|
CRKVA SEDAM ŽALOSTI BLAŽENE DJEVICE
MARIJE I SV. KRIŽA - KOTORIBA
|
Ljudi
uvijek vole pratiti svoju prošlost te uspoređivati kako je danas. Evo
ukratko povijesti župne crkve Kotoriba koja
se zove Sedam Žalosti Blažene Djevice Marije i Svetog Križa.
|
|
Među najveće i
najljepše građevine, gotovo svakog našeg mjesta, ponosno stoji crkva,
starijeg ili novijeg datuma. Svojim vitkim i visokim tornjevima, koji se
u međimurskoj ravnici na daleko primjećuju , upozoravaju nas na daleku
prošlost našeg marljivog čovjeka.
|
Bez
tehnike i mehanizacije marljivim svojim rukama stekao je i napravio ono
čemu se danas možemo samo diviti.
Povijest nam jasno dokazuje da je međimurski čovjek bio uvijek jako
vezan uz svoju crkvu. Mogao je biti i nepismen, ali svojim jednostavnim
srcem i širinom svoje plemenite duše učio je u toj crkvi kako se ulazi
u međuljudske odnose, kako se oprašta i ljubi, te kako mora biti pošten
i karakteran. U njoj je istočio teške i patničke suze, doživljavao
najveće radosti i uvijek novom nadom odlazio u svoje životne pothvate.
S crkvom se naš čovjek rađao i umirao. U dugoj dvijetisućgodišnjoj
povijesti kršćanstva, u trinaeststoljetnoj povijesti Hrvata katolika,
već nešto više od dvijesto godina stoji i
naša župna crkva, na dugo i široko najveća i najljepša.
|
|
Crkva Sedam
Žalosti Blažene Djevice Marije i Svetog Križa najveća je međimurska
crkva, a i mnogo dalje. To je prvi dojam svakog posjetioca: Zadivi ga
divan, velik i skladan prostor.
Prije današnje
crkve na tom mjestu bila je stara drvena kapela svetog Križa podignuta
1698.god. Kapela je imala drveni kor - pjevalište i drveni toranj koji je
bio prekriven hrastovom šindrom.
Sadašnja crkva
građena je od godine 1776. najvećim troškom župljana kao i ostalih
darovatelja.
Posvećena je dne
05.09.1784 god. po biskupu Antunu Zlatariću.
Crkva se gradila za vrijeme župnika Jakova Hunjadi
iz Donjeg Vidovca, kada je naše mjesto
pripadalo pod župu Donji Vidovec.
|
Visoki
zvonik, koji je natkiven baroknom kapom,
veoma je lijepog ovalnog oblika sa završnim visokim križem. Crkva je od
opeke i kasnobaroknog stila, 42 m dugačka, sa zvonikom 46 m dugačkim, 16 m široka 1 16 m visoka. Sam
toranj je visok 57,25
m.
|
|
|
|
Crkva nema ni
grobnica niti nadgrobnih ploča. Postoje dvije ploče sa natpisima. Jedna
je iznad vratiju koja vode iz crkve u staru
sakristiju, sada kapelu sv. Franje a govori o obnavljanju crkve. Druga
ploča je iznad vratiju sadašnje sakristije, a
govori o posveti crkve.
Crkva je
osvijetljena s dva niza prozora koji su polukružni i vitraji, tj. oslikani posebnom tehnikom slikanja na staklu.
|
U svetištu je s
desne strane glavnog oltara oslikan prozor Sv. Obitelji, a s lijeve
strane glavog oltara Sv. Leopold
Mandić. U lađi crkve, s desne strane, lijepi su
prozori Sv. Mihaela, Krštenje Isusovo (zove se
još i prozor Sv. Ivana Krstitelja) i sv. Rok.
S lijeve strane u
lađi su prekrasni prozori: Sv. Klare, Sv. Ane i Sv. Katarine. Prozori
izgledaju na oko maleni, a svaki ima 5 kvadrata.
Najljepše što se
nalazi u crkvi je svakako veličanstveni glavni oltar 7. Žalosti Majke Bozje i Sv. Križa. Oltar je drveni.
U lađi crkve su još
oltari: Sv. Tri Kralja, Sv. Antuna Sv. Nikole i Sv. Florijana.
Poput drugih
međimurskih crkava, i crkva u Kotoribi
jednobrodna je građevina longitudinalnog tipa, kojoj svetište završava
poligonom.
Vanjska
jednostavnost crkve u ugodnu je kontrastu s unutrašnjošću, gdje snažni pilastri s bogatim profilacijama
pri vrhu ne samo što podupiru svodove crkve već ih ukrašavaju.
Ta najveća
međimurska crkva smještena je na južnoj periferiji mjesta, poret lijepe tratine. Crkva je osvijetljena s dva
niza prozora, od kojih su donji veći , a gornji manji.
U svetištu su u
duhu baroka u iluzionističkim nišama prikazani likovi Sv. Jeronima i Sv. Gregora te likovi Sv. Ambrozija i Sv. Augustina.
