Poplave su jedna od geofizičkih pojava, koje od samog početka života prate život i postojanje čovjeka. U borbi s vodenom stihijom, čovjek je postizavao promjenljive uspjehe, da bi često na kraju ponovno bio izložen njenom razornom djelovanju.

 

Na hrvatskom području osnovni razlog riječnih poplava (prelijevanje korita rijeka) uvjetovan je prekomjernim dotokom velikih količina vode, kao posljedica dugotrajnih kiša, topljenja snijega, naglih i velikih oborina, a s druge strane tome je krivnja nedovoljna regulacija tokova rijeka.

 

Za razliku od poplava, koje nastaju kao posljedica djelovanja različitih prirodnih fenomena i čiju pojavu hidrometeorološka služba može na vrijeme da predvidi i najavi (praćenje porasta vodostaja), moguće su i katastrofalne poplave, koje nastaju kao posljedica rušenja brana i hidrosustava iz različitih razloga (tehničko-građevinski nedostaci, potresi, ratna razaranja, diverzije i si.), te naglog izlijevanja velikih količina akumuliranih voda u okolno područje.

 

U situaciji kada se u svijetu, a i kod nas, izgrađuju hidroenergetski sustavi na rijekama, one mogu u nekim situacijama predstavljati veliku opasnost za okolna naseljena područja i biti uzrokom katastrofalnih posljedica.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

U nedjelju 25. travnja 1965. mještani Kotoribe bili su ponovno izloženi naletu vodene stihije. Vodostaj Mure bio je samo 8 cm niži od prošlogodišnjeg najvišeg vodostaja. Ovaj puta su stradali dijelovi naselja prema Muri i novi dio Kotoribe južno od željezničke pruge.

Najkritičnije je bilo u Ulici Đure Salaja gdje su bili podrumi puni vode, kao i dvorišta i vrtovi. I Ulica R. Končara nije bila pošteđena. Voda je prodrla u objekte desetak domaćinstava. Svi potoci oko Kotoribe su se izlili i poplavili velike poljodjelske površine, te je bila pričinjena velika materijalna šteta. Voda je doprla do Hotela koji je tada bio izgrađen, i do benzinske pumpe kod Letinjskog mosta na Muri.

Mura se je izlila na čitavom svom toku kroz Međimurje i poplavila sve livade i druge poljodjelske površine uz nizinske predjele uz svoje korito.

 

I Drava je porasla, ali se nije izlila iz svog korita. Nabujala matica prevrnula je skelu u Pažutu.

Zbog velikih kiša koje su nekoliko dana padale, kao i uslijed otapanja snijega u Alpama, vodostaj Mure je još uvijek bio iznad normale. Najviše su bile poplavljene površine oko Murskog Središća i Svetog Martina pa je zabrinutost poljodjelaca u svezi osiguranja dovoljne količine hrane za prehranu stoke u zimi, bila opravdana.

 

 

Katastrofalne posljedice veoma visokog vodostaja svih rijeka ne samo u Međimurju, već i u Hrvatskoj u lipnju 1965. nisu mimoišle ovaj kraj. Vodostaj Mure u posljednji mjesec dana kretao se oko i iznad kritične točke. Dulje vrijeme bilo je poplavljeno priobalno područje rijeke Mure u gotovo cijelom njezinom toku kroz Međimurje. Do prelijevanja vode preko nasipa iz korita, došlo je tokom polovine lipnja. Tom prilikom zabilježen je i jedan smrtni slučaj utapanja u nabujaloj rijeci. Žrtva mutne Mure bio je dvogodišnji dječak Nikola Škoda iz Kotoribe.

 

On je izmakao pažnji svojih roditelja, približio se vodi iza kuće, poskliznuo se i pao u vodu. Les dječaka pronađen je nakon desetak dana, kada je vodostaj Mure počeo padati.

Tih dana u Kotoribi je bilo najkritičnije u predjelu Zelengaja, gdje su mještani bili u stalnoj pripravnosti.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Dok je Mura poplavila čitav teren sa sjeverozapada Kotoribe, s jugozapadne i s južne strane, nju je ugrožavala voda koja je dolazila potocima Bistrecom i Rakovnicom. Da bi se zaštitilo Novo naselje, mjesni Štab za obranu od poplava u Kotoribi organizirao je mještane i mehanizaciju tadašnjeg pogona Poljoprivrednog poduzeća Čakovec na izgradnji nasipa u dužini od oko 300 metara.

 

Još tijekom svibnja 1965. bujica je raznijela veće količine ogrjevnog i celulo-znog drveta pogona Šumskog gospodarstva Čakovec, koje je bilo uskladišteno u blizini Lateralnog kanala.

Kada se je nakon duljeg vremena voda povukla, obrađivanje usjeva bilo je onemogućeno radi prevelike vlažnosti zemljišta. Također se voda zadržala u nekim nižim dijelovima naselja, naročito u Murskoj ulici i Ulici Matije Gupca u Kotoribi.46

Na potezu Sveti Martin - Mursko Središće - Dekanovec - Kotoriba pričinjene su velike štete usjevima. Prema procjeni Komisije za utvrđivanje šteta, pod vodom se našlo oko 400 ha livada, 380 ha zasijanog kukuruza i oko 150 ha zasijanog sa pšenicom, zobi i ječmom. Šteta pričinjena na ovim površinama procijenjena je na oko 120 milijuna dinara.

