IAKO POSLUJU S GUBICIMA, PRERAĐIVAČI ŠIBE IZ KOTORIBE IZLAZ VIDE U JAČOJ POSLOVNOJ VEZI S KOŠARAČKO-PLETAČKOM TVRTKOM IZ ISTOG MJESTA, KOJA JE NAJVEĆI VJEROVNIK, ALI I NAJVEĆI KUPAC NJIHOVIH PROIZVODA

Mura je stateški parner za Šibu!
* Niti Šiba ne može bez nas a niti mi bez njenog proizvoda. Mi smo tu susjedi i mještani i htjeli bi da se ta proizvodnja održi. Jer, plasmana šibe u druge krajeve nema! - ističe Zoran Radmanić, direktor Mure.

Među 19 međimurskih poduzeća u kojima država ima u vlasništvu 25 i više posto nalazi se i Šiba iz Kotoribe, tvrtka specijalizirana za proizvodnju i preradu vrbove šibe. Državni portfelj u njoj iznosi 47,49 posto. Prema podacima Hrvatskog fonda za privatizaciju, u poslovanju za 1999. godinu Šiba je iskazala gubitak od 583.607 kuna, odnosno ukupni prihodi bili su 741.866 kuna, a rashodi 1.325.473 kune. Zbog svega toga o Šibi je nekoliko puta raspravljano na županijskoj Koordinaciji zaduženoj za pronalaženje rješenja za izlazak iz krize, odnosno daljnjoj privatizaciji tvrtki u vlasništvu države većem od 25 posto. Na čelu Koordinacije je podžupan Marijan Vukšić, koji je u više navrata, govoreći o Šibi, spomenuo da tamo situacija nije čista, te da ima naznaka kako je gubitak namjerno napravljen da bi Šibu preuzela Međimurjeplet Mura, također iz Kotoribe, koja je i najveći kupac proizvoda Šibe.

Čak što više, pokušao je obrazložiti Vukšić, direktor jedne tvrtke sjedi u Nadzornom odboru druge i obrnuto, što također može biti povod za sumnju u "čista posla". Iako je na svečanosti u povodu Dana Kotoribe direktor Međimurjepleta Mure, Zoran Radmanić, pozvao podžupana Vukšića da posjeti obje tvrtke i da se na licu mjesta upozna sa situacijom, on se još nije odazvao pozivu. No, zato smo mi o svemu otvoreno razgvorali s dva najodgovornija čovjeka u Šibi i Muri.

UMJESTO PLAĆA - AKONTACIJE

Direkor Šibe, Ljudevit Plačko, dočekao nas je u ogromnom tvorničkom krugu kilometar udaljenom od Kotoribe. Tu se nalazi nekoliko novijih prostranih hala u kojima se šiba kuha, guli, sortira, boja... Niz godina je u poslu s vrbovom šibom zato probleme dobro poznaje. Dok nam pokazuje proces proizvodnje, upoznaje nas s trenutnim stanjem:

- U Šibi je situacija teška kao i uvijek dosad. Velike su poteškoće oko financiranja sirovine, oko podmirenja obaveza prema državi i oko isplata plaća. Zbog kroničnog nedostatka novca tu su i problemi oko održavanja postrojenja, redovnog poslovanja... Trenutno Šiba ima 17 zaposlenih, a praktički u režiji nemamo nikoga. Premalo nas je, ali zbog besparice stalno kuburimo s radnom snagom. Zaposlenici prema potrebi rade sve: od uzgoja šibe, košnje ujesen i zimi, pa do skupljanja šibe, prijevoza i prerade. Njihovo je i kuhanje, guljenje, sortiranje i sušenje te otprema. Ponavljam, sav taj veliki obim poslova rade isti ljudi. Tek povremeno zapošljavamo sezonsku radnu snagu. Inače, u zakupu imamo 54 hektara zemljišta, od čega je pod šibom aktivno oko 40 hektara. S tih površina mi godišnje isporučujemo oko 200 tona sušene šibe. Od toga 95 posto kupuje Mura, ostalo su sitni kupci a nešto ide u izvoz.

