Kotoriba - prva željeznička postaja u Hrvatskoj
 
Samo trideset pet godina nakon otvaranja željezničkog prometa na lokomotivsku vuču na svijetu u Engleskoj godine 1825. Kotoriba je kao prvo mjesto u Hrvatskoj dobila željezničku prugu 24. travnja 1860.
 
Pruga je povezivala Veliku Kanižu u Mađarskoj s Pragerskim u Sloveniji, a kroz Hrvatsku je od Kotoribe, preko Čakovca do Macina prolazila u dužini od 41 km.
 
U Austriji je prva željeznička pruga otvorena 6. siječnja 1837. između Beča i Wagrama, a u Mađarskoj 1846. na potezu Pešta-Solnok i Požun-Trnava.
 
Do godine 1848. u Austriji je bilo izgrađeno 1.276 km pruga, u Mađarskoj samo 395 km, a u Hrvatskoj nijedan metar pruge. Sve to pokazuje veliki raskorak u gospodarstvenu razvoju između Austrije, Mađarske i Hrvatske, pri čemu je najviše bila zapostavljena Hrvatska.
 
I Austrija i Mađarska vodile su prometnu politiku koja je koristila samo njihovim interesima. Pa ipak, u Hrvatskoj je već godine 1825. postojao plan o gradnji željezničke pruge na konjsku vuču, koja bi povezivala Zagreb i Požun.
Godine 1827. planirana je željeznica od Siska do Senja, ali pruga nije izgrađena jer to nije bilo u interesu Austrije i Mađarske.
 
Bečka je vlada planirala izgraditi prugu od Beča do Trsta preko Štajerske i tako povezati Beč s Jadranskim morem. Dionica te pruge bila je dovršena 2. lipnja 1846. do Celja (to je prva pruga na južnoslavenskom prostoru!), do Ljubljane godine 1849, a do Trsta 1857. g.
Mađari su također planirali gradnju pruge od Budimpešte do Jadranskog mora preko Velike Kaniže, Kotoribe i Zagreba.
Bachov apsolutizam zadao je jak udarac tim mađarskim nastojanjima, jer se i u gradnji pruga forsirao razvoj austrijskih nasljednih zemalja.
Teško gospodarstveno stanje u Monarhiji prisililo je državu da državne željeznice, one već izgrađene i one koje će se graditi, prepusti privatnicima.
Tako je donesen zakon o koncesiranju željeznica 1854, ali su privatni konzorciji uglavnom nastojali da izvuku što veću korist iz postojećih pruga, teško poduzimajući izgradnju novih.
 
Ipak je prevladalo mišljenje da je za Mađarsku najbolje rješenje da se Mađarska pruga preko Velike Kaniže i Maribora spoji preko Pragerskoga s bečko-tršćanskom prugom.
 
Tako su radovi na pruzi Velika Kaniža-Pragersko bili povjereni inž. Karlu von Etzelu, tada najpoznatijem graditelju željeznice u Europi.
 
Radovi su započeli početkom godine 1857, a najteži objekti na trasi bili su most kod Kotoribe i Ptuja, te drenaža terena uz dravsku obalu kod Ormoža.
Tračnice su bile dopremljene čak iz Engleske. U Hrvatskoj je gradnja pruge bila praćena velikim zanimanjem, a tisak je Čakovcu proricao veliku budućnost, koja "će dati ime svietu o Čakovcu samom i nam Hervatom u područje kojeg spada".
Gradnja pruge napredovala je tako dobro da je završena godinu dana i osam mjeseci prije roka. Pruga je službeno otvorena 24. travnja 1860, ali su prvi vlakovi počeli prometati tek sedam dana kasnije, 1. svibnja.
 
Pruga Zidani Most-Zagreb-Sisak, druga pruga izgrađena u Hrvatskoj, bila je otvorena za promet 1. listopada 1862.
 
Premajednom službenom izvješću od 30. studenoga 1860, dužina pruge od Štajerske granice do Mure iznosi 6 milja i na pruzi postoje ove postaje: Čakovec, Donji Kraljevce i Kotoriba, dnevno prometuju dva mješovita vlaka u oba smjera. Promet putnika nije velik, ali je zato promet robe i plodina velik, a on će se još više razviti kada bude predana prometu pruga od Velike Kaniže do Budimpešte.
 
Tako je proradila prva željeznička pruga u Hrvatskoj, koja je prolazila tek njezinim perifernim, najsjevernijim dijelom. Bila je koncipirana i izgrađena ne zbog hrvatskih gospodarstvenih potreba, već zbog povezivanja jugozapadne Mađarske s bečko-tršćanskom prugom, od koje je Hrvatska imala malu, a Mađarska veliku korist.
 
Gradnjom te pruge Kotoriba je dobila veću važnost, jer je odsada k njoj naginjalo veliko područje od Koprivnice, Đurđevca i Virovitice. Iako je za Kotoribu pruga značila mnogo, ona ipak nije Međimurje povezala sa Zagrebom, središtem Hrvatske, nego s Velikom Kani-žom, Mariborom, Ljubljanom i Trstom, Grazom i Bečom, dok je Zagreb prugu dobio od Zidanog Mosta tek 1862. Pruga od Velike Kaniže do Budimpešte otvorena je 1. travnja 1861. Tako je Budimpešta dobila vezu s morem u Trstu, pa je Trst bio Budimpešti 17 km bliži nego Beču.79
Planovi o tome da se Kotoriba željezničkom prugom preko Kaki-nje na desnoj obali Mure poveže s Legradom i njegovim brodskim pristaništem na Dravi nikad nisu ostvareni, iako se trasa te pruge već počela graditi.