Promocija “Kotoripskih zapisnika”

U mjesnoj knjižnici i Čitaonici održana je 18. lipnja promocija “Kotoripskih protokola” ili “Kotoripskih zapisnika”. Predavanje je održao prof. dr. sc. Alojz Jembrih koji je ujedno i prepisao “zapisnike” u suvremenu grafiju i približio ih svima nama. O tom vrlo vrijednom povijesnom dokumentu vrlo se malo pisalo. Jedan manji broj ljudi Čuo je za taj dokument koji je pisan između 1724. i 1804. godine, a rukopis se danas nalazi u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. U prvoj polovici 18. st. nastao je taj vrijedni zapisnik koji govori o životu ljudi u to doba, a ujedno to je dokaz da je Kotoriba već u ono vrijeme bila varoš (trgovište), mjesto s razvijenom i dobro uređenom samoupravom.

Osim kao povijesni dokument “Kotoripski protokoli” su ujedno i važan jezični spomenik jer su pisani kajkavskim jezikom te su važan izvor za proučavane kajkavskog rječnika.

zahvaljujući prof. Jembrih dijelovi Protokola bit će objavljivani u “Kotoripskom vjesniku” u nekoliko nastavaka. U ovom broju možete pročitat prvi dio.

Objavljivanjem cjelovitog dokumenta “Kotoripski protokoli” ponovo bi oživjeli i na taj način bi šire Čitateljstvo upoznalo njihovu vrijednost. Kotoriba i općinsko poglavarstvo morali bi biti nositelji takvog projekta, jer bi poslije “Povijesti Kotoribe” dr. Kolarić to bila najvrjednija knjiga o Kotoribi. Uredništvo “Kotoripskog vjesnika” moli svoje Čitatelje izvan domovine da pruže financijsku pomoć za realizaciju objavljivanja “Kotoripskih protokola”.

Snježana Matoš, prof.

izložba aranžiranih stolova

Prva nagrada Marijani Maltar

Uključujući se u program obilježavanja Dana državnosti, pripadnice Društva žena Kotoribe su u nedjelju u restoranskom dijelu Domu socijalne skrbi u Kotoribi priredile izložbu aranžiranih stolova pod nazivom “Užitak blagovanja”. Predstavljeno je devetnaest aranžiranih stolova preko kojih je pokazana sva kreativnost i maštovitost aranžerki. naveči broj glasova posjetitelja dobio je stol pod aranžiranim nazivom “božična večera”, koji je postavila Marijana Maltar. Za stol “Valentinovo”, drugo mjesto pripalo je Bernardi Dobranski, dok je treće mjesto za stol “svečana večera” osvojila Ljubica Martan.

Tijekom dana izložbu je pogledalo preko tristotinjak posjetitelja.

M. GrubiĆ

Dugi put do sanacije

Sredinom svibnja, glede sanacije pedesetmetarskog oštećenja kolnika, djelatnici poduzeća za ceste Varaždin skinuli su dijelove gornjeg sloja asfalta županijske ceste na ulazu u Kotoribu.

Udarne površine, koje su tom prilikom ostale, opasno su prijetile normalnom odvijanju prometa, pogotovo kada se uzme u obzir Činjenica da ničim nisu bile obilježene. Kotoripski vozači na njih su se navikli, no pritom se zaboravilo da u Kotoribu, glede potreba carinjenja, dnevno dolazi nekoliko desetaka različitih vozila stranih registracija i onih iz različitih dijelova Hrvatske. Glede slučaja, u općini Kotoriba su u tri navrata intervenirali kod mjerodavnih službi. Na red smo ipak došli početkom lipnja kada su sanacijski radovi trajali puna tri radna dana, uz otežano odvijanje prometa!?

Adekvatna signalizacija tada je postojala, no je li, doista, trebalo utrošiti tri radna dana da se uredi pedesetak metara oštećenih dijelova, pitali su se pritom namjernici?

račune će podmiriti Županijska uprava za ceste, Čini nam se, neizravno iz džepova onih koji su pitali.

Tekst i snimka. M. GrubiĆ

Izmjena skretnica i sanacija pruge u Kotoribi

Sve sigurniji željeznički promet

Prošlog je mjeseca izvršena sanacija cestovnog prijelaza na pruzi i kompletna izmjena skretnica. Radove na sanaciji su izveli djelatnici održavanja pruge i remonta. Radovi su se izvršavali ponajprije radi dotrajalosti skretnica, sigurnosti prometa, te zbog same modernizacije. Poznato je da je pruga u Kotoribi jedna od prvih koje su izgrađene u Hrvatskoj pa su svi radovi koji se tiču popravka i modernizacije neophodni. Nadzornik pruge gospodin Vladimir Miketek rekao je da će se radovi, koji se tiču sanacije pruge brzo i s najviše ozbiljnosti izvršiti.

Snimio: m. g. Ivica Strbad

Izvori za povijest Kotoribe

Piše:Prof. dr. sc. ALOJZ JEMBRIH

Kao što je poznato, od 1992. godine Kotoriba ima svoju svoju prvu tiskanu povijest iz pera dra. Jurja Kolarić povjesničara crkvene povijesti, što ju je napisao u povodu 200. obljetnice utemeljenja kotoribske župe (1789.). No, za povijest Kotoribe vrlo su dragocjeni rukopisni zapisnici pisani u Kotoribi (o njima je 26. svibnja 1999. u međimurskom domu u Zagrebu govorio autor ovih redaka). Budući da je riječ o tekstu koji sadrži prvorazredne podatke o radu, danas bismo rekli, “općinskoga poglavarstava”, a tada u 18. stoljeću, varaša kotoribskoga (trgovišta), ovdje na stranicama Kotoribskoga vjesnika, želim nešto više reći upravo o tom rukopisu.

Svaki tekst (rukopis) iz prošlih stoljeća, pisan hrvatskim jezikom, dragocjeno je svjedočanstvo o narodu koji se tim jezikom služi(o). U to nas uvjerava rukopis koji se danas nalazi u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Kao poklon taj rukopis darovao je Akademiji njezin Član Matija Valjavec (1831.1897.) 4. srpnja 1887. što je i zapisao na prvoj stranici “Poklonio akademik prof. M. Valjavec 4/7 1887”. Valjavec je bio 20 godina profesor u varaždinskoj gimnaziji, a bavio se je i skupljanjem kajkavskih riječi i priča. Tako je 1880. putovao po Međimurju i Podravini, pa je vjerojatno od nekoga dobio, možda baš u Kotoribi, spomenuti rukopis o kojem je on 1885. pisao u slovenskom Časopisu “Kres”, objavivši u njem u tri nastavka dio teksta iz kotoribskih zapisnika. Tako su o njima prvi saznali Slovenci nego sami Kotoripčani.

Naslov našega rukopisa glasi: Protoculum Novum Oppidi Kotoriba inchoatum Anno Domini milesmo septingentesimo vigesimo quarto (= Novi protokol (zapisnik) trgovišta Kotoribe započet godine gospodnje 1724.). Zapravo početak teksta počinje s nadnevkom: Anno D(omi)ni 1724. die 12 mensis Januario (= Godine gospodnje 1724. 12. dana mjeseca siječnja). Posljednji zapis završava sa 6. ožujka 1804. godine.

Tri su razloga zbog kojih, i danas, treba pisati o Kotoribskim zapisnicima (protokolima). 1. razlog je u Činjenici što je to dragocjeni jezični spomenik koji svjedoči o hrvatskom kajkavskom jeziku i o administrativnom funkcionalnom njegovu stilu sa zanimljivom terminologijom i obilježjima kotoribskoga govora. 2. to je vrlo važni izvor za proučavane, danas rečeno, “lokalne samouprave”, obrta, trgovine i varoških službi, 3. s jezičnoga gledišta to je izvor za proučavane hrvatsko-kajkavskoga rječnika, prezimena (patronimija), pojedinih naziva njiva, šuma. Dakle, Kotoribski protokoli prava su riznica za filološka istraživanja. Nakon Matije Valjavca o njima je, ukratko 1980., pisao i Zvonimir Bartolić. No, o njima bi valjalo više govoriti, odnosno njih bi trebalo danas objaviti, jer dok je neki tekst u rukopisu i teško dostupan široj javnosti, on kao da ni ne postoji. Objavljivanjem Kotoribskih protokola, Kotoriba bi dobila svoj novi višestruki spomenik.