Što se duga tiče, on se vuče od ranije, praktički još od vremena OOUR-a Proizvodnja i prerada šibe, koji je poslovao u okviru Međimurjepleta. Kad je počela privatizacija i kad su nastala trgovačka društva, svi su uzeli svoje a novonastaloj Šibi ostale su dubioze. Da bi se riješila ta situacija, s Dioničkim društvom Mura, koje je i najveći vjerovnik, napravli smo prijedlog za izlazak iz gubitaka koji je predan Hrvatskom fondu za privatizaciju i koji je na Vukšićevoj Koordinaciji najprije pohvaljen. No, kasnije sam čuo drugačije izjave i nekakva "brenzanja", ali s nama nitko poslije nije razgovarao niti bio tu. Volio bi da podžupan dođe ovamo i vidi situaciju na licu mjesta - ističe direktor Plačko, te dodaje da se zbog svega toga radnicima ne mogu isplaćivati redovne plaće, nego neku vrstu akontacije, a doprinose državi ne podmiruju!

DUG JE NASTAJAO GODINAMA

Član Nadzornog odbora Šibe i direktor Međimurjepleta Mure, Zoran Radmanić, naš je drugi sugovornik.

- Mi sa Šibom uspješno surađujemo još dok je Međimurjeplet bio jedinstvena firma, dakle od osamdesetih godina kad je Proizvodnja i prerada šibe kao tvrtka formirana u Kotoribi. Bilo je i onda razgovora o tome hoće li djelovati samostalno ili u okviru tadašnjeg Košaraštva? S obzirom da je u funkcioniranju te firme uočeno dosta problema, zbog praćenja uspješnosti odlučeno je da bude samostalni OOUR. Istovremeno dogovoreno je da sve tvrtke unutar Međimurjepleta pokrivaju troškove pa se tako duže vrijeme i radilo. Četiri košaračke firme koje su postojale u ono vrijeme u okviru Međimurjeplata: u Kotoribi, Donjem Vidovcu, Prelogu i Čakovcu, financirale su Preradu kroz kupnju šibe, ali se i putem šticunga pokrivala razlika između prihoda i troškova, jednom rječju pokrivali su se gubici. Devedesetih godina je donesen zakon o poduzećima, kada po inerciji svi nekadašnji OOUR-i Međimurjepleta postaju samostalne tvrtke. Tako su i Prerada i Košaraštvo prerasli u Šibu i Međimurjeplet Muru i nastavile suradnju. Kako nisu mogle pratiti situaciju na tržištu i udovoljiti zakonima ponude i potražnje, tri su ostale firme, osim dvije naše, propale: čakovečki ME-KO, pa Uzor u Prelogu, a i dio Međimurjepleta u D.Vidovcu je bitno smanjio proizvodnju i uopće prekinuo suradnju s Šibom. Dakle, jedini zadnji kupac koji sedam-osam godina kupuje šibu je Mura iz Kotoribe. No, Mura je i drugim stvarima pratila tu tvrtku, uz ostalo i bankarskim kreditima jer banke nisu htjele izravno gubitašu plasirati sredstva, pa su to radili ili uz našu garanciju ili uz ispunjenje drugih uvjeta a mi smo čak preuzeli na otplatu neke Šibine bankarske kredite. Da nije bilo toga, ona bi bila blokirana i ne bi mogla raditi. Zbog tih i takvih odnosa je i došlo do potraživanja Mure od Šibe, jer to nije situacija koja bi se desila za mjesec dana, nego traje već jedan duži vremenski period kaže Radmanić i dodaje:

ZA RAZLIKU OD DRUGIH, POVEĆALI SMO PROIZVODNJU

- Ipak, mislim da smo čitavo to vrijeme radili dobro, odnosno onako koliko nam je tržište dopuštalo. Naime, nama je osnovna intencija bila zadržati nivo proizvodnje u čemu smo i uspjeli. Tako je sada Mura jedina košaračka tvrtka u Hrvatskoj koja je čak ga i povećala proizvodnju. Zbog toga smo i razmišljali da će se ti odnosi sa Šibom s vremenom rasčistiti i da će biti kao što su bili na početku. Naime, i Mura i Šiba su u prvoj fazi privatizacije imale po 100 posto upisanu vrijedsnot od strane malih dioničara. No, s obzirom na probleme koji su se kasnije javljali u poslovanju, pogotovo u izvozu (kurs i visoke kamate), reflektirali su se i na naše poslovanje, tako da mali dioničari jednostavno nisu uspijevali otplaćivati dionice prema Fondu za privatizaciju, i slijedom toga je jedan manji dio dionica i Mure i veći dio Šibe ostao neotplaćen, odnosno vraćen Fondu. I sada smo u situaciji da Fond ima više od 47 posto dionica Šibe, dok su Murine u fazi otplate. S obzirom na te isprepletene odnose koji traju već dvadesetak godina, a u interesu opstanka Šibe ali i osiguranja sirovine Muri, probat ćemo riješiti situaciju s dionicama Šibe, te paralelno s time popraviti i poslovanje Šibe, koja danas na tržištu može vrlo teško samostalno poslovati.