 

Nije prošlo niti 15 dana od prošle poplave, a Kotoripčani su ponovno bili primorani uložiti maksimum truda protiv vodene stihije. Međutim, ovaj puta je obrana bila znatno teža, ali bolje organizirana. Već 6. srpnja 1965. sastao se mjesni Štab tada osnovane civilne zaštite Kotoribe, koji je detaljno razradio plan mobilizacije i zaduženja ljudstva. Drugog dana oko 14 sati vodostaj Mure i dalje je znatno rastao pa je mjesni Štab odlučio, da se otpočne s akcijom gradnje obrambenih nasipa. To je bilo opravdano, jer je vodostaj Mure do 11 sati, 8. srpnja narastao na visinu od 409 cm što je bilop za 12 cm više od najvišeg vodostaja, otprije 15 dana. Kotoriba je bila opkoljena vodom, koja je počela prodirati prema Novom naselju, te Ulici Rade Končara i Zelengaju pa se zbog toga u svim dijelovima Kotoribe prišlo gradnji tzv. "zečjih nasipa". Taj nasip je na nekim mjestima bio visok i do 1,50 metra u dužini od 1.700 metara. Radilo se danju i noću. Na tim radovima sudjelovalo je oko 800 mještana. U nasip bilo je ugrađeno 2.800 vreća punjenih zemljom. U radu su se posebno isticali vatrogasci, đaci i policija.

 

Usprkos velikim naporima na utvrđivanju i izgradnji nasipa, voda je 8. na 9. srpnja 1965. u ranim jutarnjim satima prodrla u nasip kod Novog naselja. Međutim, do tada je bila izgrađena i druga obrambena linija ispred samih vrtova Novog naselja pa je tako spriječeno plavljenje ulica i kuća Novog naselja. Ipak je teško stradalo područje Ulice Rade Končara i Zelengaja. Bilo je djelomično poplavljeno 18 stambenih zgrada i karaula na granici kod željezničkog mosta na Muri (kod prijelaza za susjednu Mađarsku). Nivo vode bio je tako visok, da je djelomično poplavio u trokut željezničke pruge na kojem se okreću lokomotive, a i sam izlaz iz Kotoribe prema Donjoj Dubravi bio je ozbiljno ugrožen.

Radnici pogona Poljoprivrednog poduzeća Čakovec su uložili maksimum truda na izgradnji nasipa oko svog ekonomskog dvorišta i na taj način uspjeli su spriječiti prodor vode u staje za stoku i u poslovne objekte, ali im je stradao dobar dio slame i sijena koje je bilo uskladišteno u dvorištu pogona.

9. srpnja podzemne vode su nadošle u područje Ulice Matije Gupca i tu se je 9 kuća našlo pod vodom. Mještani su izradili kanal po kome su oticale podzemne vode i uticale u potok Krku. Nekoliko domaćinstava je bilo privremeno evakuirano i smješteno u prostorijama Društvenog doma u Kotoribi.

Velika šteta bila je pričinjena i na oranicama oko Kotoribe i Donje Dubrave i na površinama na kojima je bila zasijana vrbova šiba.

 

 

 

Nije prošlo niti mjesec dana otkako je Drava ozbiljno ugrožavala priobalno područje Međimurja, a već je 2. kolovoza 1965. vodostaj ponovno naglo porastao. Tome je bilo uzrok kišovito vrijeme i već do tada nakvašena zemlja. Zapravo tog dana u jutro, akumulacijsko jezero kod HE Maribor trebalo je prazniti svoje kapacitete radi snažnog pritiska velikih količina vode. Svake sekunde iz njega je puštano 1.900 kubnih metara vode. Vodostaj je tog dana porasao za 40 cm, ali je on i dalje rastao pa je do 17 sati istog dana porastao za još daljnjih 20 cm. Došlo je do izlijevanja vode preko nasipa kod sela Trnovca i ponovno plavljenje Romskog naselja i dijela Trnovca s desne strane ceste za Čakovec.

 

Iz dravskog korita voda se počela prelijevati preko svog nasipa kod Pušćina, te je plavila velike površine Šumskog gospodarstva.

 

U Svetoj Mariji bila je također kritična situacija, ali su se nasipi i dalje dobro držali. Tu je vodostaj mogao još porasti za 10 cm, koliko je nasip bio iznad stupca vodostaja. Da bi preduhitrili nabujalu Dravu, mještani Svete Marije odmah su se angažirali na učvršćivanju postojećih nasipa na Dravi. Od 2. do 3. kolovoza u noći, voda je i dalje rasla. Dan ranije vodostaj je na Dravi kod Varaždina iznosio 370 cm, a za daljih 2 sata on je porastao za još 3 cm. Kod Pušćina u to vrijeme već su četiri kuće bile poplavljene, a ukućani evakuirani, dok je voda opkolila daljnjih sedam kuća, sve do mjesne gostionice. Na dva mjesta prijetila je opasnost da se voda prelije preko asfalta magistralne ceste na relaciji Čakovec - Varaždin.

Veći dio stanovništva s desne strane magistralne ceste za Varaždin iznio je svoj namještaj i druge vrijednije stvari iz svojih kuća na sigurnija mjesta ili na tavan. I u Svetoj Mariji stanovništvo je bilo u pripravnosti.

 

Istovremeno je vodostaj rijeke Mure počeo rasti, ali tek 2. kolovoza 1965. Tog dana u 7 sati vodostaj kod Murskog Središća iznosio je 316 cm, a u 11 sati on je bio 322 cm, dok je u poslijepodnevnim satima vodostaj dosegao visinu od 342 cm pa nakon toga i visinu od 384 cm. Voda se počela najprije izlijevati na svoju lijevu stranu i plaviti površine prema Lendavi u Sloveniji, no najprije ona je krenula prema Petešovcima. Iz gornjeg toka Mure kod Gornje Radgone stizale su vijesti da Mura još raste, no taj visoki vodeni val još nije stigao na međimursko područje.

 

Nakon prestanka opasnosti od poplave, mjesni Štab za obranu od poplava u Kotoribi organizirao je izvlačenje, pražnjenje i čišćenje ugrađenih vreća iz nasipa i na taj način je spasio preko 2.300 vreća.