U naslovu zapisnika Kotoriba se navodi kao oppidum što je latinski naziv koji znači trgovište. Kotoriba se prvi put kao trgovište spominje 1716. godine. Naš je rukopis pisan od više različitih ruku (notara, notariuša, zapisničara od kojih su neki i zabilježeni, na primjer Petar Dombaj iz Doljnje Dubrave). Sve što je varaška skupČina odučila sve je to u protokolima zapisano. Uz različite prisege: sudaca, prisežnika, krčmara, u zapisnicima su predočene dužnosti pojedinih varoških službi, obrtnika, tkalaca, šajkaša, mesara, brodara, maltara, birova, prisežnika itd.

Na primjeru svih tih zapisa, danas doista možemo reći da je kotoribski opidum, varaš, trgovište administrativno precizno funkcionirao na dobrobit svih stanovnika Kotoribe.

Jezik zapisnika je hrvatski kajkavski kao što se je i govorilo u Kotoribi, a pravopis kojim je su pisani, takav kakav je tada bio u običaju i u tiskanim knjigama: cz=c, cs, ch=Č, gy=Š, ¨y=i, i=j, lly, ly=lj, ny=nj, sz=s, ss, s=š, tt=t, s=ž.

Ovdje u suvremenoj grafiji prilažemo nekoliko primjera teksta iz Kotoribskih zapisnika u želji da ih približimo današnjemu Čitatelju. Dakle tekst prenosimo u današnju latiničnu grafiju, jezik ostaje isti kajkavski.

Početak Kotoribskih zapisnika:

Anno Domini 1724. die 12 mensis january. Po zapovedi gospodina adminištratratora i plenipotenciariuša gospodina Januša a Peyerll, gospon prefektuš Maksimilijan Turzanski, jest potverdil i postavil dvanajst prisežnikov varaša Kotoribskoga, koji poleg navade drugeh varašev na vernost i pravicu jesu prisegli coram ad id exmisso, kakoti pred gosponom BariČ Janušem, slavne i plemenite ZalavarmeŠe MeŠimorja sudcem, pred gosponom Vandrašek Tobijašem, reČenoga dominiuma purgrofom, gosponom Jablunskom gradskem sekretarom i ostalemi na to poslanemi i pozvanemi, tak plemenite VarmeŠe kak i gradskemi oficeri i bližnjemi susedi i poglavitemi ljudmi; imena pako i pridovki dvanajstem prisežnikom i red njihov ovako se ima:

lmŻus (primus) JuriČiČ Andraš, 2. JankoviČ Štefan, 3. Čmerlec Đura, 4. Sabolić Matok, 5. Markač Matok, 6. Zvošec Tomaš, 7. Maltar Đura, 8. Vrataec Martin, 9. Malek Ferenc, 10. UgraČ Blaž, 11. UgraČ Mihalj, 12. Cifra Peter.

Navadna prisega prisežnikov:

Ja N. N. prisižem Otcu Bogu Sinu i Duhu svetomu, blažene Device Marije vsem Božjem svetcem i sveticam. Da ja gospode moje zemeljske hoČem veren i poslušen biti, gosponu vojvode vu dostojneh zapovedih podložan i praviČen hoČem biti, vu vsakom dugovanju koja se mene zaufaju i mene dostojala budu poleg pravice i mojega dušnoga spoznanja hoČem verno služiti i pravicu vuČiniti na stran vergši prijatelstvo, rodbinstvo, kumstvo, prošnju, mitu, nazlob, odurjenje i ljubav, tako mene Bog pomozi, Blažena Devica Marija i ves dvor nebeski.

Šajkaši varaški:

1. Spahija Matok, 2. Vlašić Matok, 3. Vrataec Martin, 4. DolenČiČ ura, 5. Sebeštijan Đura, 6. Ostrognaj (pisano Öströgnei) Ferenc, 7. Markan Matok, 8. Mir Đura, 9. Oresta Tomaš, 10. Balog Ivica, 11. SaboliČ Matok, 12. UgraČ Mihalj, 13. Maltar Blaž, 14. Pigoc Blaž, 15. Matolin Đura, 16. KobriČ Ferenc, 17. Talaši Jakub, 18. Matoš Matok, 19. Markulin Đura, 20. Banovec Mihalj, 21. DolenČiČ Tomaš, 22. Balog Matok, 23. Matoš Matok alter (star.), 24. »išmešija Mikula.

Prisega varaškoga suca:

Ja N. prisižem otcu, Bogu, Sinu, Duhu svetomu, Blažene Marije Device i vsem božjem svetcem i sveticam. Da ja hoČem varaša kotoribskoga verno i praviČno služiti, poleg Boga pravice njegove i mojega dušnoga spoznanja, pravdu i pravicu hoČem Činiti i suditi, praviČni red med varašem obderžavati i po krivici varaškoga neČem nikaj za se obernuti. Tako mene Bog pomozi i ves dvor nebeski.(…)

Prisega brodarov:

Ja N. prisižem Otcu Bogu, Sinu Duhu svetomu, Blažene Device Marije i vsem božjem svetcem i sveticam, da je varaša kotoribskoga praviČno verno hoČem služiti i brodariju obnašati, praviČen raČun varašu davati i po krivice oberh navadne tretine za se neČem nikaj vzeti niti obernuti, niti moje družine dati, niti prepustiti vzeti i obernuti. Tako mene Bog pomozi i ves dvor nebeski.

Prisega krčmara:

Ja. N. N. prisižem Bogu Otcu, Sinu Duhu svetomu, Blažene Marije Device i vsem božjem svetcem i sveticam, da je varaša kotoribskoga hoČem verno i praviČno služiti, praviČen raČun varaškem oficerom, ali onem kojem varaš zruČi, davati i med vino vodu mešati neČem, niti ne prepustim od moje družine mešati vuČiniti. Tako mene Bog pomozi i ves dvor nebeski.

Zlatarski red (odredba za zlatare):

Sada vu varašu jest sedem klopi zlatarskeh, na vsaku klop po tri ljudi raČunavši kakoti klop: 1. Markan Matok, alter Markan Matok (stariji), tert (ius) Markan Matok (treŽi), 2. Horvat Ištok, MarkaČ Matok, Bobanj Matok, 3. Šebronj Mikloš, Šebronj Tomaš, PlaČko Martin, 4. SeliČanec ura, urkan Mihalj, Talaši Jakub, 5. BradaČ Mihalj, Spahija Matok, Maltar Blaž, 6. MarkaČ Matok, Horvat Mikula, FerenČak Mihalj, 7. Oresta Tomaš, Kaša Martin, KoČiš LukaČ.

Njihov red: lmo (primo) Zlato prodavati drugomu nikomu ne slobodno, nego samo na stran zemeljske gospode, kamo zapovedalo se nositi bude, tamo dužni budu nositi; ako koji ne bude hotel tamo nositi, dužni su ga ostali zlatari prepovedati, koji osebujno bude se birsažiti imal od grada ali gospona vojvode. 2. Zlato bude slobodno od vražjeh jam do Senjara brati. Ako gdo oko Karliša ali s. Martina na Mure hoČe zlato brati, bude dužen vu gradu navestiti se i prositi dopušČenja. 3. Kada vode izhlaŠaju i prodi napravljaju se, nikomu ne slobodno proda metati doklam voda ne vpadne; ako gdo proda vu vode metal bude, zastane birsaga Četiri raniške. 4. Zlatarski cehmešter jest postavljen Horvat Ištvan, koji bude dužen na ostale zlatare skerb nositi, red i pravica da se med njimi Čini i obderžava. (navedeni tekstovi odnose se na 1724. godinu u Kotoribskim zapisnicima).