SVE PRERADE ŠIBE U HRVATSKOJ SU PROPALE

* Možete li to pokrijepiti i konkretnim primjerima?

- Mogu, jer sve trtke koje su se bavile preradom šibe u Hrvatskoj su propale. Da je situacija sjajna onda bi i te druge tvrtke dobro poslovale i opstale, zato mislim da nema razloga za sumnje podžupana Vukšića. Prerade šibe ugasnule su u mnogo mjesta u Hrvatskoj: uz ove naše tri u sastavu ranijeg Međimurjeplata, propala je i prerada kod Jalkovca, zatim prerada u Slavonskom Brodu, Slavonkom Šamcu, te Razvitak Ludbreg koji je imao preradu u Hrženici bolju od ove u Kotoribi. Zato smo sretni što naša prerada u Šibi ipak radi i što smo preko naše Mure i za njihovu šibu osigurali tržište. Zato mislim da će naši prijedlozi za rješenje problema naići na razumijevanje i podršku županijskih vlasti i države, jer firma kao što je Šiba bez strateškog partnera teško može poslovati.

* Je li Mura Šibin strateški partner?

- Da. Ja mislim da je Mura za Šibu strateški partner, jer niti Šiba ne može bez nas a niti mi bez njenog proizvoda. Mi smo tu susjedi i mještani i htjeli bi da se ta proizvodnja održi. Jer, plasmana u druge krajeve nema! No, zbog ovih prigovora mi smo čak razmišljali i o tome da bi nam bilo jeftinije (i uz manje problema) da nađemo drugo rješenje. Prošle godine Mura je kupila kompletnu zelenu sirovinu, odnosno zelenu vrbovu šibu, koju smo dali na preradu u Šibu, a mogli smo je dati nekom privatnom gazdi koji također posjeduje kakve-takve kapacitete za preradu, a ima ih i u Kotoribi i u Donjem Vidovcu. Međutim, ipak smo zbog tog dugogodišnjeg odnosa vodili brigu da ljudi u toj firmi rade i da dobe plaću. Čak i bez obzira na to što smo mogli tu uslužnu preradu šibe kod malih poduzetnika dobiti i jeftinije - rekao nam je Zoran Radmanić, direktor Mure u Kotoribi.


ZORAN RADMANIĆ, DIREKTOR MEĐIMURJEPLETA MURE:

Zapuštena plantaža je neupotrebljiva!

LJUDEVIT PLAČKO, DIREKTOR ŠIBE:

Morali bi povećati cijenu šibe, ali...

- Da počnete od nule, da vam se otpišu svi dugovi, da li bi Šiba mogla pozitivno poslovati? - pitali smo direktora Šibe, Ljudevita Plačka:

- Mi bi u svakom slučaju trebali korigirati cijene šibe, jer su preniske. No, onda se postavlja pitanje da li bi proizvodi od takve skuplje šibe bili konkurenti na stranom tržištu. I tu dolazimo do trenutka kad ne znamo što je bolje? Zato mislim da bi bilo dobro da se Šiba i Mura na neki način ujedine u jednu tvrtku, da se spase i radna mjesta, ali i proizvodnja u jednom i drugom poduzeću. Bilo bi šteta da stoje ova postrojenja, da ljudi idu na Zavod za zapošljavanje, da dobijemo nove socijalne slučajeve, a teško bi i oni kooperanti koje danas okuplja Mura našli posla negdje drugdje. Opterećen bi opet bio državni proračun, koji je ionako sve tanji. Plantaže bi se zapustile. Zato nadzorni odbori i Šibe i Mure predlažu upravo takvo rješenje. (ij) Tekst i snimke Ivica JURGEC