 

Nitko nije mogao niti naslutiti da će vodena stihija učiniti toliko štete i nevolje, koje je ona od 2. do 10. kolovoza 1965. učinila u Kotoribi i u nekim drugim naseljima Međimurja. Mutne i nabujale vode su se počele povlačiti tek 9. kolovoza i do tada su se one uglavnom povukle u svoja korita. Iza njih je ostao porušen most kod Kotoribe na potoku Bistrecu, te 20 metara dugačak most kod Podturna, 15 metara dugačak most (drveni) na Bistrecu, most na Strugi s desne strane rijeke Drave prema Legradu, te čitav niz manjih mostova i propusta na putovima. Tada je bila oštećena i željeznička pruga i nasip između Kotoribe i Donjeg Mihaljevca, kao i Kotoribe i graničnog prijelaza. Ostalo je poplavljenih 719 stambenih zgrada, od kojih 47 u Kotoribi je bilo potpuno srušeno, a 29 teško oštećeno. Bio je poplavljen i hotel "Bratstvo", Željeznički kolodvor, spomen-čitaonica, mesarski i košarački pogon i gospodarske zgrade Poljoprivrednog poduzeća u Kotoribi. Ponovno je bio plavljen novoizgrađeni motel i benzinska pumpa kod Letinjskog mosta. 60 domaćinstava ostalo je bez krova.

Za vrijeme ovih katastrofalnih poplava došla je do punog izražaja solidarnost stanovništva i odmah se počela pružati konkretna pomoć postradalima.

 

Od jeseni 1964. godine Međimurje je bilo izloženo stalnim poplavama. Već punu godinu dana stihija se poigravala s naseljima duž rijeke Mure i Drave. Najviše su stradala naselja donjeg Međimurja na zatoku dviju rijeka. Od sedam poplava koliko puta je Kotoriba bila plavljena, posljednja je donijela najveće materijalne štete. Voda se je popela do najkritičnijeg vodostaja od 437 cm, što je za 237 cm iznad normalnog vodostaja.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ovoj poplavi prethodile su velike kiše, koje su neprekidno padale između 1. i 3. kolovoza 1965., te je vodostaj obiju rijeka naglo počeo rasti. Vijesti o vodenoj stihiji, koje su stizale iz Austrije, bile su zabrinjavajuće, jer su govorile o poplavama u toj zemlji. Vodeni val se sve više primicao prema našem području pa su bili alarmirani svi mjesni štabovi za obranu od poplava kao i općinski Štab i vodopri-vredni stručnjaci Vodne zajednice Čakovec.

 

Mura je rasla vrlo polagano, tako da je općinski Štab naredio dežurstvo na nasipima nekoliko dana prije kritičnog stanja. Kasnije se vidjelo, da to nije bilo isto stanje kao prošli mjesec, već da prijeti mnogo veća opasnost. Zbog toga su bile poduzete mjere opreznosti najvišeg stupnja.

Da će doći do katastrofalne poplave, Mura je najavila već u utorak 3. kolovoza, kada je u 13 sati zabilježen kritičan vodostaj u Murskom Središću. Tada je mjesni Štab Kotoribe bio obaviješten, da može očekivati najgore. Naglom izlijevanju Mure u donjem toku pogodovao je i visok vodostaj rijeke Drave.

 

Utorak 3. kolovoza 1965. bio je dan nadčovječanskih napora mještana Kotoribe protiv vodene stihije. Tog dana su se svim snagama i sredstvima gradili nasipi u Zelengaju, ulici Matije Gupca, Novom naselju i na drugim ugroženim mjestima. Čitavo naselje Kotoribe izašlo je na obranu od poplave i na nasipima se smjenjivalo i do tisuću ljudi. Međutim, upravo tog dana vodostaj Mure rastao je vratolomnom brzinom. U pojedinim vremenskim razmacima vodostaj je rastao i do 10 cm na sat. Nagli rast vodostaja, nastavljao se i u noći od 3. na 4. kolovoza. Te noći mještani Kotoribe položili su ispit solidarnosti, boreći se sa vodenom stihijom sve do jutra idućeg dana.

 

Nepregledna vodena masa opkolila je Kotoribu, koja se branila nasipima izgrađenim oko čitavog mjesta. Iste noći u pomoć braniteljima pritekli su ponovno vojnici iz Čakovca i omladinske postrojbe. Tada se je ugradilo u obrambene nasipe preko 3.000 vreća punjenih zemljom, te bezbroj kubika zemlje i kamena. Čovjek se je uspio suprotstavljati stihiji 24 sata. Međutim, voda je i dalje dolazila i vrlo naglo rasla, tako da se više nije moglo oduprijeti vodenoj stihiji, koja je uz buku i vrlo intenzivne vodene šumove prodirala preko nasipa i u srijedu 4. kolovoza oko 8 sati, velikom brzinom počela je plaviti gotovo cijelo naselje Kotoribu.

Već ranije u jutro, oko 04,00 sata na mjesto nesreće stigli su članovi općinskog Štaba za obranu od elementarnih nepogoda Čakovec, koji su zajedno sa vodopri-vrednim stručnjacima preuzeli obranu mjesta. Zahvaljujući dobroj organizaciji i velikom zalaganju mještana, nije ipak došlo do još veće katastrofe, niti do ljudskih gubitaka. Voda je velikom brzinom prodirala u pojedine dijelove naselja pa su mještani jedva dospjeli spasiti gole živote, ostavljajući svoju imovinu na uništavanje vodenoj stihiji.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Kotoriba je bila cestovno i željezničkom prugom, odsječena od ostalog Međimurja. U srijedu 4. kolovoza u 10 sati vodostaj je iznosio 426 cm u Kotoribi, što je za 226 cm iznad normale. Međutim, iako je Mura bila "zakočena" vodama nabujale Drave, ona je još uvijek relativno brzo rasla. U srijedu poslijepodne Kotoriba je predstavljala žalosnu sliku. Čitavo naselje zapadno od Glavne ceste, bilo je pod vodom (oko 80% zgrada). Ljudi su spašavali stoku i najnužnije stvari. Ulica Ivana Kneza, Kolodvorska ulica i čitav niz drugih, postale su kanali po kojima su plovili mještani na improviziranim splavima, čamcima i velikim koritima, spašavajući što se spasiti dalo. Voda je na pojedinim mjestima dosegla visinu i do 2 metra. Ona je prodrla na peron željezničkog kolodvora, opkolila hotel "Bratstvo" i mnoge nove zgrade Kotoribe u Kolodvorskoj ulici i kod spomen-čitaonice, gdje je prelijevala Glavnu cestu.