A(nn)o 1726. die 30 decembris skupa buduČa obČina Kotoribska, Dubravska, Vidovska i Svetomarska zaradi foringe jesu dokonČali. Da vse foringe kojegoder po MeŠimorju gore ali dole idu, imaju se ovako ravnati: KotoribČani s DubrovČani jednako imaju foringe kakoti dve KotoribČani dve DubrovČani jemati, a VidovČani jedna kakoti na pol DubrovČani, a SvetomarČani na tretinu naproti VidovČanom V. G. KotoribČani 4, DubravČani 4, VidovČani dvoja, SvetomarČani jedna. DubravČani sami budu flojsare vozili, kojem vu raČun obČinski ne budu se raČunali i prijemali.

Potroški vsi zaradi foringeh vuČinjeni budu iz obČine jednako išli i trošili se, tak da kakgoder terha koji podnaša tak i strošku podložen mora biti. Po straneh prek Mure i prek Drave koji kade more foringo dobiti to je njegova sreČa, tak KotoribČanom kak DubrovČanom, VidovČanom i SvetomarČanom; ona foringa vu raČun nema se prijemati. Nego ako kade vnogo kolije carske, ali kakove druge, bi bilo potrebno ter bi formeštri od obČine za nju pogodili se i ono jednako med sobu imaju razdeliti.

Navedeni primjeri doista pokazuju na što je sve trebalo u kotoribskom varašu (trgovišČu) imati skrb da bi on doista funkcionirao. No, ovo je tek mali kamenčić velikih kotoribskih zapisnika. Nastavak u narednom broju Kotoribskoga vjesnika.

Nazire se rješenje buduće cestovne veze između pograničnih naselja Murakeresztur i Kotoriba. Postojeći željeznički most u funkciji cestovnog

Hoće li rujan zbližiti susjede?

Ponovno je aktualizirana, ovoga puta i konkretizirana, ideja cestovne povezanosti Murakeresztura i Kotoribe. Bilo je to na prošlotjednom sastanku Čelništva Mjesne samouprave Murakeresztura i općine Kotoriba. Zajednički je stav da se pri nadležnim državnim tijelima MaŠarske i Hrvatske pokrene postupak za otvaranjem cestovnog graničnog prijelaza za međudržavni promet na relaciji Murakeresztur-Kotoriba preko postojećeg željezničkog mosta na rijeci Muri.

Jedan od argumenata takvom stavu je uvjetna suglasnost mađarskog Ministarstva prometa, koja korištenje mosta za cestovni promet uvjetuje smanjenjem frekvencije željezničkog prometa preko mosta. Podaci međunarodnog željezničkog kolodvora u Murakereszturu pokazuju da je spomenuta frekvencija u posljednjoj godini u rapidnom opadanju pa je Mjesna samouprava Murakeresztura dala već izraditi i idejne skice prometne signalizacije za paralelno odvijanje prometa preko mosta, a postoji i mogućnost izgradnje prilazne ceste k mostu s lijeve obale rijeke Mure.

Na nama je da i mi izradimo idejna rješenja prilazne ceste k željezničkome mostu na desnoj obali Mure, te da zajednički pripremimo statičke podatke mosta na kojem će trebati napraviti preinake u vidu podizanja površine ceste iznad željezničkih tračnica rekao je prilikom povratka iz mađarske kotoripski općinski načelnik Zoran RadmaniĆ.

M. GrubiĆ

Potpisana Promemorija o konkretnoj suradnji Murakeresztura i Kotoribe

Konkretizirana suradnja

Desetog je ožujka ove godine u Kotoribi je na inicijativu Mjesne samouprave Murakerestur održan sastanak Čelništva dviju općina s ciljem upoznavanja novog vodstva Mjesne samouprave Murakeresztur s Čelništvom općine Kotoriba, te realizacije već potpisanog Sporazuma o suradnji između dviju pograničnih općina.

Tom prilikom sastavljena je Promemorija koja je u minula dva mjeseca proanalizirana u jednoj i drugoj sredini, a u znak suglasnosti potpisana je 13. V. u mađarskoj od načelnika Mjesne samouprave Murakeresztura Lajoša Pavlica i načelnika općine Kotoriba Zorana Radmanića. Potpisivanju Promemorije su od strane općinskog poglavarstva Kotoribe bili nazočni Irena Maltar i Ivan Špicar, a ovaj Čin uzveličao je i Zvonimir Marić, hrvatski konzul u PeČuhu.

Promemorija ističe suradnju na obostrano zadovoljstvo u skladu s već potpisanim Sporazumom o suradnji, a posebno potencira skori susret gospodarstvenika obiju sredina radi upoznavanja i dogovora o mogućoj budućoj suradnji. S obje strane će biti potaknuto otvaranje cestovnog graničnog prijelaza između Murakeresztura i Kotoribe kojim bi se sadašnja cestovna udaljenost od 52 kilometra, zbog nemogućnosti cestovnog prijelaza rijeke Mure, smanjila na svega 3 kilometra stvarne međusobne udaljenosti ovih dvaju naselja.

M. Grubić

Stručni pregled lokacija jednodnevnih graničnih prijelaza na rijeci Muri između Hrvatske i Mađarske

Lokalna mješovita komisija za utvrđivanje i rješavanje graničnih incidenata i drugih povreda državne granice za drugi granični sektor, predvođena predsjednikom Marijanom Vargom, načelnikom PU međimurske i njegovim zamjenikom pukovnikom Šandorom LukaČem, donačelnikom granične direkcije Nagykanizsa, obišla je u srijedu 23. VI. mjesta koja su odobrena za tzv. jednodnevne prelaske državne granice između Republike Hrvatske i Republike mađarske.

Inicijator obilaska bio je Marijan Varga koji nam je nakon plovidbe Murom kazao: Plovili smo rijekom Murom obišavši mjesta za jednodnevne prelaske državne granice. Cilj nam je bio utvrditi kvalitetu izrade pristanišnih sadržaja i sigurnost ljudi koji će na taj način putovati preko Mure. Pregled je bio neophodan jer naša Komisija izdaje dozvole za jednodnevno otvaranje takvih prijelaza.

Naša strana podupire ovakvo spajanje pograničnih naselja i naše će stručne granične službe u svakom trenutku biti na raspolaganju ljudima koji se angažiraju oko ovakvih otvaranja.

Predsjednik Hrvatskog državnog sabora, akademik Vlatko Pavletić, s izaslanstvom Mješovitog odbora Međimurske županije za suradnju s pomurskim Hrvatima

Četvrtak, 1. srpnja svim Članovima izaslanstva Mješovitog odbora za suradnju međimurske županije s pomurskim Hrvatima, koje je predvodio predsjednik Zoran Radmanić, ostat će u trajnom i lijepom sjećanju. Toga dana njih je u svom kabinetu u Zagrebu primio predsjednik Hrvatskog državnog sabora akademik Vlatko Pavletić. Ovaj prijem bio je kruna uspješnosti rada Odbora koji se zdušno bori za promicanje suradnje s našim sunarodnjacima na lijevoj obali rijeke Mure, a sve u cilju očuvanja hrvatskog nacionalnog identiteta.

Međimurci su marljivi i poduzetni ljudi, a što je dokazano kroz povijest, a jedan od tih dokaza je formiranje Odbora preko kojeg se nastoji pomoći Hrvatima na lijevoj obali rijeke Mure da sačuvaju svoj nacionalni identitet. zahvaljujući takvom djelovanju Hrvati u mađarskoj su dobili mogućnost da budu Hrvati, a ovakav oblik suradnje trebalo bi više promovirati, o njemu bi trebalo više pisati jer on mora postati model međusobne suradnje i zbližavanja sunarodnjaka. Osobno ću se založiti da on još više saživi kao putokaz regionalnoj suradnji i budućem suživotu bez granica rekao je tom prigodom akademik Pavletić.

