ŽELJEZNIČKI MOSTOVI NA MURI

Jedan od najznačajnijih objekata na najstarijoj pruzi u Hrvatskoj državna granica - KOTORIBA - ČAKOVEC, puštenoj u promet 24.4.1860. godine je most na rijeci Muri. Taj most je i prvi željeznički most u Hrvatskoj, udaljen 3,4 km od KOTORIBE, najstarijeg hrvatskog željezničkog kolodvora. Gradnja mosta na rijeci Muri usko je povezana s gradnjom najstarije pruge u Hrvatskoj.

Društvo južnih željeznica ili carsko kraljevstvo priviligirano Austrijsko društvo državnih željeznica, ili ukratko ST.E.G , 1855.god. dobilo je koncesiju za građenje i eksploataciju pruga. 08.6.1856. Car Franjo Josip odobrio je koncesiju za izgradnju pruge (i mosta na Muri) s pravom gorištenja 90 godina, uz udjel državnog kapitala.

Glavni dioničari bili su Hrvatsko-ugarski velikaši: knezovi Nikola Esterhazi i Filip Baćanin, grofovi Juraj Fešterić, Johan i Koloman te Juraj Šomodi. Postojale su tri varijante o spajanju, odnosno vezivanju ove pruge na postojeću magistralu BEČ - ZIDANI MOST - TRST.

Jedna varijanta trebala je biti preko Maribora, druga varijanta kod Poljčana a treća kod Pragerskog, Čakovca, Kotoribe za Murakerestur i Kanižu.

Odobrenje za gradnju dobiveno je već u siječnju 1857. god. kada se odmah i započelo sa radovima po cijeloj trasi. Grof Jurajetić je i najzaslužniji što je magistralna pruga prošla Međimurjem. Ta magistrala prošla je Međimurjem dijelom radi skračivanja linije, no ponajviše u interesu grofa Feštetića i ekploatacije njegovih hrastovih šuma u Međimurju.

Kroničar je zabilježio da su graditelji imali teškoća na slijedećim objektima, ujedno i najvećim na trasi: na mostu preko Mure kod Kotoribe i Drave kod Ptuja i drenažama uz dravsku obalu kod Ormoža. Iz tih izvora utvrđeno je da je za most i prugu dopremljno 650.000 centri tračnica čak iz Engleske (najbolji čelik na svijetu).

U to doba država zapada u financijske poteškoće te odustaje od gradnje novih pruga, a postojeće predaje privatnom engleskom i francuskom kapitalu, te njegovim predstavnicima povjerila buduću gradnju novih pruga. Prodajna cijena je bila 100.000 franaka u srebru, a novi vlasnici stupili su u posjed 01.11.1858. godine. novi vlasnici postavili su i nove rokove za gradnju pruge Velika Kaniža - Kotoriba - Čakovec - Pragersko.

Predviđeno je da pruga bude gotova do 31.12.1861. godine, no ni tih rokova nisu se u potpunosti pridržavali, već su radili redoslijedom koji im je najviše odgovarao.Tako je naša pruga kroz Međimurje izgrađena nakon roka za jednu godinu i osam mjeseci, dok je pruga Zagreb - Karlovac sagrađena u zakašnjenju od preko dvije i pol godine.

Prvi most sagrađen je na rijeci Muri 1860. godine, točnije pušten u željeznički promet 24.4.1860. Sastavljen je od neprekinute metalne konstrukcije (u jednom dijelu) i dužina mu je 153 metara na šest betonskih oslonaca i sa tri riječna otvora.

Drugi most napravljen 1905. na istim osloncima (nosačima) tj. na postolju prvog mosta. Sastavljen je od pet zasebnih metalnih konstrukcija. dužina mosta je 153 metara, ista kao prvog. Stvaranjem stare (prve) Jugoslavije, Mura postaje granica Mađarske i Jugoslavije pa i most dobiva dodatak -granični željeznički most. Taj most je miniran 6.4.1941. god. u 9 sati od strane jugoslavenske vojske, da bi se spriječio prodor njemačke vojske u Jugoslaviju iz Mađarske.

Most je djelomično popravljen, što je dokaz da su preko miniranog mosta u Kotoribi u travnju 1941. god.ušli njemački vojni kamioni. taj drugi most zbog miniranja i dotrajalosti je porušen 1945. godine.

Treći most razlikuje se po konstrukciji i dužini od prva dva mosta. Ukupna dužina je 152,10 metara, ima dvije zasebne konstrukcije, metalne, na 12 nosača ili oslonaca, od kojih najjači treći u samoj rijeci Muri tj. ima dva riječna otvora. to je korito Mure u najkrivudavijem stanju. Taj improvizirani most sagradila je jugoslavenska vojska 1945. godine i trajao je trideset godina tj. do 1974. Metalna konstrukcija ima tri nosača, iznad same rijeke, sastavljena od dva dijela, (svaki po 31m) i karakteristično je obojen i zastićen od korozije s hrvatske strane sivomaslinastom bojom, a s mađarske strane zelenom bojom.

Četvrti most tj. sadašnji most je najmoderniji po konstrukciji, funkciji i najjači po opterečenju po metru dužine. Pušten je u promet 8.4.1975. godine. ukupna dužina mosta je 170 m, stavljen je na četiri armirano betonska nosača i ima tri riječna otvora. Konstrukcija mosta je željezna, zastićen je od korozije bojom i konstrukcija je u jednoj cjelini. Radovi na izgradnji ovog mosta počeli su 1972. godine. U stupove, nosače mosta ugrađeno je 1.100 kubičnih metara betona i 30 tona betonskog željeza, a čelična konstrukcija teška je 535 tona.

Idejni, glavni i izvedbeni projekt izradio je Biro za projektiranje ŽTP-a Zagreb, a projekt za stupove upornjake je izradio UVATERV, državno poduzeće za projektiranje objekata veza transporta i prometa Mađarske. Radove na temeljima i stupovima izradilo poduzeće Hidepito Vallalat iz Budimpešte, čeličnu konstrukciju Đuro Đaković, a radove na polaganju gornjeg stroja izvela je sekcija za pruge Varaždin.

Ovom prugom međimurski Hrvati odlazili su na razna bojišta u rat, i na rad u razne krajeve širom svijeta.