 

Prodorom vode preko Glavne ceste kod željezničke rampe, voda je počela punom snagom plaviti i dio naselja istočno od Glavne ulice, koji je jedini do tada ostao nepoplavljen.

Vodena stihija je na jednom dosta velikom dijelu odnijela željeznički nasip kod mosta na Muri pa je istog dana (4. kolovoza) bio prekinut promet sa susjednom Mađarskom.

 

Tada se je u Kotoribu moglo ući jedino čamcem preko potoka Bistreca. Iz Čakovca i okolnih mjesta pa čak i iz Slovenije, bilo je dovezeno 23 čamca za promet na poplavljenom području.

Tih teških dana nije se zaboravilo niti na opasnost od epidemija, pa su mještani putem plakata upoznati da ne smiju uzimati vodu za piće bez prethodnog proku-havanja. Sanitetske ekipe su odmah izašle na teren vršeći raskuživanje bunara u ncpoplavljcnom dijelu naselja.

U Kotoribu je uspjela ući vatrogasna cisterna DVD Prelog, prije nego je vodena stihija srušila armiranobetonski most na Bistrecu. Rušenjem tog mosta i 40 metara ceste, opskrba Kotoribe je postala vrlo otežana.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vodena stihija nastavila je svoje rušilačko djelovanje i mnoge slabije kuće nisu mogle izdržati nalet vode. tako da je samo 4. kolovoza srušila 11 kuća.

Slijedeću noć stanovnici Kotoribe proveli su neumorno radeći na spašavanju imovine i na utvrđivanju jedinog nasipa, koji je još uvijek odolijevao naletima vode. Taj nasip se protezao u dužini od 600 metara istočnim dijelom naselja prema Muri do željezničke pruge prema Mađarskoj. Nasip je izdržao vodenu stihiju, zahvaljujući požrtvovnom radu mještana na utvrđivanju nasipa u čemu je pomogla mehanizacija koja se je tamo našla.

Obitelji koje su ostale bez svojih domova, smjestile su se privremeno i u većem broju kod svojih rođaka i prijatelja, a nekoliko je obitelji bilo smješteno u hotelu, zadružnom domu, školi, a neki su se smjestili u vagone na željezničkom kolodvoru.

Maksimalan vodostaj zabilježen je u četvrtak u 8 sati, koji je dostigao dosad nezabilježenu visinu od 437 cm. Na toj visini voda je uglavnom stagnirala sve do petka uvečer kada je nivo vodostaja Mure počeo lagano padati. Sve do petka vršilo se spašavanje imovine. Poplavljene ulice bile su pune čamaca s utovarenim namještajem, kućnim potrepštinama i prehrambenim artiklima. U ulici Ivana Kneza revnosni poštar čamcem je razvozio mještanima pisma.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Tih dana vodila se borba i oko ekonomskog dvorišta pogona Poljoprivrednog dobra, kome je prijetila opasnost da bude poplavljen. Voda je već prodrla u veći dio zgrada, ali su radnici branili staju u kojoj se je nalazilo nekoliko stotina svinja.

Na željezničkom kolodvoru Kotoriba preplavljeno je više od 100 tona ugljena.

Veliku pomoć u obrani i spašavanju mještanima Kotoribe, pružila su susjedna mjesta, a pomoć je stigla i od Crvenog križa iz Čakovca i Zagreba u obliku prehrambenih artikala, kreveta i odjeće. Stigle su i veće količine brašna, maslaca, mlijeka u prahu, čaja i drugih potrebnih stvari.

Poslije djelomičnog povlačenja vode, tijekom subote i nedjelje, ostale su mnoge brige oko čitavog niza problema. Na teren su izašle sanitetske ekipe, ekipe Osiguravajućeg zavoda i građevinskih stručnjaka. Na mnoga mjesta bilo je nemoguće doći, jedino je bilo moguće doći čamcima pa zbog toga još nije bilo moguće utvrđivati štetu.

Prema procjeni Općinskog štaba i graditeljskih stručnjaka, najhitnije potrebe bile su u dopremi cementa kojeg je trebalo osigurati oko 250 tona, zatim 800.000 cigle, 100.000 crijepa, preko 200 kubika drvene građe i drugi materijal.

 

Veliki problem je bio kod uspostavljanja normalnog prometa. Uz velike napore kolektiv ŽTP-a Varaždin uspio je izvršiti popravke na pruzi i uspostaviti željeznički promet sa Čakovcem. Do subote uvečer bio je uspostavljen promet s Mađarskom. Na porušeni željeznički nasip dovezeno je 38 vagona materijala, od čega je bilo odmah ugrađeno 25 vagona materijala. Radovi na popravku oštećene pruge nastavljeni su do potpunog otklanjanja šteta.

Na sreću na željezničkom kolodvoru Kotoriba, nisu bile pričinjene neke veće štete.

 

 

Cestovni promet sa Čakovcem i drugim mjestima ubrzo se uspostavio. Nakon prestanka opasnosti od poplava, s motornim vozilima nije bilo moguće prometovati s Kotoribom. Bilo je moguće doći do potoka Bistreca, a preko njega moglo se prijeći čamcem i dalje ići pješke.

Tek nakon mjesec dana bio je izgrađen privremeni drveni most preko kojeg se odvijao promet.

U vrijeme poplava znatan broj motornih vozila kao i vatrogasna cisterna DVD Prelog, bili su "zarobljeni" u Kotoribi.

Daljnja akcija mještana Kotoribe bila je usmjerena na spašavanje stvari i namještaja iz porušenih kuća, te na izvlačenje oko 3.000 vreća i njihovo pražnjenje i pranje u čemu je pomogla školska mladež.