članovi izaslanstva su ponaosob iznijeli realizaciju segmenta međusobne suradnje, koja je započela uspostavom demokratskih odnosa u obje države, koja je već sada prevazišla lokalne okvire pa je upravo primjer takve suradnje trebalo izdići na državnu razinu.

Svoj zajednički rad s međimurskom županijom smo započeli kao da ne postoje granice. Našli smo se zbog toga jer nam je dužnost sačuvati istu riječ, jer razmišljamo isto. Primjerno je kako se brine o nama međimurska županija pa smo stalno zajedno na kulturnim, sportskim i gospodarskim priredbama, zajedno smo na proslavama naše zajedničke riječi, a to sve zato jer isto razmišljamo. Razmišljamo kako sačuvati identitet 10.000 Hrvata koji živi uz lijevu obalu rijeke Mure i zato korak međimurske županije u pružanju ruke suradnje mi ocjenjujemo povijesnim rekla je Jolanka Tišler, pomurska Hrvatica iz Totserdahelya i dopredsjednica Odbora. Uz nju su u izaslanstvu bili: Zoran Radmanić, predsjednik Odbora, Ladislav Logožar, predstojnik županijskog Ureda za Hrvate izvan domovine, Željko Pavlic, inicijator susreta, saborski zastupnik i Član Odbora, Ištvan Tišler, Član Odbora i predsjednik Odbora za nacionalne i etničke manjine mađarske Županije Zala, te Laszlo Biro, Član Odbora i glavni savjetnik predsjednika Skupštine samouprave Županije Zala.

Vaš prijam za nas je dodatni poticaj da ustrajemo započetim i budućim akcijama kazao je na kraju Pavlic, dok im je akademik Pavletić uručio ediciju “Povijest hrvatskog sabora”, a potom se zadržao u kraćem razgovoru s novinarima hrvatskih glasila u Mađarskoj, te vašim izvjestiteljem.

 Oživio rukavac rijeke Mure

Izgradnja mosta preko rijeke Mure nazvan “Poštojski kanal” započela je inicijativom Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, koje je i ujedno nositelj financiranja svih rodova na mostu.

Prostor na kojem se most gradi je područje Koprivničko-križevačke županije, odnosno, katastarske općine Legrad. Kotoripčani su vlasnici dvadeset posto otočkog zemljišta, uglavnom su to sjenokoše i šume. Izgradnja mosta se provodi na mjestu gdje je bio stari drveni most “Brv” koji jer služio za ophodnju granične policije, ustvari, nekadašnje vojske. Na tom mjestu se nalazila patrolna staza (koja se nalazi i danas) kojom policija vrši ophodnju i kontrolira stazu radi sigurnosti državne granice da ne bi dolazilo do ilegalnih prelazaka i zloporabe granice.

Postojanjem tog mosta omogućena je brža djelatnost MUPa tj. uspostava graničnih kontakta između Goričana i Koprivnice, te zbog suzbijanja kriminalnih djelatnosti.

MUP Republike Hrvatske je napisao natječaj za izvršioce radova na mostu, pa se inicijativom vodoprivrede iz Osijeka, koja je nadležna za sliv vode Mure i Drave, radovi dodijele poduzeću iz Donjeg Miholjca. Prema ugovoru završetak i primopredaja mosta trebala bi biti 24. travnja.

Taj most je opće društveno dobro, on neće služiti samo za potrebe MUPa, već će ga koristiti svi ljudi koji su vlasnici poljoprivrednih površina i šuma s jedne i druge strane mosta. Dužina mosta iznosi 25 metara, a širina 3.5 metara.

Osim mosta na jednom dijelu toga kanala na inicijativu ŠRDa SOM iz Kotoribe napravljen je protok vode. Izvršilo se prokopljavanje dijela kanala “Gati” između Vrbulje i Poštojskog kanala, i izvršeno je stavljanje tilnica koje su dobivene na dar od općine.

Prekopavanjem “Gati” taj je kanal dobio svoj prvobitan oblik i svoj prvobitan značaj. Pretpostavlja se da je taj kanal posljednje mrijestilište riba u Međimurju. Tim prokopom omogućena je migracija ribe iz Mure po svome rukavcu (Poštojskom kanalu) pa natrag u Muru. Prema riječima gosp. Dragutina Horvata, predsjednika ŠRDa SOMa iz Kotoribe, prokopom “Gati” i postavljanjem tilnica u kanal otvorila se nova stranica knjige i pustio se novi život u taj kanal koji je vrlo bogat ribom.

Ivica Strbad

Staro židovsko groblje kao spomen obilježje

Staro židovsko groblje smješteno je na pašnjaku ili “Gmajni” uz cestu prema Donjoj Dubravi i Donjem Vidovcu. Židovsko groblje je još postojalo tridesetih godina ovoga stoljeća. Godine 1931. groblje je već bilo zapušteno, pa je općinski načelnik uro »Čižmešija dao pošumiti dio pašnjaka oko groblja i samo židovsko groblje. Ograda groblja je već onda bila uništena a nadgrobne ploče odvaljane, a nadgrobni spomenici bili su razbacani. Dvadesetih i tridesetih godina ovoga stoljeća židovsko je groblje bilo ograđeno daskama. Prema pričanju starih ljudi groblje je imalo i mali zidani cintor (mrtvačnicu) u kojemu su bila smještena drvena nosila za prijenos mrtvaca, kao i potrebni alat za grobara. Pokojnici su se na groblje dovozili katoličkim kolima, ali je za tu priliku skinut križ s kola. To nam kazuje da su odnosi između Židova i katolika u Kotoribi bili dobri.

Na tom su se groblju pokapali Židovi iz Kotoribe i Donjeg Vidovca. Židovi iz Donje Dubrave pokapali su se na istočnom dijelu katoličkog groblja u Donjoj Dubravi. Nisu poznati podaci kada je židovsko groblje otvoreno i gdje su se Židovi prije pokapali. Pretpostavlja se da je židovsko groblje osnovano u drugoj polovici prošloga stoljeća. Otvaranje židovskog groblja najuže je povezano s brojem Židova, koji su živjeli u Kotoribi, i okolnim mjestima. Prigodom službenog popisa stanovništva godine 1857. u Međimurju Kotoriba je imala 12 Židova od 2.633 stanovnika, Donja Dubrava 21 od 2.602, Donji Vidovec 12 od 1.686, Sveta Marija 14 od 1.836, i Donji Mihaljevec 6 od 1.114 stanovnika.

Podaci o broju Židova u Kotoribi postoje već od godine 1839, pa do 1944. Godine 1849. u Kotoribi je bilo 4 Židova, 2 Židova 1852. i od tada broj Židova raste. 1877. bilo je 36 Židova, a najviše je bilo 1911. godine Čak 53 Židova.

Godine 1917. Kotoriba je imala 4.730. katolika, 35 Židova i 4 protestanta. Nakon prvog svjetskog rata grobar na židovskom groblju je bio katolik uro Hertelendi. On se brinuo za groblje te je primao malu nagradu od židovske bogoštovne općine u »Čakovcu. Posljednji Židov koji je bio pokopan na groblju je Lesner koji je bio Činovnik u tvrtki Ujlaki-Hirscler iz Donje Dubrave. Taj sprovod je vodio i židovski vjerski obred pokopa obavio Rabin iz »Čakovca.

Današnje židovsko groblje je u potpunosti devastirano. Nadgrobne ploče su odvaljene, a nadgrobni spomenici su razbacani. Vidljivi su iskopi na pojedinim grobovima u želji da se “vandali” dokopaju židovskog blaga. Vode se pregovori o saniranju, tj. o obnavljanju spomen-obilježja židovskog devastiranog groblja.

Prema prihvaćenom projektu građevinske i sve ostale radove, te nadzor će vršiti tvrtka “Međimurje Inženjering” iz »Čakovca.

Za inicijativni odbor spomen-obilježja židovskog groblja u Kotoribi postavljen je gosp. Gabrijel Horvat, dipl. ing.

