NEOBIČNI SUSRETI - HIPERSKULPTURE ŽIVOTA VIZIONARA MIRE SEBASTIANA

"Moj uzor i simbol je Albert Einstein" - rekao je Miro Sebastian - ali ne u onome čime se bavio, već u vizijama i njihovim ostvarenjima. a ja, kako bi ja mogao opisati sebe? Pa ovako. Ja sam čovjek nad čovjekom".

Tako govori Miro Sebastian, Kotoripčanin, koji živi u Berlinu, gdje je radio do umirovljenja, do prije nekoliko godina,a u svoju kuću u Kotoribi dolazi povremeno. Tko je zapravo on?

Njegova pojava pomalo zbunjuje, a u prvi mah zbunjuje ambijent u kojem živi.Još uvijek nedovršena kuća kao da ne spada u njegovu sredinu , u ovo vrijeme. Zato izaziva zanimanje mještana i slučajnih prolaznika. Skulpture koje se nalaze u dvorištu, a sastavni su dio projekta, neobične su i običnom oku neobjašnjive.

Objašnjenje svega, za početak, leži u njegovim genima. Na satu likovnog u osnovnoj školi nitko mu nije bio ravan, a zbog prilika u kojima je živio sklonost umjetnosti nije dolazila do izražaja ni približno njegovim mogućnostima. Poput mnogih Međimuraca, u potrazi za boljim životom, veoma mlad odlazi u njemačku. prema njegovim riječima, trebalo je to biti samo nekoliko godina. Međutim berlin je narednih tridesetak godina postao mjestom njegovog života i rada. u poslove nadzornog stručnjaka za građevinu, uvijek je uključivao sebe u potpunosti, a usporedo s tim, postao je slikar i skulptor, te će svojim hipersimboličkim apstrakcijama koje nudi najvjerojatnije biti otkriće stoljeća koje dolazi. kuća, koja će prema njegovim riječima možda biti završena za nekoliko godina, tvrdi da je jedinstvena u svijetu. Njezin projekt velikim je dijelom dio projekta kojeg je izradio za vrijeme studija. Svaki element i detalj za njega ima posebno značenje i simboliku. Konstruktivne ideje na svojoj kući u djelo provodi sam, jer i ono što je povjerio drugim majstorima da naprave, sada popravlja. Previše su površni, kaže, ne vole svoj posao. Detalji oku neobični, od plastike su, čelika, aluminija, stakla, bakra, keramike i drugog materijala koji se svugdje u građevinarstvu koristi.

Ipak, način na koji su upotrebljeni i kreirani jedinstven je i poseban. A u kreacijama, naravno, uz njegovo objašnjenje nalazi se povijest njegovog kraja, povijest njegova života, ljubav prema Hrvatskoj, ali i trnovit put čovjeka umjetnika do istine. Težeći savršenstvu, materijalima koje udahnjuje duži rok trajanja samim načinom postavljanja, a po kreacijama ukomponiranim u cjeline od gotovih elemenata kao što su staklene pepeljare, plastične čašice, čelične šipke svih oblika cijevi i ostalo, dokazuje da njegova duhovna inspiracija ne poznaju granice. Uz ono što je već ugrađeno u kući i oko nje, u radnom dijelu kiparovog radnog prostora već čeka slijedeća kreacija. Metalne isplepletene cijevi , koje će na za to određenom mijestu predstavljati krvotok,život. a poruka umjetnika je jasna. Kad se o tome razmisli.

Interijer kuće, također obilježen njegovom osobnošću , odaje organizam čovjeka koji se ne srami svakodnevnih kućnih poslova. U moru običnih i neobičnih stvari dobro se snalazi. da njegova sklonost umjetnosti ne poznaje granice dokaz su mnogobrojne slike rađene u tehnici ulja i kolaža. ideje i slikarske preokupacije koje u njima ispoljava bliske su hipermodernom nadrealizmu pa je i jedna od njegovih osam izložbi održanih u Njemačkoj u "Dresdner bank", nosila naslov "Hyper Absstraktion Exakt". svojim slikama pomogao je Hrvatskoj u domovinskom ratu , a domoljubna tematika dosta je zastupljena u njegovom radu. Takvih hiperapstrakcija, u kojima ulazi preko svojih kolaža u aktualnu ljudsku problematiku, nema nigdje na svijetu, tvrdi Miro Sebastian, a one daju jednu upečatljivu dimenziju na ovom polju umjetnosti, u budućnosti.

Vođen isključivo vlastitim idejama zadovoljan je životom koji je oblikovao u svoj vlastiti svijet. S ljudima o svom načinu života gotov da i ne razgovara. Zapravo, najviše vremena provodi sam i ne opterećuje se onime što će ljudi reći. Specifična snaga njegove psihe je, kako kaže u optimističnoj svjetlosti, anjome odišu i sva njegova djela. zato se može dogoditi da noću u njegovoj kući gore sva svijetla. Zašto ne, objašnjava Sebastian. Čovjek u životu mora imati svijetla. Nepotrebno je možda reći da je baš noć doba kad iz njega izviru mnoge njegove vizije i ideje koje skladno prenosi na papir i svoj svijet. A jedna od tih ideja bila je i ona o vlastitome domu, koja od same ideje do realizacije ima neprocjenjivu vrijednost. (Zrinka Čizmešija)

stranica u izradi !!! - under construction !!!