 

I u ovoj poplavi velike su štete bile na poljodjelskim površinama oko Kotoribe. Na polju tzv. "Bikovice" bilo je poplavljeno i skladište košara "Narodne radinosti" i pričinjena velika šteta koja je bila procijenjena na oko 40 milijuna dinara. Znatna šteta pričinjena je i na cestama za Donju Dubravu i Donji Vidovec, gdje je voda na nekoliko mjesta prelazila na velikoj dužini cestu i potkopala ju. To se je naročito moglo vidjeti kod Dubravskog mlina.

 

Prodirući iz Kotoribe, voda je poplavila 40 kuća u sjevernom dijelu Donjeg Vidovca.

Parcele pogona Poljoprivrednog poduzeća Čakovec u Donjoj Dubravi su također bile poplavljene kao i gospodarsko dvorište u Donjoj Dubravi, koje je bilo izloženo vodenoj stihiji s dviju strana, od Drave i Mure. Nabujala Drava tada je poplavila 17 kuća u Donjoj Dubravi uz obalu rijeke i prodrla je preko ceste kod mosta, nanijevši velike štete. Zahvaljujući brzom opadanju vodostaja koji je na Dravi započeo 5. kolovoza 1965. uvečer, štete na samom mostu bile tada su neznatne.

 

Voda je također poplavila i cestu za Koprivnicu u dužini od oko 200 metara, porušivši jedan most. Mještani su izgradili nasip ispred naselja i na taj način spriječili prodor vode u Donju Dubravu. Ipak je šest kuća bilo pod vodom.

 

Tada je stradala i cesta za Legrad. Gospodarsko dvorište Poljoprivredno -Šumskog poduzeća Koprivnica - pogon Legrad u samom trokutu Drave i Mure bio je djelomično poplavljen, a cesta na nekoliko mjesta bila je razrovana. Skela na prijelazu preko Drave bila je potopljena, a granična karaula na Muri bila je potpuno pod vodom, pa su graničari bili evakuirani.

I polja oko Donje Dubrave bila su pod vodom, koja je ponegdje dostigla visinu i do 2 metra. Velik broj mostova na poljskim putovima na Pažutu, Orešcu, Jalonu, Krču i drugim poljima bili su razrušeni, a putovi razrovani. Učinjeni su veliki napori od strane mještana na otklanjanju posljedica koje je načinila vodena stihija.

 

I u gornjem toku Mura je prijetila da poplavi ne samo poljodjelske površine, već i naselja i druge objekte. Tako je ona zaprijetila Međimurskim ugljenokopima, da bude poplavljena jama "Pobjeda-4" kod sela Križovca. Međutim, kolektiv rudnika je uz pomoć mještana i vojnika organizirao podizanje obrambenog nasipa u duljini od jednog kilometra i rudarsko je okno bilo spašeno. U noći između 3. i 4. kolovoza 1965. bilo je poplavljeno tridesetak kuća u Križovcu. Desetak domaćinstava bilo je evakuirano. Most kojim se prolazilo k skeli na Muri u tom mjestu dugačak oko 20 metara, bujica je podigla i nosila ga oko l km nizvodno. Prisebni mještani su to primijetili i uz velike napore i požrtvovnost uspjeli su da ga pričvrste za jedno drvo. U svom daljem tijeku s vodostajem od 400 cm koji je u srijedu 4. kolvoza u 2.00 sata noću dosegao kulminaciju od 420 cm. Voda je ugrozila i područje kod Letinjskog mosta. Dan ranije oko 17 sati evakuirani su bili mještani iz zaseoka Komparije u kom naselju je voda dosizala visinu od 80 cm. Ljudi su bili smješteni privremeno u susjednom Goričanu. Tada nije bio pošteđen niti most koji je bio prije dva dana otvoren kod graničnog prijelaza Goričan kao niti benzinska pumpa kod mosta. U nezadrživom naletu, bujica je također poplavila svježe asfaltiranu međunarodnu magistralu između granice i Hodošana u dužini od jednog kilometra i prilično ju oštetila. Tom prilikom je bila poplavljena i cesta prema Goričanu, kojom se privremeno odvijao međunarodni promet. Turisti koji su dolazili prema granici u namjeri, da se vrate u svoju zemlju, zbog poplave bili su zadržani nekoliko dana u Donjem Kraljevcu.

 

Vodostaj rijeke Drave je 3. kolovoza porastao za 150 cm i za toliko je bio viši od normalnog vodostaja. Nakon pražnjenja akumulacionog jezera kod Maribora, Drava je i dalje naglo rasla, da bi potkraj idućeg dana dosegla visinu od 380 cm kod Varaždina, a što je gotovo dva metra iznad normalnog vodostaja. U utorak u jutro najkritičnije je bilo u Pušćinama, odakle su evakuirane četiri porodice, a zatim u Trnovcu i susjednom romskom naselju. Visoki vodostaj tog i idućeg dana ugrožavao je Podbrest, Donji Mihaljevac i Svetu Mariju u kojim mjestima se užurbano radilo na podizanju i učvršćivanju nasipa. Mještani ovih sela proveli su na podizanju nasipa i održavanju postojećeg nasipa 24 sata. Uz velike napore i stručno rukovođenje vodoprivrednih stručnjaka na čelu sa Josipom Škrebom iz Čakovca, njihov je trud urodio plodom. Bujica je bila ukroćena, a oko 2.000 ha obradivih površina i dva sela bila su obranjena od naleta vodene stihije. Mjesni Štab za obranu od poplava iz Donje Dubrave također je organizirao uspješnu obranu od abnormalnih voda rijeke Drave. Bio je obranjen i most na Dravi i ugroženi dijelovi naselja, a iz ulice u koju je ipak prodrla voda, pravodobno je bilo evakuirano stanovništvo iz desetak poplavljenih kuća. Nakon dva dana voda se počela povlačiti u svoje korito i situacija na priobalnim područjima počela se lagano normalizirati.

 

Niti područje Murskog Središća nije bilo pošteđeno kod sedmog izlijevanja Mure. Tom prilikom bilo je poplavljeno i Prekmurje.