Ivica Strbad

 Prvi vojni objekt oslobođen u Međimurju

Krizni štab Mjesne zajednice Kotoriba, sadašnja općina, u rujnu 1991. uz pomoć teritorijalne obrane vrši blokadu tj. oslobađanje karaule Kotoriba. Karaula u Kotoribi je prvi vojni objekt oslobođen u Međimurju, i iz koje je oružje otišlo za potrebe Hrvatske vojske. Vrijednost oružja, koje je zaplijenjeno u Kotoribi, kreće se oko sedam milijuna maraka.

Nakon oslobođenja karaule nekoliko dana ona je bila u rukama Kriznog štaba Kotoribe koji je Čuvao stražu i pazio na taj objekt. Poslije nekoliko dana karaula je predana u ispravnom stanju teritorijalnoj obrani. Kasnije je karaulu preuzela policija koja je i sadašnji vlasnik tog objekta. Prije nešto više od godinu dana općina je uputila pismeni zahtjev MUPu za dodjeljivanje objekta s pripadajućim zemljištem te za korištenje i upravljanje. Cilj toga je bio očuvanje trenutnog stanja kako se objekt ne bi i dalje devastirao te da se iskoristi za neke potrebne svrhe. Zahtjev za dodjeljivanje tog objekta je odbijen. Usmeni odgovor od strane MUPa je da oni planiraju iskoristiti taj objekt za svoje potrebe tj. radi graničnih konjskih jedinica. UHVDRa je prošle godine vršila čišćenje tog objekta s ciljem postavljanja određenog obilježja, jer je to prvi oslobođeni vojni objekt u Međimurju. Odustalo se od toga jer trenutačno stanje tog objekta nije adekvatno za pokazivanje u javnosti i primanje nekih počasnih gostiju. U unutrašnjosti objekta nema ništa što je služilo i što bi moglo poslužiti za daljnju upotrebu.

Na pitanje zašto općina nije poduzela nikakve mjere radi sprječavanja krađa i uništavanja karaule, načelnik općine gospodin Radmanić odgovorio je da općina nije mogla paziti na objekt jer nije vlasnik i nije ovlaštena za Čuvanje, odnosno korištenje tog objekta.

Tekst i snimka:

Strbad Ivica

Kako upropastiti svoje dijete?

Roditelji, ako želite upropastiti svoje dijete:

1. Ispunite mu svaku želju i tada Ćete ga odgojiti u uvjerenju da se sav svijet okreće oko njega.

2. Kad izgovori neku psovku ili prostu riječ, nasmijte mu se od srca, pa Će vaše dijete povjerovati da je veoma zabavno.

3. Nemojte mu nikada govoriti o moralu: ovo valja ovo ne valja, ovo smije? učiniti ono ne smije?. Ne govorite mu o dužnostima i obavezama prema društvu. Crkvi. . .

4. Uvijek pospremajte za njim i oslobodite ga svake obveze.

5. svađajte se stalno pred njim pa se nećete začuditi da se bilo ?to dogodi u obitelji.

6. Dajte mu novac kad ga god zatraži i neka ga troši kako god hoće. Kad ste vi patili, neka se ne pati vaša maza!

7. Ispunite mu svaku želju kad se radi o jelu i piću.

8. Uvijek budite na njegovoj strani kad ga netko napadne: nastavnik, profesor, vjeroučitelj, susjed. . . tada Ćete ga odgojiti u uvjerenju da nikada ne može biti krivo.

9. Kad upadne u kakve neprilike, recite da ste vi krivi i tako Ćete ga osloboditi svake odgovornosti.

Ako učinite 80% od navedenoga, budite zadovoljni, postigli ste vaš? cilj. Upropastili ste svoje vlastito dijete!?

Ovih nekoliko poruka i savjeta roditeljima ako žele upropastiti svoje dijete, objavio je londonski Institut za pedagogiju i odgoj.

Dobrovoljni prilog za „Kotoripski vjesnik”

RAJHER IVAN, Australija 200 kn

MARĐETKO GUSTI, Zagreb 100 kn

SKADI MARICA DEMEDL, Argentina 100 kn

VOJVODA VINKO, Velika Britanija 100 kn

KOVA» KATARINA, Njemačka 200 kn

MATOTEK FRANJO, Čakovec 100 kn

KROPF SLAVICA, Australija 100 kn

KANIŽAJ MARICA, Australija 80 kn

MALIĆ JERONIM I MARIJA, Australija 94,14 kn

MALIĆ VJEKOSLAV I MARICA, Australija 94,14 kn

VIDOVIĆ BLAŽ I STANKA, Australija 228,60 kn

VIRGEJ TEREZIJA, Čakovec 100 kn

MALIĆ KATARINA I VINKO, Australija 95 kn

 POMOĆ ZA IZBJEGLO STANOVNIŠTVO KOSOVA

U Kotoribi se provodila akcija prikupljanja odjeće, obuće, novčanih priloga i hrane za izbjeglo stanovništvo iz Kosova na zahtjev Hrvatskog crvenog križa. Sabirna mjesta bila su u prostorijama vatrogasnog doma, gdje se sakupljala odjeća i obuća, i u prostorijama župnog ureda gdje se sakupljala hrana, a novčani prilozi mogli su se uplatiti na žairo-račun Hrvatskog crvenog križa. Pošto su Kotoripčani bili velikodušni i susretljivi i u prijašnjim takvim akcijama te su svoju humanost pokazali i sada. Ne možemo još? izvijestiti o kojim količinama i o kojem broju prikupljene robe se radi jer izvješće o stanju još? nije u potpunosti kompletirano.

Na upit jednog mještana što misli o takvim akcijama rekao je da takve akcije treba podržati i treba biti susretljiv, jer možda Će jednom i nama trebati, naposljetku, svi smo mi ljudi.

Ivica Strbad

NEKROLOG

Česti su nam bili rastanci u zadnje vrijeme. Želimo ih se još jedanput sjetiti.

1. Nikola Trojko, rođ. 1. 11. 1925. umro: 25. 3. 1999. u Kotoribi

2. Nikola Dolenčić, rođ 3. 11. 1921. umro: 27. 3. 1999. u Kotoribi

3. Elizabeta Nađ, rođ. Nađ 11. 11. 1926. umrla: 29. 3. 1999. u Kotoribi

4. Nikola Setnik, rođ. 5. 12. 1930. u D. Hrašćanu umro: 30. 3. 1999. u Kotoribi

5. Elizabeta Gregurec, rođ. 16. 10. 1911. umrla: 8. 4. 1999. u Kotoribi

6. Katarina Markan, r. Novak, rođ. 26. 9. 1908. umrla: 20. 4. 1999. u Kotoribi

7. Jelica Horvat, r. Radmanić, rođ. 18. 8. 1938. umrla: 29. 4. 1999. u Kotoribi

8. Karol Kečak, rođ. 28. 10. 1918. umro: 8. 5. 1999. u Kotoribi

9. Slava Sabol, r. Radmanić, rođ. 13. 9. 1935. umrla: 9. 5. 1999. u Kotoribi

10. Amalija Pogorelec, r. Dolenec, rođ. 17. 2. 1920. umrla: 30. 4. 1999. u Kotoribi

11. Jelena Fuš, r. Sokol, rođ. 6. 5. 1923. umrla. 11. 5. 1999. u Kotoribi

12. Ivan Karloci, rođ. 10. 6. 1945. u D. Dubravi umro: 11. 5. 1999. u Kotoribi

13. Barbara Škoda, r. Fuš, rođ. 3. 12. 1924. umrla: 17. 5. 1999. u Kotoribi

14. Anđela Matulin, r. Matotek, rođ. 30. 9. 1921. umrla: 23. 5. 1999. u Kotoribi

15. Ivan Klepec, rođ. 17. 7. 1944. umro: 28. 5. 1999. u Kotoribi

16. Anastazija Vojvoda, r. Švelec, rođ. 8. 12. 1930. umrla: 21. 6. 1999. u Kotoribi

Zahvalni smo im za sve što su dobra učinili!