Inventar crkve
potječe iz druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljeća. Arhitektura
glavnog oltara s kanaliranim kolumnama, pozlačenim kapitelima daje klacistički
ugođaj. Na velikoj menzi dominira visoki i lijepi tabernakul s konveksnim
vratašcima i s vitkim klasicističkim stupićima.
Na njemu je
Marijin kip . Na sredini retabla dominira
veliko raspeće s anđelčićima koji lebde i hvataju Kristovu krv.
Povrh križa
nalazi se reljef Presvetog Trojstva a postrance među stupovljem stoje
veliki kipovi Marije Magdalene, Sv. Ivana, Sv. Petra i Pavla.
Dvojaki patrocinij toga oltara podsjeća posvetom sv. Križa na
vrijeme kada je u mjestu nekoć bila kapela Sv. Križa, podignuta u spomen
oslobođenja od Turske opasnosti.
Pobočni oltari
Sv. Nikole i Sv. Florijana također nas
podsjećaju na burnu prošlost Kotoribe . Ispod
lika Sv. Nikole , zaštitnika od poplava, vide se drveni mlinovi , a ispod
Sv. Florijana, zaštitnika od pošara , vide se kućice u plamenu .
Lijepa
propovjedaonica , s reljefima koji prikazuju žrtvu abrahomovu,
Mojsija s mjedenom zmijom i Sv. Jelenu Križaricu , daje dojam raškoši.Na prozračnom baldahinu nalazi se kartuša s natpisom:"Dominus
dabit verbum evangelizantibus virtute multa,Psalmus
67-1781." Te godine propovjedaonica je i napravljena.
|
|
Na
koru nalaze se orgulje iz god. 1902. s 20 registara pneumatičke i dva
manuala (dva reda svirala). Nabavljene su od tvrtke Josipa Angstera iz Pečuha.
|
|
|
|
Kotoripska crkva je najveća u međimurju,a i mnogo
dalje. Tu istinu potvrđjuje još davne 1793.
god. kanonski vizitator Stjepan Kolosvari kad je nakon pohoda Kotoribi
napisao da je Kotoriba dobila veličanstvenu
crkvu, koja bi se po svojoj arhitekturi mogla prije nazvati bazilikom
negoli župnom crkvom. (Bazilika je još i počasni naziv za jednu lijepu,
veliku i prostranu crkvu s posebnom namjenom:proštenja, samostanska itd.)
|
|
Poput
drugih međimurskih crkava i crkva u Kotoribi
ima jednu lađu, longitudinalnog tipa (zaobljenog), kojoj svetište
završava poligonom (može se obilaziti oko oltara).
|
|
|
|
Vanjska
jednostavnost crkve u ugodnom je kontrastu s unutrašnjošću, gdje snažni
pilastri s bogatim profilacijama
pri vrhu, ne samo što podupiru svodove crkve, već ih i ukrašuju.
|
|
|
Kao
što je i lijepa i skladna građevina izvana tako posebno i još više
zadivljuje svakoga svojim skladnom nutrinom. Svojom prostornošću i
veličinom budi u čovjeku posebne osjećaje.
|
|
kapela sv. Franje
Toj ljepoti
prostora doprinose slike koje se nalaze po zidovima i stropu crkve.
|
|
Na
stropu u svetište nalaze se slike Rođenja Isusovog, a okolo te slike u
medaljonima je prikazan križni put Isusov.
|
|
U
lađi crkve na stropu nalazi se lijepa slika Poklon Sv. Tri Kralja, a
okolo su divni likovi četiri evanđelista: Sv. Matej, Sv. Marko, Sv.
Luka, Sv. Ivan Na koru iznad orgulja nalazi se slika Sv. Cecilije.
|
|
|
|
Crkva
još ima mramorni kameni oltar sa ambonom (iz
koje se čita) koji se veoma lijepo uklopio u cjelinu crkve U zvoniku se
nalaze četiri zvona: veliko zvono teško 1.088 kg iz godine
1811. i zove se Sv. Andrija. Srednji zvon je dar Općine Kotoriba iz 1924. god. a teško je 540 kg. Trece zvono je klenkač
-kako ga zovu- iz godine 1820. teško 325 kg. Najmanji cinkuš 68 kg iz godine 1927. - zvona su
nabavljena iz ljevaonice St. Vid pri Ljubljani. Staro dotrajalo drveno
postolje zamijenjeno je novom zeljeznom
konstrukcijom koja stoji na deki od betona.Ura na tornju je nabavljen
iz Beča od tvrtke Schauer. Sat ima kazaljke
na sve četiri strane.
|
|
Na
samom ulazu crkve nalaze se velika željezna vrata sa divnim
simbolikama, posebno majstorski izrađena od poznatog i na daleko
poznatog kovača Josipa Nađa.
|
|
U sve ove vrijedne
i trajne stvari unijelo se puno briga i truda. Sve se ostvarilo velikim
zalaganjem vjernika iz Kotoribe kao i rodbine i
znalaca po čitavom svijetu, ali koji vole svoj rodni kraj i mjesto a
posebno svoju crkvu koja im je na ponos.
|