Početkom kolovoza 1965. Mura je poplavila prekmurska sela (Slovenija) Ho-tizu, Petešovec i još neka sela i prelila se preko ceste Mursko Središće - Lendava. Zbog oštećenja ceste, promet je kroz nekoliko dana bio prekinut. Tom prilikom Mura je poplavila mnoge livade i oranice mještana susjednih sela uz Muru sve do Podturna.

U Murskom Središću gdje postoji vodomjer izmjeren je vodostaj od rekordnih 420 cm, a Mura se zamalo "dotakla" i tada postojećeg pontonskog mosta koji je bio postavljen na konstrukciju starog i dotrajalog drvenog mosta (sada armirano-betonski most).

 

 

Općinski Štab civilne zaštite Čakovec razradio je plan za saniranje posljedica od poplava, a posebno za područje Kotoriba. Na tom najteže postradalom području situaciju je ponovno u svoje ruke preuzeo mjesni Štab civilne zaštite Kotoribe, koji je u međuvremenu bio osnovan. U tom je mjestu odmah nakon povlačenja vode, počelo raditi devet grupa koje su bile predvođene stručnjacima Društva inženjera i tehničara graditeljske struke iz Čakovca. One su vršile detaljne preglede poplavljenih kuća, utvrđivale mjere potrebne za saniranje stambenih i gospodarskih objekata i utvrđivale štetu. Radile su i Higijensko-epidemiološke ekipe, koje su vršile dezinfekciju stambenih prostorija, te klorirale i pregledavale vodu u bunarima. Uz njih su radile i ekipe za socijalnu skrb za nezbrinute porodice i brinule su za smještaj i ishranu.

Kotoriba je ostala i bez povrća, jer su bili poplavljeni vrtovi, te je povrće bilo zagađeno. Zbog toga se odmah pristupilo rješavanju i tog problema preko poduzeća "Vino-voće" iz Varaždina, koje je za nekoliko dana otvorilo voćaru u Kotoribi.

Vatrogasci su ispumpavali bunare i podrumske prostorije s vatrogasnim agregatima. Nakon te akcije, bilo je podosta problema sa agregatima, koji su se kvarili kod ispumpavanja, jer je u iste ulazio mulj.

Vodoprivredni stručnjaci poduzeća "Hidrotehnike" iz Čakovca, obavili su potrebne pripreme oko prekopavanja propusta za odvodnjavanje zaostale vode. Također se kroz nekoliko dana nakon poplave prišlo radovima na ponovnom uspostavljanju cestovnog prometa, koje je preuzelo poduzeće za ceste. To poduzeće je također izvršilo izgradnju privremenog mosta na Bistrecu prema Kotoribi.

 

 

7. kolovoza 1965. održan je u Čakovcu prošireni sastanak predstavnika Skupštine općine Čakovec, Štaba civilne zaštite i vodoprivrednih stručnjaka. Tom prilikom doneseni su zaključci:

1)        da se s obzirom na katastrofalan obim posljedica od poplava proširi i

intenzivira akcija prikupljanja pomoći, koja je bila pokrenuta sa ciljem, da se pruži

pomoć postradalima, te da se otvori poseban račun Skupštine općine Čakovec;

2)        da se preko posebnog odbora inicira na širem području varaždinske regije

pokretanje akcije za prikupljanje pomoći za postradale u Međimurju;

3)        pojedinim poduzećima kao na pr. Poljoprivrednom i Čakovečkom mlinu,

stavljeno je u zadatak da pomognu poplavljenom području u nabavi stočne hrane.

Sugerirano je poduzećima da pomognu svojim radnicima čiji su domovi i imovina stradali u poplavama. Kod toga treba voditi brigu, da ta pomoć bude pružena na najpogodniji način;

4)        preporučeno je postradalim poduzećima, da zatraže deblokiranje rezervnih

fondova, kako bi sredstva mogla upotrijebiti za sanaciju;

5)        da se predloži Skupštini općine Čakovec, da nakon dobivenog uvida u

cjelokupan iznos šteta i donesenog programa sanacije, donese odluku o deblokira-

nju i angažiranju potrebnog dijela sredstava rezervnog fonda, te da donese kon

kretnu odluku za saniranje šteta za najteže stradala mjesta u Kotoribi;

6)        da se o svemu tome izvijesti Izvršno vijeće Sabora Republike Hrvatske sa

zahtjevom da Međimurje dobije tretman poplavnog područja i da se na poplavljena

sela primijene zakonske povlastice koje je u cilju saniranja šteta od poplava donio

Sabor Hrvatske i da se od njega traži određena pomoć;

7)        pozivaju se mjesne teritorijalne organizacije, da se u najvećoj mjeri pridruže

akciji na prikupljanju pomoći.49

 

 

Za vrijeme poplave bilo je zavedeno izvanredno stanje na poplavnom području (slično kao u ratnom stanju), ali rat s vodenom stihijom. Razlika je bila u tome, što je ipak rat strasnija i teža situacija u kojoj se gube životi i uništava imovina. Tu se ipak nisu gubili životi, već je uništavana imovina, a ljudi su ostajali bez svojih domova i osnovnih sredstava za život.

Kotoriba je nakon poplave bila veliko radilište, kako bi se što prije otklonile i sanirale štete nanesene poplavom.

Tih dana najzaposleniji bili su članovi mjesnog Štaba civilne zaštite Kotoriba. Oni su neumorno sa raznim ekipama obilazili postradale, pospješivali su akcije prikupljanja i pranja vreća koje su bile ugrađene u zaštitne nasipe, iznalazili su rješenja oko smještaja i opskrbe evakuiranih mještana i vršili su druge poslove na ublažavanju posljedica.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vrlo značajan zadatak bio je i taj, da se spriječi izbijanje epidemija, naročito trbušnog tifusa, jer je u Kotoribi ostalo svega nekoliko upotrebljivih bunara. Ta opasnost je prijetila otuda, što je vodena stihija na svom putu podigla na površinu sve na što je nailazila i bilo je pravo čudo, da do epidemije nije došlo. Zasluga tome je bila ponajviše sanitarnim ekipama, koje su neprekidno vršile kontrolu sve do 15. kolovoza 1965. Bilo je osnovano 20 ekipa koje su predvodili zdravstveni stručnjaci iz Bolnice Čakovec. Ove ekipe su izvršile masovno cijepljenje stanovništva protiv zaraznih oboljenja (tifus i tetanus). Bilo je cijepljeno oko 98% stanovništva Kotoribe i na taj je način bilo spriječeno, da ne dođe do epidemije.