ZATVORENI PROZORI 

Samo stotinjak metara od središnjeg mjesnog odlagališta smeća nalaze se prve kotoripske kuće. Njihovu situaciju pogoršavaju nesavjesni pojedinci koji kontinuirano spaljuju smeće, vjerojatno uživajući u gustim oblacima dima koji se nekoliko puta tjedno nadvijaju nad Kotoribom. Miris dima i paljevine pojačano se osjeća tijekom noći, pogotovo u ovim vrućinama i sparinama, pa su kućanstva u blizini primorana zatvarati prozore. hoće li svijest pojedinaca i ažurnost mjerodavnih predstojeće ljetne dane i noći mnogim Kotoripčanima učiniti ugodnijima?

Povodom Dana planeta Zemlje, uključila se i Općina Kotoriba. Tako je dana 17. 4. ’99. provedeno skupljanje glomaznog otpada i starog papira.

Mještani su ispred svojih kuća ostavili razni otpad, a Članovi sedam udruga koje su se uključite u akciju ukupno su utovarili 25 traktorskih prikolica otpada koji je i djelomično sortiran.

učenici OŠ Kotoriba sakupljali su stari papir. U dobro osmišljenoj akciji u kojoj su se razredi natjecali tko će sakupiti više, đaci su se razišli po cijeloj Kotoribi te su biciklima, malim prikolicama, pa čak i traktorom dovozili stari papir na sabirno mjesto u školskom dvorištu. U sakupljačkom žaru, tko će više, razredi su organizirali i čuvare “svoje” hrpe dok ne dođu na red za vaganje.

Prema riječima ravnateljice prof. Snježane Matoš, u kategoriji nižih razreda pobijedio je 4.B sakupivši 982 kg, a kod viših razreda 6.A s 827 kg. inače, ukupno je prikupljeno više od 8 tona starog papira, ?to je izuzetan rezultat akcije.

Najbolji razredi zasluženo Će biti nagrađeni jednodnevnim izletom. (B. H.)

Četrdeset pet godina poslije

Školska 1953./54. godina je bila godina koju je prvi puta u osmogodišnjem trajanju završilo trideset šestero mladih Kotoripčana jer je do tada osnovno obrazovanje trajala sedam godina.

»četrdeset i pet godina poslije na okupu se našlo njih osamnaest. Sastali su se u OŠ-i, posjetili su grobove preminulih vršnjaka, prisustvovali su svetoj misi, a uspomene su evocirali u prostorima bivšeg hotela.

Na fotografiji: Vršnjaci 45 godina nakon rastanka od osmoškolskih klupa pred mjesnom župnom crkvom.

Tekst i snimka: m. g.

Kotoriba moja

Na zrinskoj tvrđavi rođena si ti.

Tko u tebi živi, svaki ti se veseli.

S južne strane Bistrec potok,

granica kotoripskog hatara,

sa sjevera granična je rijeka Mura stara.

U sredini tog hatara tvrđava je Zrinskih bila,

tu se naša Hrvatska rodila.

Oko nje su plodna polja i cvjetne mirisne livade,

gdje Kotoripčani od davnine rade.

vojnička ruka temelj joj je dala

seljačka je dalje gradila i povećala,

radnička je proširila i poljepšala.

Rasti, rasti, Kotoribo moja,

i uljepšala te vrbova kitica tvoja!

Kotoribo mila, draga i ponosna,

u tebi ću živjeti, u tebi ću mrijet.

Ti si za mene kao za pčelicu

mirisav cvijet.

Franjo Nađ

Nastup KUD-a Kotoriba u Mariji Bistrici

U nedjelju 3. srpnja KUD “Kotoriba” nastupio je u Mariji Bistrici na I. županijskoj smotri folklora koju je organiziralo Udruženje amaterskih KUD-ova Krapinsko-zagorske županije. Nastupilo je 11 KUD-ova iz pet županija sjeverozapadne Hrvatske. međimursku županiju predstavljao je KUD “Kotoriba” i KUD “seljačka sloga” iz D. Dubrave. Na? KUD na toj je smotri prikazao “Kotoripsko kolo” te splet pjesama i plesova Međimurja. (B.H.)

Premalo kažnjavanih!?

“Ostvarenje prihoda i izvršenje izdataka znatno su ispod planiranih iznosa, odnosno planiranje izdataka koji nisu izvršeni, upućuju na Činjenicu da proračunski prihodi i izdaci nisu realno planirani te je stoga trebalo donijeti još? jedne izmjene proračuna” stoji u nalazu Državne revizije - područnog ureda »Čakovec o obavljenoj reviziji proračuna općine Kotoriba za 1998. godinu.

Iznesena konstatacija odnosi se na Četiri proračunska segmenta, od koji jedan posebno plijeni pozornost: “U iznosima znatno ispod plana ostvareni su prihodi od kamata, novčanih kazni i potpora. Navedeni prihodi planirani su u iznosu od 75.000 kuna, a u promatranom razdoblju ostvareni su u iznosu od 15.149 kuna, ?to je za 59.851 kunu ili 79,8 posto manje od plana.”

Jadan je proračun koji se mora puniti novčanim kaznama što bi značilo da Kotoripčane treba više kažnjavati - prokomentirao je jedan od Članova Poglavarstva. Osim toga komentara, poglavari nisu imali primjedbe na izvješće, pa su ga jednoglasno prihvatili. inače, prihodi proračuna ostvareni su u iznosu 2,166.994 kune, ?to je 15,6 posto manje od plana, dok su izdaci 2,248.646 kuna, ?to je 12,4 posto manje od plana.

M. Grubić

Moj „jubilej”

Jubilej tuge i bola, jubilej, koji se ne slavi, nego samo sjećanjem podsjeća na okrutnu sudbinu. Naime. Prošlo je više od pedeset godina kako su mi moji roditelji rekli da u njihovoj kući nema više mjesta za mene i da se spakujem i odem. Ja sam s bolom pitala, kuda da idem? Oni su mi rekli ovako: “trbuhom za kruhom”. Oni moraju ženiti sina i to je sasvim normalno da ja moram otići. Tako sam i ja otišla u suzama, ali rekli su mi da povratka za mene više nikad nema. otišla sam s neopisivim bolom u srcu i od tog trenutka ostala je na mom srcu otvorena rana koja krvari tolike godine. Tugujem za Tobom, Kotoribo moja! Volim Te sve više i više. Ne prestajem misliti na Tebe, najdraža moja rodna grudo!

Tugujem za svojim zavičajem. uvečer kada liježem, poželim da Te sanjam Kotoribo moja! Ujutro, kad otvorim svoje oči, mislim na Tebe i tako svo ovo vrijeme bez prestanka, sve ove godine, do posljednjeg daha. Svako jutro, kada se probudim s bolom shvatim stvarnost i nastavim tako misleći na Tebe, Kotoribo moja, i to svaki dan isto. Ne mogu Te preboljeti.

Ponekad poželim da Ti se vratim, pa makar i pješke, ali želja je jedno, a stvarnost drugo.

Prvi puta, kada sam odlazila iz Kotoribe, bila sam malena, tako da se i ne sjećam. Znam samo da sam jako plakala u vlaku, pa sam još? i dobila batina. Mama mi je rekla dat Će ona meni Kotoribu i jako me istukla i toga se sjećam kao da je bilo jučer.

Moja sudbina je bila vrlo okrutna i bolna. I danas se sjećam mog posljednjeg odlaska zauvijek iz Kotoribe. sjećam se oproštaja s mojim rodnim domom, s mojom ulicom dragom. Kada sam došla do Turka, svratih pogledom na moj dom, ali ništa nisam vidjela od suza i tako kročila u jedan za mene novi život. Ulico moja draga, oprosti mi, ne mogu a da Ti ne spomenem: kako ne volim proći mojom ulicom. Previše je sjećanja, Previše uspomena. još? mi je u sjećanju moj posljednji oproštaj s Tobom, najljepša ulico moja!

Oprostite mi, molim Vas, Previše sam potresena i nesretna, moram prekinuti pisanje iako mi riječi nadolaze jedna za drugom, ali suze su jače od mene i one me odvajaju od Vas.

