedan od najzaslužnijih što ovom napisu možemo i dati ovakav naslov, Antun Čižmešija, saznajemo:

U 1987. seniorska ekipa odigrala je ukupno 57 utakmica, 29 prvenstvenih, 24 prijateljskih i 4 kup utakmice. "Što se tiče prvenstvenih rezultata na kraju natjecateljske sezone 1986/87. u Trećoj regionalnoj ligi - sjever, klub je osvojio 8. mjesto kojim je stekao pravo natjecanja u Zagrebačkoj regionalnoj ligi - sjever. Završetkom polu-sezone 1987/88. seniorska ekipa zauzima vrlo dobro drugo mjesto sa 22 osvojena boda.

 

U svim odigranim utakmicama igrači seniorske ekipe postigli su 224 zgoditaka, dok su primili svega 84. Najuspješniji strijelac ekipe je Robert Čižmešija sa 74 postignuta zgoditka, Po ocjenama sportskih izvjestitelja, najbolje ocjenjeni igrač je Vinko Legin sa prosjekom ocjene 7,30 po utakmici. Sa rezultatima sam, kao trener, a trebao bi biti i klub, potpuno zadovoljan. Nadmašili smo sva očekivanja zahvaljujući prvenstveno zajedničkom radu i suradnji igrača i Uprave. Najveći teret su ponijeli igrači - seniori, pa stoga ni rezultati nisu izostali" - riječi su prvog trenera ekipe. Pitajući Čižmešiju za budućnost ovog sastava ustvrdio je: "Poduzet ćemo sve preko uigravanja ekipe da očuvamo sadašnju poziciju na prvenstvenoj ljestvici, sa planovima da čak i napad-nemo čelnu poziciju. Mi to možemo uz svestrani angažman svih koji vole klub, svih Kotoripčana koji mnogo daju za ovaj klub. Očuvanjem sadašnje pozicije i priželjkivanog juriša na čelnu poziciju dat ćemo najveću čestitku i doprinos jubilarnom rođendanu kluba" - završio je trener Čižmešija. Poznavajući ambicioznost kompletnog tima NK, i njihove sposobnosti, vjerujemo da će se u jubilarnoj godini i želje svih zaljubljenika kluba i ostvariti.

 

Naši simpatizeri nisu iznevjerili naša  očekivanja.  Na  našu   molbu  za financijsku pomoć odaziv je bio očekivajući. Koristimo priliku da zahvalimo svima koji su se odazvali i koji  će nam svoj prilog poslati do kraja godine!     NK "Graničar" Kotoriba