 

Sanitarne ekipe posjećivale su poplavljene kuće i dvorišta, raskuživajući ih raznim raskužnim sredstvima. Osim toga, vršilo se ispumpavanje bunara u čemu su pomogli vatrogasci iz Murskog Središća, Hlapičine, Podturna, Čukovca, Hodošana, Palinovca, Čakovca i još nekih mjesta, dajući time svoj prilog u saniranju teških posljedica.

S pitkom vodom bilo je poteškoća samo nekoliko dana, do kada je bilo osposobljeno 60 bunara za korištenje pitke vode.

 

Mjesni Štab civilne zaštite Kotoriba imao je prilično poteškoća oko smještavanja dvadesetak obitelji iz porušenih kuća. Tu se radilo uglavnom o starijim i iznemoglim ljudima, koji nisu više bili u stanju, da sami osiguraju sebi vlastitim sredstvima i snagama krov nad glavom. Oni su bili smješteni u prostorijama društvenog doma i škole. Za postradale i one bez krova nad glavom, kasnije su sagrađene tri stambene zgrade sa 8 jednosobnih i dvosobnih stanova. Inače mještani su se najviše sami snalazili u gradnji i obnavljanju oštećenih kuća i gospodarskih zgrada.

 

Svuda se je radilo i tragovi poplave polako su nestajali. Ekipe su načinile popis potrebnog građevinskog materijala po domaćinstvima. Postradali su već nakon desetak dana imali na raspolaganju veće količine cementa i vapna, međutim, još se uvijek osjećala potreba za pojedinim vrstama građevinskog materijala. Zbog toga su poduzeća, koja se bave prodajom takvog materijala, dala prednost postra-dalima kod kupnje. Osim toga, tim su mještanima davani krediti (beskamatni ili sa minimalnim kamatama).

Ekipe Osiguravajućeg zavoda također su boravile na postradalom području. One su za svega desetak dana obavile procjenu šteta. Osiguranicima je na ime šteta bilo isplaćeno 8 milijuna dinara, uglavnom individualnim domaćinstvima. Međutim, vrlo mali broj domaćinstva, svega njih 150, imao je osiguranu imovinu na manje iznose pa im zbog toga nisu isplaćene stvarne štete.

Ukupna šteta na cestama i putovima bila je procijenjena na 47 milijuna dinara. Zavožena su bila razrovana mjesta na cestama. Izgrađen je most kod Kotoribe preko potoka Bistreca koji je stajao oko 4 milijuna dinara. Preko njega će se moći voziti teret do 15 tona. Na izgradnju armiranobetonskog mosta trebalo je malo pričekati, jer je trebalo osigurati znatno veća sredstva.

 

Mjesni Štab civilne zaštite Kotoribe priveo je završetku akciju prikupljanja obrambenih sredstava: čamaca, vreća, alata, čizama i druge opreme. Bilo je prikupljeno i očišćeno oko 3.000 vreća. Svako domaćinstvo trebalo je prikupiti i oprati 30 do 40 vreća.

S obzirom da je bilo procijenjeno, da bi ponovno moglo doći do novih poplava od Mure, Štab je zaključio da organizira posebne obrambene postrojbe za hitne i efikasne intervencije. Bile su osnovane četiri čete po 80 obveznika sa određenim zadacima i mjestima prikupljanja.

 

To je poseban i vrlo složen zadatak, radi osiguranja zdrave pitke vode.

Na poziv općinskog Štaba civilne zaštite Čakovec, petnaestak DVD-a s područja Međimurja sudjelovalo je u ispumpavanju zagađenih bunara u Kotoribi. 13. i 14. kolovoza bila su vršena ispumpavanja bunara. Međutim, najveća zajednička akcija bila je provedena 15. kolovoza u kojoj su sudjelovala i industrijska dobrovoljna vatrogasna društva. Oni su ispumpali većinu zagađenih bunara i u toj akciji je sudjelovalo preko 100 vatrogasaca koji su dali 1.272 sati, a ispumpana su bila i očišćena 393 bunara, dok je daljih pedesetak bunara bilo ispumpano i očišćeno ranijih dana, te je time ispumpano ukupno oko 450 bunara. Istovremeno s ispum-pavanjem, sanitarne ekipe su odmah obavljale poslove oko sanitarno-higijenske sanacije zagađenih bunara.

Tijekom nekoliko dana nekoliko DVD-a ispumpali su i očistili zagađene bunare u svojim mjestima (u Donjem Vidovcu, Donjoj Dubravi, Svetoj Mariji i drugdje).

Štab vatrogasne brigade Međimurja je, nakon izvršenih akcija ispumpavanja bunara i podruma, pohvalio sve vatrogasne postrojbe koje su sudjelovale u ovoj humanitarnoj akciji.

 

 

Samo od poplava u 1965. šteta se cijenila na jednu milijardu, 951 milijun i 579 tisuća dinara, a od tuče 375 milijuna dinara.

Najviše šteta pričinjeno je na privatnom sektoru i to jednu milijardu, 177 milijuna i 33 tisuća dinara, od čega milijarda, 105 milijuna i 217 tisuća dinara u poljoprivredi.

 

 

U društvenom sektoru šteta je iznosila 754 milijuna i 546 tisuća dinara, od čega na poljodjelstvo otpada 172 milijuna i 299 tisuća dinara.

Šumsko gospodarstvo - pogon Šumarija Čakovec imalo je uništeno usjeva raži, pšenice i kukuruza u vrijednosti od 13 milijuna i 141 tisuća dinara, a na trupcima i ogrjevnom drvetu imalo je štetu u iznosu od 642.000 dinara.