Sve Vas skupa lijepo pozdravljam!

Vaša tužna Agneza Sabol Ivanuševa.

O grbu i zastavi Kotoribe

zadovoljavajući odaziv

Poglavarstvo općine Kotoribe raspisalo je javni natječaj za izradu idejnog rješenja grba i zastave Kotoribe. Na natječaj je pristiglo šest zanimljivih i hvalevrijednih idejnih rješenja koja su kreirali Marijan Kovač, Siniša Ludaš, Franjo Nađ i Krešimir Siladi. Uz javnu zahvalu autorima, Poglavarstvo je odlučilo rješenja proslijediti jednoj od naših ovlaštenih i specijaliziranih tvrtki koja će ideje detaljnije razraditi prema zahtjevima heralidike, a one će potom biti prezentirane sudu javnosti koja će imati posljednju riječ u odabiru mjesnih obilježja.

M. G.

HOĆE LI NEDAĆE BITI PREVLADANE

U srpnju se navršava godinu dana otkako je grupa entuzijasta i zaljubljenika u ženski nogomet u Kotoribi osnovala ŽNK “Graničar”, koji je već 15. kolovoza uključuje u organizirano natjecanje I.HNL skupina “B”. unatoč nedaćama, o kojima ćemo nešto kasnije, one su uspjele odigrati sve prvenstvene i kup susrete. Plasman u ovom trenutku nije toliko ni važan, važan je početak. A kako je svaki početak težak, poteškoće nisu mimoišle ni kotoripske nogometašice.

Najveće početne poteškoće nogometašicama je stvarala tadašnja uprava NK “graničar”. očitovale su se s problemima oko održavanja treninga jer nam je Klub zabranio korištenje terena, jer bi po tome Klub ispao seoski, onemogućavano nam je odigravanje utakmica u Kotoribi pa smo Čak bile prisiljene igrati u susjednoj Donjoj Dubravi, zahvaljujući razumijevanju NK “Dubrovčana” riječi su Dragice Keler, najstarije igračice i osnivačice ŽNKa. unatoč tome, zahvaljujući upornosti njihova trenera Petra Kelera, ŽNK se uspio održati u prvoj sezoni. Bolji dani nagoviješteni su smjenom Čelništva NK “graničar” pa ih posebno raduje što ih je novo rukovodstvo primilo za “svoje” imajući razumijevanja za sve njihove dosadašnje nedaće i probleme.

Nemali problemi javljali su se glede nedostatka igračica. Neshvatljivo je da jedno veliko naselje poput Kotoribe ne može pronaći djevojke koje bi igrale nogomet i bavile se sportom, koje bi se družile, putovale i stjecale nova poznanstva. U ŽNK došle su igračice iz »Čakovca, Male Subotice, Donjeg Mihaljevca, Donje Dubrave, Osijeka a Kotoripčanki nema!?

Klupsko rukovodstvo koristi ovu prigodu da se zahvali svim igračicama na dosadašnjem trudu i zalaganju, tvrtki “Kačar-mont” Maribor, općini Kotoriba i svima koji su im u protekloj godini bili potpora.

Koristim i priliku da ovim putem pozovem sve zainteresirane djevojke da se jave u ŽNK!

Tekst i snimka m. g.

USPJEH NE DOLAZI SAM 

Vedran Habuš učenik je VIII. a razreda O. Š. Kotoriba. Od svojih 14 godina (rođ. 14. 6. 1985.) polovicu svog života darovao je sportu. U drugom je razredu, sa nepunih sedam godina izabrao svoj sport KARATE. U to je vrijeme u Kotoribi počela radom karate škola koju je vodio Vlado Bošnjak trener u KK “Globus” »Čakovec. Uz marljiv rad Vedrana i trenera stigli su i prvi rezultati. Kao devetogodišnjak 1994. g. postaje državni prvak i osvaja treće mjesto na Svjetskom kupu. Marljivost i upornost nagrađena je odličnim rezultatima, a kao najvrednije moramo spomenuti: 1995. osvaja III. mjesto na državnom prvenstvu, 1997. ponovno postaje državni prvak, a ove 1999. osvaja III. mjesto na državnom prvenstvu u svojoj kategoriji (kumite 55 kg). Tijekom tih sedam godina na brojnim karate turnirima u Hrvatskoj, Sloveniji, mađarskoj, Austriji i Njemačkoj osvojio je brojne medalje i pehare koji danas krase njegovu sobu. Moramo spomenuti i to da je Vedran prošle godine položio ispit za crni pojas te stekao naziv Majstor karatea 1. DAN.

Kakav je bio sam početak?

Bio sam mali i tada se sve Čini teško, no moram reći da trener Bošnjak zna raditi s djecom. Vjerovao je u mene, puno mi je pomogao, za postignute rezultate najviše je njegovih zasluga.

Gdje treniraš?

Dok je trener dolazio u Kotoribu sve je bilo u redu, ali od 1995. više puta tjedno moji me roditelji voze na treninge u Čakovec. To je vrlo naporno, pogotovo u sezoni kad ima puno turnira pa svaki dan treba ići na trening. Čakovec je daleko i treba nam 40 min. u jednom smjeru. Puno puta mi se desi da na povratku zaspim u autu.

Kako sredina u kojoj živiš reagira na tvoje uspjehe?

U školi imaju razumijevanja i pohvala za moj rad, prijatelji mi uvijek Čestitaju a i svima je drago kad nešto osvojim.

»ime se baviš?

U slobodno vrijeme volim ići na košarku i zabaviti se uz kompjutor.

Kakvi su ti daljnji planovi?

Sada prelazim u višu kategoriju kadeti, a tu je potrebno puno rada da bi se postigli rezultati. Na jesen krećem u srednju školu i nadam se da ću sve uspjeti uskladiti. Vrlo je lijepo stajati na postolju kad je dodjela medalja.

Mnogo se mladih Kotoripčana okušalo u ovom sportu, a samo je Vedran ostao. Za uspješne rezultate potrebno je puno rada, treninga i odricanja. Nastavak uspješne karijere iziskuje velika financijska sredstva, a Vedran se iskreno nada da će pronaći razumijevanja za financijsku potporu u tvrtkama sredine u kojoj živi. Niz godina Vedran svojim nastupima dostojno prezentira Kotoribu, Međimurje i Hrvatsku.

Društveno natjecanje kadeta

30. svibnja na “Šodergrabi” u Kotoribi održalo se društveno natjecanje kadeta u lovu ribe udicom i na plovak. Broj natjecatelja s obzirom na broj registriranih Članova bio je vrlo mali.

Od ukupno 22 registriranih Članova natjecalo se svega 9 Članova. Prva tri osvojena mjesta idu dalje na Županijsko natjecanje koje će se održati početkom lipnja. Prvo mjesto osvojio je Neven Setnik, drugo mjesto Tomislav Filipašić, te treće mjesto osvojio je Vilim Kos. Nagrade za osvojena prva tri mjesta bile su medalje koje je uručio predsjednik Ribolovnog društva “SOM”gosp. Dragutin Horvat.

Računalo na dar

Ivan Milovanović (44) je u dresu kotoripskog NK “graničar” proveo punih 18 godina, sasvim dovoljno na godine ostave upečatljiv trag na njegovu vezanost prema Klubu. želeći na neki način pomoći sredini u kojoj je proveo svoje najljepše godine, odlučio je Klubu pokloniti personalno računalo “IBM”.

Želja mi je da se u njega pohrane svi klupski podaci, da se arhivira građa sportske sredine sa 70 godina dugom poviješću rekao nam je Ivan prilikom uručivanja donacije klupskom predsjedniku Zdravku Repu.

Ivan Milovanović uz osobni poklon klubu

Tekst i snimka: M. Grubić

 RADIT ĆEMO U OZRAČJU TOLERANCIJE

Od siječnja do kraja travnja trajala je agonija oko izbora predsjednika NK “graničar” Kotoriba, sportske sredine koja je lani obilježila 70ti rođendan. Tek na trećoj Skupštini zahtjevne dužnosti prihvatio se 38godišnji Zdravko Rep, Časnik HVa.