Poplava je znatno oštetila i ceste prvog reda (magistralne), naročito kod Letinjskog mosta i Kotoribe u vrijednosti od 31,463.000 dinara. Samo na porušenom armiranobetonskom mostu na Bistrecu kod Kotoribe nastala je šteta od 15,000.000 dinara.

Šteta pričinjena na stambenim i gospodarskim objektima, iznosila je 68,277.000 dinara, dok 3,355.000 dinara otpada na uništeni namještaj.

Razorne posljedice Drave i Mure osjetili su i vodoobrambeni objekti (nasipi i kanali) na kojima je načinjena šteta koja se procjenjuje na 28,000.000 dinara, a na obalnim utvrdama cijeni se šteta od 454,000.000 dinara zbog odronjavanja velike površine zemlje.

Hotel "Bratstvo" u Kotoribi pretrpio je štetu od poplave koja mu je uništila inventar, prehrambene artikle i drugo u iznosu od 20,000.000 dinara, a isto toliko štete pričinjeno je pogonu poduzeća "Međimurjepleta" u Kotoribi.

Ovu procjenu utvrdilo je osam komisija.

 

 

Saniranju prilika u Kotoribi i ostalim mjestima znatno je doprinijela općinska organizacija Crvenog križa Čakovec.

Najprije je bilo poslano u Kotoribu 4.260 kg mlijeka u prahu, 381 kg masti i 100 kg čaja, te još 1.150 kg brašna, 600 kg masnoća i 24 kreveta s posteljinom.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Zaseoku Kompariji dato je 274 kg brašna, 38 kg maslaca, 49 litara jestivog ulja i 54 kg mlijeka u prahu.

U Podturnu pomoć je primilo 18 poplavljenih domaćinstva u 500 kg brašna. Postradalima Donje Dubrave podijeljeno je 1.800 kg razne hrane.

Glavni odbor Crvenog križa Hrvatske naknadno je uputio poplavljenima Međimurja 20.000 kg razne hrane.51

 

 

Nakon dvadesetak dana od poplave u Kotoribi vidno se je normaliziralo stanje u mjestu. Uspostavljanjem prekinutog prometa, bio je riješen problem snabdijevanja Kotoribe živežnim namirnicama, a također je bio riješen i problem pitke vode.

Ostala je briga za osiguranjem smještaja dvadesetak nezbrinutih obitelji. Zbog toga su u Kotoribi boravili stručnjaci općinskog organa za graditeljstvo, komunalne i stambene poslove Čakovec, koji su radili na izradi planova za lokaciju novih stambenih zgrada. Stručnjaci su nakon sagledavanja lokalnih prilika zaključili, da se određen broj kuća ne gradi na starom mjestu, jer su tamo stambeni objekti bili izloženi poplavama, već kod manjih povećanja vodostaja. Zbog toga su vlasnici srušenih kuća iz ovog područja selili na novu lokaciju na istočni dio Kotoribe.

Ekipe graditeljskih stručnjaka su obišle i sve porušene kuće i tom su prilikom date vlasnicima konkretne upute kako će najbrže sanirati nastale štete. Izvršena je procjena potrebnog građevnog materijala po domaćinstvima kako bi kasnije mjesni Štab mogao provesti najadekvatniju podjelu tog materijala.

Tih dana stiglo je u Kotoribu 10 tona cementa koji je odmah podijeljen najugroženijim domaćinstvima.

Koncem kolovoza 1965. u Kotoribu je ponovno prispjelo 20 tona cementa i 2 tone betonskog željeza. Ovim građevnim materijalom bilo je zadovoljeno 35 domaćinstava.

Postradala domaćinstva putem molbi dobivala su povoljne kredite i time stvarala uvjete, da dođu do krova nad glavom. Zbog toga su Kotoribu i postradale obišli službenici Komunalne banke Čakovec koji su na licu mjesta davali postrada-lima potrebne upute za dobivanje kredita.

Iako su bunari bili ispumpani, još uvijek je prijetila opasnost od epidemije, jer su podzemne vode bile u nekim dijelovima Kotoribe dosta velike i time su ponovno bili zagađeni pojedini bunari.

 

Iako je Donja Dubrava početkom kolovoza 1965. bila izložena poplavama s dvije strane od obiju rijeka (Drave i Mure), samo mjesto nije teže stradalo. Poplavljeno je bilo 21 kuća. Najveća materijalna šteta bila je pričinjena na poljodjelskim površinama oko samog naselja. Stradali su usjevi kukuruza i drugih kultura, a nisu bili pošteđeni niti poljski putovi i mostovi na njima.

Postradalim domaćinstvima data je pomoć u hrani i u drugim potrebama.

Mjesna zajednica je organizirala akciju zavažanja oštećenih putova i popravljanje mostova i propusta. Akcija je bila masovna i mještani su u njoj dali 1.800 dobrovoljnih radnih sati. Navožen je šljunak na cestu prema Koprivnici i popravljen most na relaciji prema Podravskoj Selnici. Najviše truda bilo je uloženo na spašavanju mosta preko Bistreca u Senjaru. Taj drveni most je voda odnijela više od kilometar nizvodno, ali je bio zaustavljen na mostu preko ceste za stražaru na polju Pažut. Taj most je tih dana bio vraćen na svoje mjesto i popravljen. Zavoženi su bili i ostali oštećeni putovi. Veliku poteškoću u tom poslu predstavljao je stalno visok vodostaj rijeke Drave, koji je onemogućio znatniju eksploataciju potrebnog šljunka.

Tih dana bili su osnovani mjesni Štabovi civilne zaštite u Donjoj Dubravi i Donjem Vidovcu.

Izvršno vijeće Sabora Hrvatske koncem kolovoza 1965. izglasalo je pomoć od 100 milijuna dinara za saniranje jednog dijela šteta koje su načinile poplave u Međimurju 1965. godine.