Pristali ste preuzeti predsjedniČku dužnost. »ime ste se rukovodili?

Dužnost sam prihvatio vođen željom da Klub funkcionira u ozračju tolerancije i povjerenja. Energiju treba usmjeriti na rad s igračima, kako bi se postigli što bolji rezultati.

»ime ste se rukovodili kod izbora suradnika u novi Izvršni odbor?

Suradnike sam birao vođen poznavanjem njihovih sklonosti i sposobnosti. Radi se o veteranima “GraniČara” i klupskim simpatizerima “ovisnicima” u Klubu, a koji su spremni žrtvovati sebe i vrijeme za dobrobit Kluba. Od njih očekujem korektnu suradnju i zalaganje za što kvalitetnije obnašanje preuzetih obveza. Svatko od njih imat će određeno zaduženje i polje djelovanja. očekujem konkretne i konstruktivne prijedloge kojima će biti unaprijeđen klupski rad.

Prioritet planske obveze i vizije realizacije?

U ovom trenutku prioritet će biti dat osiguranju stabilne financijske konstrukcije kroz sponzorsku suradnju s poduzetnicima, redovitom uplatom Članarine, iznajmljivanjem poslovnog prostora i organizacijom malo-nogometnog noćnog turnira.

što očekujete na sportskom planu?

Želim unaprijediti rad s mlađim kategorijama i tako osigurati kvalitetnu igračku bazu za popunu seniorske ekipe. Sa seniorskom ekipom postići što bolji plasman na kraju ovog prvenstva u očekivanju kvalifikacija za ulazak u viši rang natjecanja.

Poruka navijačima, Članovima kluba?

Pozivam ih da u što večem broju prate klupska natjecanja. »lanove Skupštine pak pozivam da djelatnije sudjeluju u realizaciji zacrtanih planskih i programskih obveza. igrače pozivam da marljivo, uporno i redovito treniraju, što će zacijelo imati odraza na igru. Pozivam ih na sportsko ponašanje na terenu i sportski život izvan terena. Oni trebaju biti svjesni Činjenice da cijeli tim ljudi dragovoljnim angažiranjem osigurava pristojne uvjete treniranju i odigravanje utakmica. Moraju biti svjesni da se nogomet igra i zbog gledatelja.

Tekst i snimka: M. Grubić

U svojoj 70 godina dugoj povijesti NK “graničar” nije imao toliko problema oko izbora klupskog predsjednika. U dva prethodna pokušaja, tijekom siječnja i veljače, nije došlo do izbora jer Skupština kluba nije dala razrješnicu dosadašnjem Izvršnom odboru i predsjedniku Kluba. Osnovni razlog tome bio je nesređeno financijsko stanje i nagomilani gubici od preko 35 tisuća kuna. U međuvremenu gubici su smanjeni gotovo za 20 tisuća kuna, a u konzultativnim razgovorima pronađena je osoba koja će preuzeti dužnost klupskog predsjednika.

U petak, 23. travnja održana je i treća Skupština kluba na kojoj su podnijeta izvješća o radu I poslovanju, čime su se stekle postavke za davanje razrješnice predsjedniku i Izvršnom odboru kluba. Jednoglasno je odlučeno da dosadašnjeg predsjednika Roberta »Čižmešiju zamijeni Zdravko Rep. On je za svoje suradnike u Izvršni odbor predložio: Dražena Sabola (tajnik), Roberta Buljana (blagajnik), Zlatka Sabola, Ivana »Čmrleca, Marijana Rusaka i Darka Dobranskog.

Skupština kluba jednoglasno je prihvatila i predložene programske ciljeve i obveze.

m. g.

PRIHVATILI PONUĐENO

 Od iduće natjecateljske sezone nogometaši “GraniČara” iz Kotoribe, kao drugoplasirani sastav IV. HNL-Međimurje, natjecat će se III. HNL-sjever. Jednoglasna je to odluka Skupštine kluba koja je prihvatila ponudu NS Međimurja, nakon što je prvoplasirani sastav IV. HNL-Međimurje “budućnost” iz Podbresta iz objektivnih razloga propustila stečeno.

Donošenju odluke prethodila je široko-obuhvatna i konstruktivna rasprava Članova Skupštine. Bez ikakve euforije sagledane su sve prednosti natjecanja u tom rangu, ali su isto tako iznijete objektivne kadrovske i financijske mogućnosti i potrebe kluba.

Ovo je izazov koji sadašnja generacija nogometaša treba prihvatiti, a s obzirom da njihovi prethodnici kao doprvaci u tome nisu uspjeli dvije prethodne sezone kazao je Branko Lipić, trener seniorskog sastava.

U ime igrača govorio je njihov kapetan Zdravko Šupljika, kazavši da je pet šest igrača već ranije igralo u takvom rangu natjecanja, a mladima koji su danas u momčadi to bi trebao biti veliki sportski izazov.

Skupština je izrazila uvjerenje da će nakon ove odluke u klubu doći do većeg jedinstva i zajedništva, da će porasti broj gledatelja iz same Kotoribe i okolice, i konačno, da će uz njih stati i općina Kotoriba kao institucija.

M. Grubić

NA PUTU ZA LJUBLJANU 

Sredinom lipnja u prijateljskom posjetu nogometašima Ckluba Slavija iz Ljubljane bili su veterani NK “graničar”. S njima su bili Članovi njihovih obitelji, prijatelji i simpatizeri. Jedna od usputnih postaja bila je u Trojanama, mjesto poznatom po posebnoj vrsti krafna.

M. Grubić

U finalu košarkaškog kupa koji se odigrao 24. travnja u Kotoribi sastali su se KK “Kotoribe” i KK “Nedelišće”. Utakmicu je vodio sudački dvojac Špiranec D. i Živković D., obojica iz »Čakovca. KK Kotoribe je pobijedio 70:55, u poluvremenu 31:20. Do zapleta je jedino došlo sredinom drugog poluvremena kada su se gosti približili na samo pola koša razlike. Najbolji igrač i najbolji strijelac utakmice je bio Dražen Mlakar iz domaće ekipe s postignuta 32 koša.

Pobjednicima je pehar za osvojeno prvo mjesto uručio povjerenik natjecanja gosp. Krešimir Ivanek iz »Čakovca.

Ivica Strbad

Treći povratak

Nakon što su stolnotenisači STK Kos/Kotoribe na kraju natjecateljske sezone 1998./99. u stolnoteniskoj regiji osvojili drugo mjesto, izborili su pravo sudjelovanja na kvalifikacijskim natjecanjima za popunu II. hrvatske stolnoteniske lige istok.

U kvalifikacijskom turniru održanom u nedjelju u »Čakovcu svladali su Nedelišće, Kutinu, Lokomotivu iz kao drugoplasirana momčad turnira, iza STK »Čakovec, stekli pravo natjecanja u II. hrvatskoj stolnoteniskoj ligi istok. Tom vrijednom uspjehu kotoripskog stolnog tenisa doprinijeli su Vinko Legin, Željko Dolenec, Dražen Radmanić i Ivica Jakupek.

U posljednjih deset godina to je treći put da će se Kotoripčani natjecati u elitnom stolnoteniskom društvu.

(mg)

uredništvo Kotoripskog vjesnika:

Glavna i odgovorna urednica:

Snježana Matoš, prof.

Zamjenik glavne urednice:

Mladen Grubić

grafički urednik:

Alojzije Sabol Zlatko

Kompjutorski prelom:

Damir Sutnjak

Lektor:

Anica Jauk

Marijan Rusak Miro

Ivanka Virgej, prof.

Ivan Rusak, ing.

Za izdavača:

Zoran Radmanić

Tisak:

ZRINSKI d.d., Čakovec

List izlazi Četiri puta godišnje.

Rješenjem br. 1673 od 23. 1. 1987. list je oslobođen plaćanja poreza na promet